Saradnja na nacionalnom i međudržavnom nivou ključna u sprječavanju torture

Saradnja na nacionalnom i međudržavnom nivou je ključna u sprječavanju torture i ona bi mogla riješti problem i izazove sa kojima se društvo suočava u zaštiti prava zatvorenika, zaključeno je na konferenciji o prevenciji torture u Tirani.

Predstavnica Inicijative mladih za ljudska prava (YIRH) Srbije, Jasmina Lazović kazala je da je ključni mehanizam u sprječavanju torture saradnja na nacionalnom i regionalnom nivou.

Ona je pojasnila da se saradnja može sagledati kroz piramidu u kojoj je na prvom mjestu Vlada, zatim Minstarstvo pravde, uprava, odnosno Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, institut nacionalnog preventivnog mehanizma zajedno sa Ombudsmanom, zatim civilno društvo, a na vrhu su mediji.

“Saradnjom svih ovih aktera mogli bi doći do generalnog rješenja za sve probleme i izazove u zaštiti prava zatvorenika”, ocijenila je Lazović.

Ona je navela da se doprinos vlade u sprječavaju torture ogleda u finansijskoj pomoći.

“Kada govorim o pomoći Vlade ne mislim samo na finansijski dio već i u ljudskim resusima, u smislu omogućavanja zaposlenja “, dodala je Lazović.

Ona smatra da uloga Ministarstva pravde nije bitna samo u administrativnom smislu već i u procesuiranju onih koji krše prava zatvorenika. “Ulogu ministarstva bih izdvojila u oba ova kolosjeka”.

Prema riječima Lazović, nacionalni preventivni mehanizmi i institucija Ombudsmana su važni ne samo u procesu monitoringa već kao i korektivni mehanizmi.

“Ovi mehanizmi postoje, ali je važno da se preporuke koje oni upute institucijama uvaže”, poručila je Lazović.

Ona je navela da uloga civilnog društva u prevenciji torture nije atak na državu, već može da doprinese ostvarenju zajedničkog cilja.

“Uloga medija je u podizanju svijesti o problemima prava zatvorenika“, dodala je Lazović.

Ona je istakla da je drugi nivo saradnje međudržavni i na nivou Evropske unije.

“Ispunjvanje standarada koje ta organzacija postavlja ne treba gledati kao pritisak već kao nešto što je dobro za sistem”, ocijenila je Lazović.

Ona je dodala da saradnja na regionalnom nivou može da koristi ne samo kao sredstvo za razmjenu iskustava već i za međusobno učenje i razgovor o potencijalnom rješavanju zajedničkih problema.

Prema njenim riječima, treći nivo saradnje je na nacionalnom nivou .

”Sve ono što radimo na polju prevencije torture je zbog nas samih i radi popravljana situacije u našoj zemlji”, rekla je Lazović.

Predstavnica Albanskog rehabilitacionog centra za trauma i torturu (ARCT), Erinda Bllaca kazala je da prenaseljenost zatvora problem koji mora da se riješi, jer je i to vid torture.

“Tako je stanje u Albaniji, a vjerovatno se tiče i zatvora zemalja u regionu. To je ono što se mora poboljšati”, poručila je Bllaca.

Ona je dodala da prenaseljenost smanjuje kvalitet pružnih usluga u zatvorima, kako zdravstvenih tako i iz programa rehabilitacije.

“Svi mehnizmi predviđaju da medicinsko osoblje osobama koje imaju mentlne poteškoće, mora uvijek biti na raspolaganju. To je zakonska obaveza”, precizirala je Bllaca.

Ona je reka da će smanjenje broja zatvorenika u zatvorima značiti i manji i broj slučajeva torture ili nečovječnog ponašanja.

Bllaca je poručila da je nephodno postaviti sisteme nadgledanja na svim mjstima. “Konkretno mislim da oni moraju biti prisutni u svim prostorijma”.

Ona je navela da je neophodno uspostaviti periodično izvještvanje o stanju u zatvorima i svim slučajevima kršenja ljudskih prava zatvorenika.

Prema njenim riječima, najveći izazov je ako uspostavljanje mehanizama za sprječavanje torture i angažovanje predstavnika civilnog sektora u pružanju specijalističkih usluga kao dio nacionalnog mehanizma za sprječavanje torture.

“I na kraju angažovnje permanenatnog monitoring, koji uključuje posjete, kao najjačeg oružje koje imamo za sprječavane torture”, dodala je Bllaca.

( MINA )