Ko će prije da rastavi bombu

Programer Aleksandar Dlabač nedavno je u Podgorici predstavio igru “Clockwork Briefcase” koju je sam osmislio, a koja predstavlja bombu u aktovki koju dva igrača treba da deaktiviraju.

U razgovoru za “Vijesti”, on je otkrio kako je došao na ideju da je napravi, šta mu je sve bilo potrebno od materijala, gdje će publika još moći da je vidi, te da li će se naći u prodaji.

“Na ideju da napravim igru 'Clockwork Briefcase' došao sam krajem prethodne godine, kada mi je stariji sin ukazao na novu video igru pod nazivom 'Keep Talking and Nobody Explodes', u kojoj dva igrača treba da udruže snage i deminiraju virtuelnu bombu”, počinje razgovor Dlabač.

“Odmah mi je na pamet pala ideja da bi bio mnogo bolji osjećaj kada bi bomba bila 'stvarna', opipljiva, sa mnoštvom lampica i ekrana. Naravno, i sa zvukom otkucaja... Pošto se osim programiranjem bavim i elektronikom, odmah sam počeo da osmišljam 'bombu'”, priča on i dodaje da je inspiraciju za naziv igre pronašao u naslovu kultnog film Stenlija Kjubrika “Paklena pomorandža” (Clockwork Orange).

Na pitanje da li je bilo teško pretočiti kompjutersku igru u realnu i opipljivu, on objašnjava da suštinski, “Clockwork Briefcase” sa pomenutom kompjuterskom igrom dijeli samo osnovnu ideju. “Sve ostalo je potpuno drugačije. Svi moduli, tj. zadaci osmišljeni su 'od nule'. Osmišljavanje problema je, u stvari, bio najzahtjevniji dio, jer je bilo neophodno da budu originalni, interesantni za rješavanje, da zahtijevaju stalnu interakciju dva igrača, da imaju različite nivoe težine, kao i da postoji veliki broj kombinacija, kako bi svakog puta predstavljali novi izazov”, ispričao je programer.

Prema njegovim riječima, “bomba” koju je osmislio je kooperativna društvena igra, odnosno igra se u paru, gdje igrači ne igraju jedan protiv drugog već imaju zajednički cilj, pa njeno igranje pomalo podsjeća na scene iz holivudskih akcionih filmova.

“Igrači imaju za cilj da u ograničenom vremenskom periodu deaktiviraju bombu. Jedan igrač nalazi se ispred bombe, ali ne zna kako da je deaktivira, a drugi igrač kod sebe ima odštampana pravila za deaktiviranje svih modula, ali bombu ne može da vidi. Stoga je neophodno da igrači međusobno što bolje komuniciraju kako bi uspjeli da rješe problem, što često nije lako, posebno zato što pritisak raste kako vrijeme ističe”, tvrdi on.

Upravo zajednički, timski rad, detalj je koji “Clockwork Briefcase” izdvaja od ostalih društvenih igra u kojima su igrači okrenuti jedni protiv drugih i moraju poraziti sve da bi došli do pobjede.

“Ova igra se po mnogo čemu razlikuje od drugih društvenih igara. Osnovna razlika je u tome što se radi o elektronskoj igri, sa potpuno drugačijim audio - vizuelnim doživljajem”, priča Dlabač, aludirajući između ostalog i na zvučni signal čiji se tempo ubrzava sa smanjenjem vremena za deaktiviranje.

“Osim toga, rijetke su društvene igre u kojima se učesnici ne takmiče jedan protiv drugog, već zajedno nastoje da dođu do cilja”, ističe programer, a zatim otkriva koliko je vremena utrošio na izradu.

“Odmah nakon što sam odlučio da radim na igri, paralelno sa osmišljavanjem modula počeo sam da naručujem razne elektronske komponente koje bi mogle biti upotrijebljene pri izradi. Tako mi je na kućnu adresu stiglo preko četrdeset paketa iz Kine sa svakakvim komponentama - od raznih tastera i prekidača, pa do mikrokontrolerskih ploča”, kaže Dlabač i dodaje da je jedino aluminijumski kofer u koji je smjestio bombu kupio u Podgorici.

“Fizička izrada trajala je oko mjesec dana i sastojala se iz nekoliko faza: projektovanja hardvera i štampanih pločica, lemljenja komponenata i programiranja svakog zasebnog modula”, pojasnio je on.

