Išijas - bolna opomena da pazimo na sebe

Tatjana Milašinović (62) iz Podgorice nikada nije imala problema sa kičmom i bolovima u leđima. Čak naprotiv. Skoro svakog dana pješačila je po nekoliko kilometara, uvijek na posao išla pješke, nosila namirnice iz prodavnice. A onda se jednog dana sve promijenilo.

Bol u kuku kao opomena

Problemi su počeli sasvim podnošljivim bolom u kuku, za koji je mislila da je posljedica krečenja koje je sa suprugom završila prethodnog dana. Čekala je strpljivo da bol prođe, a kada se to nije desilo, shvatila je da ipak ima ozbiljniji problem.

“Da sam znala koliko će se moje stanje iskomplikovati, odmah bih otišla kod ljekara. Ali, znate kakvi smo mi - sve nam je preče od sopstvenog zdravlja. Bolove u kuku trpjela sam pun mjesec. Bilo je zaista strašno i da me sada pitate zašto sam bila tako neodgovorna, ne bih znala da odgovorim. Noćima nisam spavala, jer su se bolovi pojačavali u ležećem položaju. Nisam mogla ni da sjedim, jer sam osjećala neko trnjenje u prstima, koje me je veoma zabrinulo. Potpuno sam izgubila kontrolu nad svakodnevnim životom, jer, jednostavno, nisam mogla da funkcionišem”, priča Tatjana. Njen problem se samo pogoršavao.

Bolna stanja u kuku, leđima i nozi, ukoliko traju više od sedam dana, zahtijevaju neodložnu posjetu ljekaru

“Uskoro sam se jako uplašila, jer su počeli da mi modre prsti na nogama. Nije se to stalno dešavalo, ali u nekim položajima, kao što je sjedenje, prsti su mi bili potpuno crni. Čim bih ustala, boja se polako vraćala. To me je jako zabrinulo, jer sam odmah posumnjala na neki problem sa cirkulacijom ili na trombozu. Najprije je modar bio samo nožni palac, a onda je počeo da modri i prst do njega. Bila sam veoma uplašena i odlagala sam odlazak kod ljekara. Često sam šetala, koliko sam mogla, i tada mi je bilo lakše. Tako su izgledale i moje noći. Zaspala bih oko ponoći, a onda bi me neki čudan osjećaj trnjenja probudio oko dva časa i počela bih da šetam. Bila sam umorna, neispavana i, prije svega, uplašena”, priča Tatjana. Odlazak kod ljekara na kraju je bio hitan.

“Nakon jedne neprospavane noći prepune bola, koji se od kuka spuštao niz nogu i na kraju završavao u stopalu, odlučila sam da neodložno odem kod ljekara. Odmah me je primio i nakon što sam mu rekla da mi prsti modre, nasmijao se i kazao da je to zbog problema u kičmi.

Da nema potrebe da brinem, ali da bolna stanja u kuku, leđima i nozi, ukoliko traju više od sedam dana, zahtijevaju neodložnu posjetu ljekaru.

Dobila sam lijek koji je trebalo da ublaži bol i otišla na snimanje kuka i kičme. Nalazi, naravno, nisu bili baš najbolji i pokazivali su da imam išijas , koji je bio posljedica degenerativnih promjena na disku. Objašnjeno mi je da moram da mirujem, da ne sjedim, već ili da ležim ili da hodam.

Zabranjeno mi je dizanje tereta i dugo pješačenje. Ubrzo, bez nekih posebnih medikamenata, osim onih za bol, problemi su prošli i mislila sam da je tu kraj”, priča naša sagovornica.

Opet problemi

“Sve se ponovilo nakon samo nekoliko nedjelja. Ovoga puta prsti mi nisu bili modri, osjećala sam samo bol, doduše, ne tako intenzivan. Imala sam osjećaj mravinjanja u nozi, boljelo me je stopalo i prsti su mi često trnuli. Kada sam se opet obratila ljekaru, spomenuo je operaciju kao mogućnost, ali je predložio da se sa njom sačeka još malo. Dobila sam opet lijekove za bol i, ovoga puta, ljekar je predložio rad sa fizioterapeutom.

To mi je mnogo pomoglo. Vježbala sam sa terapeutom dvije nedjelje i sve se brzo vratilo u normalu. Od tada je prošlo godinu dana, a bol se nije ponavljala. Naravno, sada više pazim na sebe - ne nosim teške terete, ne pješačim toliko, već šetam. Sklanjam se sa promaje, jer je i to preporuka ljekara.

Sve u svemu, išijas me je opomenuo da malo bolje pripazim na svoju kičmu, jer je nemamo zauvijek, a kada se potroši, kvalitet života se sasvim mijenja”, zaključuje naša sagovornica.

( Jovana Majić )