Polako učim njemački

Pa dobro, jesmo li još za demokratiju? Zar sad brojati glasove po godištima, razredima, vaditi prosječni IQ, i na osnovu toga reći da je ruralna Britanija skencala.

Ne, drugovi, pobjeda većine je pobjeda demokratije. Većina je u pravu kad to odgovara onom koji broji. U protivnom, većina je priprosta, glupa, smrde joj noge i dovodi u pitanje budućnost. Tako je to sa većinom, i naravno da je glupa. Ali, zar sve naokolo ne počiva na hirovima većine?

Možda je vrijeme da se odlučuje mimo penzionera. Možda je čas da SKOJ preuzme stvari i izađe na ulice Londona. Izvinite, babe, sorry đeduskare, ali naša namjera je život. Kako je moguće da ste nas sa jednom nogom u grobu tako zajebali, o vi stari proždrljivci tabloida i Mardokovog smeća koje vam je utuvilo u glavu kako je Britanija velika. Britanija je zapravo velika zabluda, a demokratija precijenjena i opasna.

Posebno su stalno zaposleni kivni, jer im Bregzit obara vrijednost plate. Nezaposleni duvaju po podrumima i cere se rezultatu koji ne razumiju. Fuck off, kažu nezaposleni i guglaju o čemu se radi. Najgori od svih, nezaposleni, stari i neobrazovani, koji su u sebi saželi sva tri sakramenta, podižu zastavu Gordog Albiona. Sad je iznenađenje kako takvih ima dovoljno da odluče u ime mladih, zaposlenih i obrazovanih. A poznato je da ovi drugi vrijede više. Ili ne? Možemo se lagati, ali ispade da nije svaki glas isti. Izgleda je sazrio čas pa se drsko nastupa diljem širokog interneta - Velika Britanija propada zbog nižerangiranog sloja građanstva, zbog jedne biološki i socijalno nedorasle grupe koja ne bi valjalo da ima puni glas.

Takvima bi glas trebalo da iznosi 0,83 odsto nominalne vrijednosti gospode sa Oksforda, ili dične gilbraltarske krajine, slava joj i milost. Samo na taj način, na tragu dignute letvice crnogorskog referenduma, demokratija je moguća, kažu fejsbuk analize, i ko to nazove fašizmom neka se sjeti da je Hitler pobijedio pošteno.

Nigdje apsolutne simetrije, pa je ne valja forsirati ni na referendumima. Pitali ste šta je preko pedeset odsto? Dobili ste odgovor. I nema sad kukanja, nego da se čestita zadrtim avetinjama, romanticima i priprostim domaćicama koje nemaju pojma đe im curi sifon, a hoće da se plekaju u politiku i opet krenu na Indiju.

Jesu li svjesne budale koje se lože na crvene mundire šta su izazvale, kakav će domino efekat da zahvati ponosne hrišćane u Austriji, recimo. Kako će onaj zajapureni vozač kočija kroz Beč kojem konji svakog dana istovare po pet kila balege pod nos, ili kobasičar iz Graca, ili prijeki nacista iz Salzburga koji više ne može da gleda kostimirane Kosovare što glume Mocarta i uzimaju novac turistima - kako će svi oni složno glasati za Austriju. Ne možeš starim imperijama oduzeti san. Ili bukvalno prevedeno sa engleskog: ne možeš starog psa naučiti novim trikovima. Ili po naški, vuk dlaku mijenja, ali koncept nacionalne premoći živi. Možda više nisu za vojne pohode, nisu za fudbala, ali sjećaju se dana kad su orobili svijet, otimali od varvara predjele koji su pod njihovom sabljom ugledali svjetlo civilizacije. I danas, kad je došlo vrijeme da se svako vraća kruni i krunici, zar sinovi Habsburga da čekaju, zar neće stopama Velike Britanije?

Šta sve ovo znači, uključujući signale iz Holandije, Danske? Kamo Škotska? Moram da priznam, nemam pojma. Geopolitika mi nije bliska. Da mi ispred nosa kolju Franju Ferdinanda, ne bih znao šta se sprema. Kao što nisam imao pojma čemu kriza i Siriza. Ali mi se kao i tada čini da panika kreće prebrzo. Preživjeće se ovo. Nije problem. Ne vrijeđaj engleskog glasača ako je zgriješio. Mušterija je uvijek u pravu. Glasač u doba konzumerizma je mušterija. Dakle, bezgrešan. Velika Britanija je izvela politički performans koji će se ispeglati ako mu je suđeno da se ispegla.

Najvažnije je da se bankari dogovore. Srcad mala bankarska. Onda političari. Možda će svima biti teže, ali zar je neko imao optimističnu viziju budućnosti. Makar do 2060. koju recimo premijer Đukanović projektuje kao zlatnu. Do tada, ostaje važno pitanje. Nakon izlaska Velike Britanije, koji će biti prvi zvanični jezik EU? Nećemo valjda sve ovo do sad morati da bubamo na njemačkom?

( Brano Mandić )