CINS: Zašto je oborena presuda protiv Šarića

Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je 25. maja presudu Višeg suda u Beogradu kojom su Darko Šarić i ostali osuđeni za šverc 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike u zapadnu Evropu. Na takvu prvostepenu presudu su se žalili i Tužilaštvo za organizovani kriminal i okrivljeni.

Apelacioni sud je svojom odlukom odbio žalbu tužilaštva na oslobađajući dio presude, čime su Bojan Stanojković, Darko Gazdić i Aleksandra Mišić pravosnažno oslobođeni. Suđenje na Višem sudu tako će biti ponovljeno samo u djelu kojim su Šarić i ostali proglašeni krivima.

Do nove odluke prvostepenog suda Šariću je pritvor produžen zbog bojazni da bi mogao pobjeći ali i zato što i dalje postoji sumnja da je grupa "prodajom droga ostvaila profit od više desetina miliona dinara, od čega najveći dio do sada nije pronađen", koji bi Šariću mogao da bude dostupan ukoliko bude pušten.

CINS otkriva razloge zbog kojih je oborena prvostepena presuda.

Nema jasnih i agrumentovanih dokaza

Apelacioni sud je najveći dio presude posvetio ukazivanju na nejasne i protivrečne dokaze na osnovu kojih Viši sud donio svoju presudu, ocjenjujući da je "prvostepeni sud propustio da bliže odredi i opiše koje radnje su okrivljeni ponaosob preduzeli“ i nesumnjivo utvrdi da li je i kako svako od njih učestvovao neovlašćenoj proizvodnji i stavljanju u promet opojnih droga.

To znači da u presudi nema dovoljno dokaza da je Darko Šarić osmislio plan da se u Brazilu i Italiji iznajme kuće u koje su članovi kriminalne grupe donosili i skrivali kokain, niti da je organizovao put u Argentinu gdje je za najmanje 12 miliona eura kokain kupljen i transportovan za Evropu.

Apelacioni sud dovodi u pitanje što su okrivljeni prvostepenom presudom proglašeni krivim zbog neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga u produženom trajanju. Prema ocijeni suda nema argumentovanih razloga da bi se primijenio institut "produženog krivičnog djela" jer je riječ o „trajnim krivičnim djelima".

Sud dalje obrazlaže da su glavni dokazi kojima se objašnjava plan nabavke i prodaje droge iskazi svedoka saradnika Draška Vukovića, Nebojše Joksovića i Radana Adamovića, kao i presretnuti telefonski razgovori. Po ocjeni suda svjedoci o pojedinim okolnostima nemaju neposredna saznanja a Viši sud, uz to, "nije dao razloge na osnovu koji dokaza je utvrdio autentičnost sagovornika u presretanim telefonskim razgovorima".

Takođe su dovedeni u pitanje i sporazumi o priznanju krivice "s obzirom na nejasne razloge prvostepenog suda na koji način i za utvrđivanje kojih činjenica koristi ove presude".

U slučaju optuženog Bobana Stojiljkovića Apelacioni sud dovodi u pitanje jasnoću dokaza da je on bio u Brazilu zbog učešća u radnjama kriminalne grupe jer se kao dokaz daje forenzička analiza njegove SIM kartice jednog od mobilnih telefona u kojoj se nalazio i broj člana grupe Gorana Sokovića. Takođe, nije dokazano ni da je Stojiljković nedozvoljeno u svom autu imao pištolj jer prema iskazima svjedoka to nije bio njegov pištolj.

Dokazi da je Marko Dabović u septembru 2009. upotrebio pasoš Velike Britanije sa svojom fotogafijom prilikom prelaska graničnog prelaza Preševo nisu dovoljni niti jasni jer su nadležni organi Velike Britanije poslali originalnu putnu ispravu "iz koje se neposredno utvrđuje da fotografija nije skidana niti mijenjana", navodi se u presudi Apelacionog suda.

Prvostepena presuda sadrži i protivrječan podatak kada je brod "P" uplovio u luku Montevideo 12.10.2009. godine jer su na Deklaraciji nacionalne pomorske prefekture Urugvaja kao datum ulaska upisana dva različita dana.

Vučinić bio "psihološki vezan"

Prema presudi koju je veće od pet sudija Apelacionog suda u Beogradu donelo većinom glasova "prvostepena presuda je, u osuđujućem djelu, donijeta uz bitnu povredu odredbi krivičnog postupka" jer je "na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija-porotnik koji se morao izuzeti."

Riječ je o bivšem sudiji Vladimiru Vučiniću koji je predsedavao sudskim većem u postupku protivMiroslava Miškovića. Nakon odluke da privremeno vrati pasoš Miškoviću, doživeo je brojne pritiske, zbog čega je na kraju prešao u advokate.

Kao sudija, Vučinić je bio član veća koje je 13. jula prošle godine Šarića proglasio krivim i osudilo na 20 godina. Rodoljub Radulović je osuđen na 11,5 godina a ostali optuženi na kazne između pet mjeseci i 20 godina zatvora.

Prije početka ovog suđenja, Vučinić je bio član vanpretresnog veća koje je odlučivalo o žalbama na optužnicu Tužilaštva za organizovani kriminal i koje je tri prigovora protiv optužnice odbilo kao neosnovane. Time je optužnica potvrđena a okrivljeni su izvedeni pred sud.

Apelacioni sud navodi da je učešće Vučinića u vanpretresnom veću trebalo da bude razlog za njegovo izuzimanje iz veća koje je kasnije donosilo prvostepenu presudu.

Po tada važećem Zakonu o krivičnom postupku Vučinić je mogao da bude član oba veća, ali je postojala opasnost da bi se pojavila sumnja u objektivnost suda jer je prilikom odlučivanja o optužnici "stekao određena ubjeđenja o krivičnom djelu i okrivljenima" pa se može smatrati da je „u određenom smislu psihološki vezan za svoje već ranije mišljenje i donijetu odluku".

Presudu Apelacionog suda pogledajte OVDJE.

Izvor: cins.rs

( CINS )