Ponašanje noja, i dalje

Prije nepun mjesec dana, naš Parlament je primio dva predloga zakona: o računovodstvu i o reviziji (zavodni brojevi: 06-2/16-1 i 06-2/16-2). Poslanici resornog odbora odgovorno su našli vremena da razmatraju stotinjak stranica tekstova, koji neće dostići ni jedan od simpatičnih konsultantskih bullet point-ova: unaprjeđenje obje profesije, transparentni sistem finansijskog izvještavanja, bolju kontrolu finansijskih izvještaja i usklađivanje sa EU legislativom. Poslanici trebaju da vrate zakonske predloge na doradu; i, potom stvarnu javnu raspravu; i, potom dostavljanje na parlamentarno usvajanje.

Zašto?; krenimo od početka... Bilo bi dobro da se multilateralne međunarodne institucije nisu petljale tamo gdje su već 2002. godine ostavile loše profesionalne tragove iza sebe. Kratko podsjećanje: kroz rosco i ostale projekte pretplaćenih “turista“ nerezonski su se uveli međunarodni standardi koji su, i nakon stidljivog pristajanja na “možda primjenu ponegdje“ tamo 2011. godine, ostali u većini opravdani nečim što i danas nema realnu primjenu, a jedno od esnafskih udruženja mu tepa: “crnogorski obrazovni računovodstveni standard- CORS“.

Ova ustajalost i zastarjelost pristupa u ozbiljnim strukama koje obezbjeđuju stvarnu izmjerljivost i statističku održivost bruto društvenog proizvoda zemlje treba da se mijenja; to je činjenica. Međutim, resorno ministarstvo je predlozima dva zakona dokazalo da želi da nastavi da sagledava i jača struke računovođa i revizora u postojećem ponašanju noja, sa glavom zakopanom u glibu primitivnog copy-paste neuvezivanja i odsutne primjene međunarodnog okvira. Ovim predlozima zakona konačno je i laicima jasno da su međusobna podj**avanja među strukovno nezrelim esnafskim institutima nešto što je odgovaralo resornom ministarstvu već deceniju i po u sistemskom neuređivanju stanja na tržištu. Sada se novim zakonskim predlozima, koje nemaju jačinu regulative za važne tržišne segmente treba nastaviti sa sličnim praksama narednih decenija, a s ciljem da se popuni nekakva EU rubrika u oktobarskoj birokratskoj bojanki ispunjenja.

Tvrdnje da je bilo javne rasprave tamo negdje u novembru 2014. godine u vezi ovih zakonskih predloga je skoro pa netačna informacija, a koja je navedena u tabelama predatim Skupštini. Tada se ponegdje nešto moglo reći, ali o potpuno drugačijim tekstovima predloga, uz sitnicu da to nije imalo status javne rasprave. Pitanje: kako je Vlada mogla da prihvati nešto što se ne zasniva na korektnim informacijama? - je suvišno postavljati u ovoj intencionoj formalnoj konstelaciji slanja ozbiljnih predloga zakona Skupštini, koja je realno već u ostavci a zbog zakazanih izbora.

Dopunska zabluda iz ovih zakonskih predloga je da je implementacija Zakona o računovodstvu jeftinija od implementacije Zakona o reviziji (red veličina od 400 hiljada za privredu do od 40 hiljada do 300 hiljada za državu) što ove predloge čini ishitrenim u predaji Skupštini Crne Gore. U navedene nepotpune troškovnike nisu ušle nikakve investicije u IT sisteme, što ono “upravljanje sredstvima“, koje resorno ministarstvo voli da spočita poslanicima, čini maksimalno neozbiljnom pričom. Zakonski predlozi predviđaju značajne prezentacije izvještaja na web stranici CRPS-a: ali, to će se naravno, kao i u prethodnom periodu, odložiti za neko drugo vrijeme, pa ćemo tako neITjevski stići do onih razvojnih 2030-e ili 2062-e. Možda naši poslanici nisu znaveni ali im sada podmetati nezavršenu administrativnu i javnu aktivnost je primjetno bijedna birokratska stupidnost. Takođe, struke računovođa i revizora su dovoljno jake u svim svojim slabostima u ovom tekućem glibu tih profesija da ne moraju da slijede nikakav pogrešan međunarodni konsultantski savjet. Više nije početak stoljeća, kada se internacionalno moglo prodati traljavo prepisivanje kao autorsko pravo.

