Ovdje volontiranje nije dozvoljeno

Crnogorski Zakon o volonterskom radu ne samo da ne podstiče, već zabranjuje i birokratizuje način učešća građanina u volontiranju.

To je ocjena predstavnika civilnog sektor, koji takvo stanje do sada nijesu uspjeli da promijene. Zakonom se, tvrde oni, isključivo, regulišu način i uslovi obavljanja volonterskog rada kao besplatnog oblika rada, umjesto da uredi volontiranje kao način participacije građana i podrške građanina i civilnog sektora razvoju zajednice.

Tako je, kaže Goran Đurović, šef TACSO, umjesto napora da se tvrdo regulišu svi oblici volontiranja i insistiranju na kažnjavanju prekršioca, trebalo zakonu pristupiti sa namjerom afirmisanja volontiranja.

„U Zakonu nema mjera afirmacije (podrške volonterskim aktivnostima, podrške strukturi koja razvija i promoviše volontiranje, koordinacionog odbora čije je formiranje predviđeno zaključkom Strategije razvoja volonterizma). Zakon zabranjuje zaposlenima i maloljetnicima ispod 15 godina da volontiraju čak i u slučajevima da tu akciju organizuje školska ustanova ili je u funkciji obrazovanja djece”, tvrdi Đurović.

Posljedice takvog zakonskog okvira i pristupa države razvoju volonterizmu su da je Crnoj Gori tokom prošle godine registrovan samo jedan volonter. Za razliku od našeg poražavajućeg stanja u toj oblasti, na primjer, Sloveniji je u 2014. godini bili oko 84. 000 volontera.

Procjena je da je u toj državi vrijednost volonterskog rada u istoj godini bila blizu 100 miliona eura. Slovenačkim zakonom prediviđeno je niz podsticajnih mjera, pa se najmanje 10 procenata sredstava predviđenih na javnim konkursima za NVO opredjeljuje se za volonterske organizacije, volonterski rad se računa kao sopstveni ulog organizacije u ukupnom finansiranju projekata, dodjeljuju se državne nagrade i priznanja za volonterizam.

U drugim zemljama Eropske unije kultura volonterizma i davanja u dobrotvorne svrhe se razvija decenijama i postala je sastavni dio kulture. Kako je u Crnoj Gori situacija posve drugačija, naši građani ne uključuju u dovoljnoj mjeri u rad nevladinih organizacija a, kaže Đurović, i same NVO se nerado odlučuju na angažovanje volontera zbog rizika kršenja zakona i pretjerene birokratije.

Prema riječima Igora Miloševića, izvršnog direktora ADP ZID, organizacije koja vec 15 godina djeluje kao Nacionalni servis za dobrovoljni aktivizam, naš zakon, ne samo da ograničava, već, prvenstaveno obesmišljava volonterizam.

“Preko zakona se manipuliše mladima kao besplatnom radnom snagom kroz različite organe državne uprave” naveo je on. Forma volonterskog ugovora je, kaže Milošević, regulisala nešto što se zove “rad za dž” i bez osiguranja. S tim, što zakon ne limitira da se takozvanim “volonterima” isplate iznosi koji su blizu neto plata zaposlenih. “Novcem čija se isplata ne oporezuje, jer je, navodno, za naknadu troškova koje "volonter" ima tokom angažmana. Volontiranje u svijetu se tretira kao aktivna participacija i kao takav nema nikakve veze sa radnim agažmanom”, kaže Milošević.

Iako su za većinu onih koji ne razumiju ili ne žele da tumače pravne odredbe, termini “volonter” i “dobrovoljni aktivista” sinonimi, ipak, upotrebom ovog drugog civilne organizacije spasavaju sebe drkonskih kazni.

Izvršni direkor ADP ZID tvrdi da svaki prekršaj zakona NVO bi mogao da košta i do 10. 000 eura. On navodi primjer “Let's do It” akcije, koja je organizovana 27. maja, kada se u jednom danu 10.800 učesnika družilo i učestvovalo u uklanjanja nelegalnog otpada sa teritorije skoro svih gradova Crne Gore. Da su svi oni koji su uklanjali smeće nazivani volonteri, umjesto, dobrovoljni aktivisti, organizatori bi, tvrdi Milošević, “platili kazne više nego šverceri narkoticima”.

“Da je kojim slučajem, umjesto 10.800 dobrovoljnih aktivista tog dana izašlo 10.800 volonterskih radnika, mi bismo kao pokretači akcije morali svakog da upoznamo prije akcije, sa njim potpišemo Ugovor o volonterskom radu, dobijemo saglasnost roditelja za mlađe od 18 godina i da zabranimo učešće svoj djeci iz osnovnih i srednjih škola mlađoj od 15 godina kojih bilo na hiljade. Za sve njih bi bili dužni sa platimo osiguranje u slučaju povrede na radu i uplatimo ga prije akcije. A akcijom je uklonjeno 1.800 kubnih metara smeća. Našeg smeća, za naše dobro”, objašnjava Milošević.

Dobrovoljni aktivizam ima mnoge aspekte koji utiču na razvoj pojedinca i zajednice. Svaki uloženi euro u dobrovoljni aktivizam, smatraju u civilnom sektoru, vraća se najmanje nekoliko puta.

„Ali, dobrovoljni aktivisti ne rastu na grani. Oni se stvaraju kroz niz povezanih procesa - od regrutovanja, obuke, podsticanja motivacije i organizovanim i stručnim radom. Mora se prestati gledati na to kao trošak ili, kao što je u Crnoj Gori, način kako doći do nekoga ko će nam nešto uraditi besplatno. Tim pristupom jasno je što ćemo samo slijegati ramenima, uz konstataciju kako je tužno - ali da je u Crnoj Gori nešto i nema ljudi koji su spremni na to”, ocjenjuju u ADP Zid.

Treba novi zakon, i EK vidi problem

Đurović smatra da je neophodno donijeti novi zakon o volonterizmu kojim će se predvidjeti podsticajni mehanizmi i institucionalni okvir za razvoj tog oblika podrške. Problem razvoja volonterizma prepoznat je u godišnjem izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori. Ni ta činjenica nije bila dovoljna da se ozbiljnije pristupi rješavanju ovog pitanja u ministarstvu rada i socijalnog staranja.

“Nije nažalost urađeno ništa, iako smo se nakon konferencije koju je organizovala TACSO kancelarija u decembru 2015. godine nadali da će ovo pitanje biit završeno u 2016. godini. Novi ministar rada i socijalnog staranja najavio je mogućnost da se formira radna grupa koja bi uradila analizu na osnovu koje bi bio urađen zakon o volonterizmu”, kaže Đurović.

Prvi usvojili strategiju, ali ne primjenjuju

Naša zemlja je prva u regionu i šire, podsjeća Milošević, usvojila prije osam godina Strategiju razvoja volonterizma. Nakon toga, tvrdi on, Ministarstvo rada nije željelo da sprovede niti jednu zacrtanu mjeru.

“Naša država je prva dobila programe Obrazovanja odraslih, obaveznog izbornog sadrzaja za osnovne i srednje škole, već 15 godina ima Nacionalni volonterski servis, ima razvijene alate za mjerenje vrijednosti dobrovoljnog aktivizma. Nije država u to uložila ni cent, već mi, uz nalaženje donatorskih sredstava. Urađeno je sve do “staklenog plafona” koji je postavljen od strane institucija, a nastao je izradom tog nesretnog zakona o volonterskom radu. Dalje se može samo sa njegovim uklanjanjem”, siguran je izvršini direktor ADP Zid.

( Dragana Šćepanović )