Nesposobna vlast u panici: Bravo Bečiću!

Sva istraživanja javnog mnjenja u Crnoj Gori pokazuju, manje-više, iste tendencije, kada su u pitanju političari u Crnoj Gori, naročito kada je riječ o političarima sa opozicionog pola crnogorske političke scene – popularnost Alekse Bečića je neprikosnovena činjenica, međutim, iako je za kratko vrijeme stekao status lidera crnogorske opozicije, nismo sigurni da istraživanjima koja govore u njegovu korist Aleksa Bečić može da se raduje.

Naime, Bečić je sigurno već navikao da kada neka istraživačka agencija objavi istraživanje čiji svi pokazatelji ukazuju na to da je jedan od malog broja političara koji još nije prokockao povjerenje građana u Crnoj Gori, eto odmah za tim istraživanjem i pokušaja da se Bečić uvalja u brlog u kojem se već decenijama isti valjaju.

Posljednji put Bečićev imidž nekompromitovanog političara u Crnoj Gori pokušali su da ukaljaju akademskom aferom. Nije to, naravno, prvi pokušaj javne kompromitacije lidera Demokrata. Prije toga je već pokušavano da se on oblati na razne načine, od toga da je sorošoid, plaćenik stranih ambasada do toga da je sektaš. Tvrdnje da je komunista, četnik, ustaša, izdajnik, već su ispucane i, po svoj prilici, efekat na koji se računalo da će postići izostao je. Za sva dešavanja u Crnoj Gori dobro je ako je potencijal ovih i ovakvih tema da pobuđuju psihologiju mase počeo da lapi.

Sada je trebalo pronaći nešto drugo čime bi se masa mobilisala protiv Alekse Bečića. Sjetićemo se da je u jednom trenutku objavljeno kako Bečićeva porodica ima stan i tri kuće.

Jasno je da je ovaj potez bio samo jedan u nizu onih kojim je plebsu trebalo poručiti: "Evo, vidite da su svi isti", kako bi se prosječan građanin i birač doveo do rezignacije i podstakao na ionako veoma prisutnu političku apstinenciju, što je svakako jedan od mehanizama koji DPS drže na vlasti. Kada ni to nije uspjelo – pošto su Bečićevi imali tu sreću da nijesu stekli nikakvu imovinu u posljednjih 20 godina – trebalo je potražiti novu strategiju kojom će se i Bečić ubrložiti i izjednačiti sa veleposjednicima iz DPS-a, a ništa manje – i sa onima koji će DPS-u pomagati u bacanju ljage na Bečićevo ime, ugled i popularnost koje uživa među građanima.

Pošto su prethodno pročešljali svu Bečićevu imovinu i ustanovili da tu nema ničeg s obzirom na šta bi mogli da ga blate, dosjetili su se da Bečić ima titulu magistra ekonomskih nauka i da bi se tu možda nešto moglo iskopati. Sin Koče Pavlovića i bratanić Vojina Đukanovića osnovali su NVU "Centar za akademski integritet" i u etar bacili tezu da je Aleksa Bečić plagirao svoj magistarski rad. Nisu li, nesvjesno, kreatori ove akademske afere ovim gestom priznali da je znanje Bečića i Demokrata ono čega se oni najviše plaše? Tu mogućnost nikako ne treba isključiti. Ne treba isključiti ni mogućnost da je ova akademska afera nastala iz jedne čisto akademske frustracije: Mila Đukanovića niko ne može optužiti da je plagirao magistarski rad, kao što ga niko ne može optužiti ni da je kupio sertifikat o znanju engleskog jezika.

Kao što se vidi iz dosad navedenog – poširok je spisak razloga zbog kojih se pojavila afera u vezi sa magistarskim radom Alekse Bečića. Na spisku mogućih razloga za pokretanje ove afere je, svakako, i odbijanje da sa DF-om nastupi na istoj listi uoči podgoričkih lokalnih izbora, a međunarodni ugled koji su tokom ljeta stekli Bečić i Abazović i pohvale koje je u Briselu zavrijedio njihov Plan izbornih reformi bili su – sve ukazuje na to – jedini razlog zbog kojeg Planu izbornih reformi nije posvećena pažnja kolika je posvećena Bečićevom magistarskom radu.

A pažnju Bečićevom magistarskom radu, čim je afera lansirana, posvetilo je Vijeće Ekonomskog fakulteta koje je, po izbijanju afere, saopštilo da u odnosu na procedure sprovedene prilikom kontrole i odbrane rada nijesu konstatovane nepravilnosti. Od koga se Vijeće uplašilo kada je formiralo očigledno partijsku DPS Komisiju čiji je zadatak da, nakon provjere koju je Vijeće već jednom izvršilo, ponovo izvrši provjeru, ali ovog puta za potrebe izborne kampanje DPS-a, nije poznato, ali je sigurno jedno: znanje nije nešto što se nekome može uzeti ako ga ima, niti protivpravno pribaviti ako se nema.

Bilo kako bilo, ostaje da vidimo da li će nastavak eksploatacije ove afere nauditi Aleksi Bečiću i Demokratama ili će i drugi pokušaj vladajuće garniture da se razračuna sa liderom opozicije završiti kao i prvi. Sve u svemu, ako su udarci ispod pojasa sve što je preostalo vladajućoj garnituri u obračunu sa liderom crnogorske opozicije, onda se može zaključiti samo jedno: BRAVO Bečiću.

(PROMO)

( Promo sadržaj )