Dobro je što se prvo pojavljivanje na skupštinskom resornom odboru ispratilo od esnafskih udruženja i nevladinog sektora, iako esnafska udruženja nastavljaju da se bave tričarijama i trivijalnostima, sve ostajući u odbrani jalove nekompetentne akademije za ove struke. Potpuno je nevažno da li imamo organizovan sistem prevođenja standarda računovdstva i finansijskog izvještavanja, jer se taj problem može jednostavnije riješiti kupovinom prava prevoda iz susjednih država. Naši sudski tumači nisu ni zagrebli po odgovornom prevođenju tekstova iz poslovnog svijeta i poslovnog prava, u većini. Praviti jalovu tezgu je unaprijed veličački bespotrebni trošak. Rasprava bez inputa privrednika, većine a ne dopadljive diplomatske željene maske, nema kredibilnost dostavljenih sugestija i primjedbi. Privrednici vole da ove profesije tretiraju kao “nužno zlo“, što onda ove poslove čini unaprijed nekvalitetnim. Standardizacija radi forme i bez kvaliteta se ne treba nastavljati kao odabrana sistemska definicija. Takvo bezglavo nojevsko trčanje bez cilja se mora zaustaviti, i preokrenuti a to nije ostvareno predlozima navedenih zakona.

Dovoljna su tri primjera iz predmetnih tekstova zakonskih predloga koja van sumnje konfirmiraju bespredmetnost u sadašnjem parlamentarnom usvajanju. Pojavna igrarija: u predlogu Zakona o reviziji unijela se odredba rodne ravnopravnosti (član 4), a toga nema u drugom zakonskom predlogu. Kakva administrativna blamaža, koja dokazuje da niko nije pročitao zajedno oba teksta, kako bi se bar krenulo prema ujednačavanju tekstova, a što jeste zadatak odgovorne administrativne pripreme. Suštinska greška: u članu 11 predloga Zakona o računovodstvu se daje definicija strukture “revizorskog izvještaja“, iako ovo ne bi trebalo da je u ovom zakonskom tekstu.

U članu 24 predloga Zakona o reviziji se govori o definiciji “izvještaja o reviziji“, koji realno treba da je jedna te ista stvar, ali nije. E, sad zamislite kako će bilo koji sudija u legitimnim mnogobrojnim sporovima iz privrednog okruženja donijeti imparcijalne sudske stavove o ovoj poslovnoj temi, ako je zakonski institut opisan tako da definicije nisu međusobno komplementarne iako se odnose na isti pojam, najvažniji rezultat ukupnog posla revizora. Dodatno, ministarstvo kroz tekstove predloga sebe odvaja od odgovornosti Poreske uprave, iako je ministarstvo krovna institucija poreznicima, kakva god da je organizacija Vlade. Opet naša dokazana “dosljednost“ - unaprijed se kreira inkorporirana nedorečenost za one troškovno visoko neefikasne igrarije “čija ono bješe to nadležnost“, a posebno ako se nešto mora dokazati u upravnom postupku, a tiče se osporavanja pravilne i dosljedne primjene zakona od strane administracije.

Nedavno je profesor Štigliz neregulisani rat korporacija prema zaposlenima prepoznat nakon Velike recesije, u tom odsustvu regulative koja šteti razvoju nazvao “otrovna splačina“ (“toxic brew“, PS, jun 2016). To je domet i krajnja sekvenca dostavljenih stranica nečega što je trebalo da odglumi novi iskorak struke-a i kvaliteta finansijskih izvještaja, a u stvari je daljnje unižavanje i profesija, i zvanja, i pripreme izvještaja, i posljedično ukupnih razvojnih inicijativa. Zar je stvarno da se ništa konstruktivno nije naučilo iz posljednjih petnaest godina?

Dok god nam je omiljena frazetina za primjenu EU pravila “djelimična primjena“ pokojeg člana direktiva, ovaj ustajali glib u kojem ovaj naš noj nikako ne diše niti želi da diše, jeste stvarni doprinos rada javne administracije u predlozima dva ključna zakonska teksta. I tako nešto što treba da bude promijenjeno na bolje, ciljano završava u gorem.

( Mila Kasalica )