Osmišljavanje društvenih igara u svijetu je trenutno veoma popularan hobi, ali i posao, a da je Dlabač u rangu sa ostalim autorima dokazuje i to što će krajem godine “Clockwork Briefcase” predstaviti na jednom od najvećih događaja u svijetu ljubitelja društvenih igara, festivalu Spiel, koji se svake godine održava u Esenu, u Njemačkoj.

Ovaj festival okuplja kreatore društvenih igara iz svih krajeva svijeta, a omogućava im predstavljanje publici i potencijalnim sponzorima, prodaju, ali i nagrade, međutim “Clockwork Briefcase” biće predstavljena i na drugim događajima, iako za sada špstoji samo jedan primjerak ove igre, odnosno prototip koji je ručno sastavljen.

“Pored Spiel festivala društvenih igara koji se u Esenu održava od 13. do 16. oktobra, zainteresovani će moći da isprobaju igru na prvom sljedećem druženju koje će biti 2. jula u Kotoru, u okviru pratećeg programa Festivala pozorišta za djecu. Od planiranih prezentacija za sada još imam i International Gaming festival u Novom Sadu”, pohvalio se autor igre.

On je na kraju razgovora pozvao sve zainteresovane da isprobaju njegovu igru i objasnio šta je potrebno za njeno igranje.

“Za igranje ove igre nije potrebno nikakvo predznanje. Kada se igra prvi put, naravno, potrebno je nešto više vremena da se upozna tzv. mehanika igre, a sa svakim novim igranjem igra postaje sve interesantnija. Primijetio sam da poneko zazire od igranja, jer mu sve djeluje previše komplikovano. Međutim, čim sjednu za „bombu“ teško se odlučuju da od nje i ustanu, osim da zamijene mjesto sa drugim igračem”, poručio je on.

Već se pojavilo nekoliko zainteresovanih investitora

Da bi se igra našla u prodavnicama, gdje je zainteresovani mogu kupiti, ipak je potrebno mnogo više od inovativnosti, ideje i njene realizacije, a jedan od najpopularnijih načina prikupljanja finansija za masovnu proizvodnju igre su crowdfunding platforme, poput Kickstartera, na kojima zainteresovani doniraju novac. Ipak, Dlabač ima još ideja koje bi mu pomogle u ostvarivanju ovog cilja.

“Pošto se već sami prototip igre pokazao kao veoma igriv, još od premijere koja se održala krajem aprila na game developer konferenciji 'Reboot Develop' u Splitu, veliki broj ljudi je pitao kako bi mogao da dođe do svog primjerka igre”, kaže programer.

“Siguran sam da bi kampanja na Kickstarteru bila veoma uspješna, a i u Splitu se već pojavilo nekoliko potencijalnih investitora. Međutim, da bih mogao da izađem i pred jedne i pred druge, neophodno je da napraviti makar grubi 'business cas'”, pojasnio je on.

“Pošto u Crnoj Gori, koliko ja znam, niko nije radio masovnu proizvodnju hardvera, sada sam u fazi traženja mogućih načina realizacije. Samom proizvodnjom se izazovi ne završavaju, još važniji su distribucija, podrška i servisiranje. Takođe, razmišljam i o kontaktiranju nekog startup inkubatora, čija iskustva bi mi mogla biti dragocjena. Izazova je puno, ali je i potencijal veliki, pa sada treba dobro zasukati rukave”, zajključuje autor igre.

Fenomenalne reakcije publike

Kada je riječ o Crnoj Gori, igra je prvi put predstavljena u klubu društvenih igara “Brljok”, a potom i na manifestaciji koju je ova NVO organizovala u KIC-u, prošle subote, a Dlabač je otkrio kakva je bila reakcija onih koji su je isprobali.

“Kada god je igra negdje bila predstavljana reakcije su bile fenomenalne. Pošto je 'Brljok' upravo klub ljubitelja društvenih igara, posebno mi je značilo njihovo mišljenje, jer je to prava ciljna grupa.

Druženje je na zadovoljstvo svih prisutnih, prvi put potrajalo do iza ponoći. Interesovanje je bilo veliko, a neki su upravo zbog ove igre prvi put došli u klub. Igrači su imali priliku i da popune upitnik, čiji rezultati meni mnogo znače, ne samo kao potvrda kvaliteta igre, već i zbog savjeta kako bi se mogla učiniti još boljom”, prepričao je on.

( Mirela Zogović )