Pejović: Postoji samo jedan "Vranac"
“Ovo je prvi put da Crna Gora dobija svoj vrhunski proizvod sa mogućnošću zaštite porijekla i kvaliteta. Na osnovu urađene dokumentacije i shodno zakonskim propisima 'Agrokombinat' je kod Saveznog zavoda za patente pokrenuo postupak zaštite robnog žiga i 15. juna 1976. godine dobio rješenje”, kaže Pejović.
Nadležne službe ne poštuju Zakon o zaštiti vina kako bi sačuvali „vranac” jer pod tim imenom može da se prodaje samo taj proizvod, kazao je „Vijestima” autor elaborata o zaštiti „vranca” Svetozar Pejović.
“Ne kažem da druga vina nijesu kvalitetna, postoji veliki broj privatnih vinogradara u Crnoj Gori, ali 'vranac' je samo jedan i pod međunarodnom zaštitom. Taj proizvod je od svjetske organizacije za zaštitu iz Ženeve dobio sertifikat o zaštiti u 20 zemalja 25. februara 1977. godine. Pored toga, Savezni zavod za patente, nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije odobrio je pravo na robni žig za vino „vranac” 1976. godine”, kazao je Pejović.
On je bio direktor sektora za razvoj, istraživanje i projektovanje „Vino produkta Ćemovsko polje” i učestvovao je u stvaranju vinograda i voćnjaka sadašnjih „Plantaža 13.jul”.
“Crnogorska vina prvenstveno 'vranac' mogla su se naći na skoro svim trpezama bivše Jugoslavije i nekih evropskih zemalja. Izlagana su na skoro svim izložbama i sajmovima vina i poljoprivrede i skoro uvijek osvajala značajna priznanja”, kaže Pejović.
U okviru Savezne privredne komore radio je Fond za vino, koji se starao o procesima zakonskih praksi evropske zajednice, uslovimja izvoza i uvoza.
“'Agrokombinat' je 1976. godine pokrenuo postupak izrade elaborata za proglašenje crnogorskog crnog vina 'vranac' za vrhunsko zaštićenog porijekla i kontrolisanog kvaliteta. Elaborat je uradio Poljoprivredni institut - Titograd, dok je ocjenu elaborata i proglašenje vina za vrhunsko po rješenje nadležnog organa Izvršnog vijeća Crne Gore uradila posebna stručna komisija sastavljena od vrhunskih stručnjaka vinogradara i vinara iz svih republika i pokrajina Jugoslavije”, navodi Pejović.
U to vrijeme, objašnjava Pejović, u Hrvatskoj su bila zaštićena dva vina, Sloveniji i BiH po jedno, dok ostale republike i pokrajine nijesu imale proglašenih zaštićenih vina.
“Ovo je prvi put da Crna Gora dobija svoj vrhunski proizvod sa mogućnošću zaštite porijekla i kvaliteta. Na osnovu urađene dokumentacije i shodno zakonskim propisima 'Agrokombinat' je kod Saveznog zavoda za patente pokrenuo postupak zaštite robnog žiga i 15. juna 1976. godine dobio rješenje”, kaže Pejović.
On je rekao da nakon ostvarene zaštite dolazi do velike ekspanzije potrošnje vina, ne samo u tadašnjoj Jugoslaviji već i svijetu, računajući SSSR i SAD.
“Nakon toga neke vinske kuće, kao Slovin iz Ljubljane, Makedonija vino iz Kavadaraca i 'Rubin' iz Kruševca, stavljaju u promet svoja vina sa nazivom 'vranac' i sličnim etiketama. Nadležni iz 'Agrokombinata' odmah su reagovali i preko Privredne komore iz Crne Gore i Savezne iz Beograda insistiraju da proizvođači tih vina prestanu sa stavljanjem u promet svih vina koja nose ime 'vranac' sa etiketom, koja je slična crnogorskom vinu, koje je zaštićeno”, navodi Pejović.
Istakao je da je reakcija urodila plodom i službe su zabranile promet tih vina, ali to je trajalo relativno kratko, pet-šest godina.
“Opet se ponovilo, isti i novi proizvođači koristili su ugled 'vranca'”, navodi Pejović.
Kazao je da je bila i obrnuta situacija, odnosno kada su nadležni iz kompanije „Navip” u Zemunu reagovali i tražila da prva - žuta etiketa „vranca”, bude promijenjena.
“Jer je njihovo crno, poluslatko stono vino 'Royal' imalo istu etiketu zaštitećeno žigom. 'Agrokombinat' je prihvatio reagovanje i žutu boju zamijenio bijelom, koja se nalazi i dan danas na 'vrancu', navodi Pejović.
U Crnoj Gori enološka inspekcija se ne bavi zaštitom vina
U Crnoj Gori ne postoji enološka inspekcija, kao što je to u zemljama vina, Italiji, Španiji, Francuskoj, a koja kontroliše način označavanja i kvalitet toga pića.
“Kod nas taj posao je povjeren Poljoprivrednoj i Tržišnoj inspekciji. Iznenađen sam da građani, odnosno potrošači ne znaju da je 'vranac' međunarodno zaštićen”, kaže Pejović.
On je rekao da do početka sadnje vinograda na Ćemovskom polju “Agrokombinat” je na području Titograda, Danilovgrada i Bara imao 280 hektara pod vinogradima.
“Među kojima se po kvalitetu isticao vinograd na Sadinama. Značajnije količine vina proizvodio je i Poljoprivredni institut i 'Agropogon' iz Ulcinja”, navodi Pejović.
( Borko Ždero )