Lažeš, pope!

Početkom devedesetih, neki zlosrećni barski paroh ućerivao je srpstvo u Barane. Svih nacija i vjera. Jednom je, na skupu u čast Svetoga Vladimira, zapojao iz svega mozga. Pošto je vidio da je tamo i Jevrem Brković, sa mladim predstavnicima Pokreta otpora.

Baksuzni pop je počeo... Poojmoo u slavuuu srpskooog juuunakaaa... Lažeš, pope, čuje se Jevrem, poznat po preblagom glasu... Našeeeg sveeetooog srpskooog kneeezaaaa... Lažeš, pope, grunuo je nježni Brđanin... Naaaaš braaat Srbiiin Vlaaadiiiimiiir... Lažeš, pope, nadjača ga Brković, uz pratnju hora bučnih suverenista. Što je s popom poslije bilo, ne pamtim. Ali znam da mu je istorijski poduhvat propao.

***

Sjetila sam se ove priče dok sam slušala predsjednika Skupštine bez pola Crne Gore. Tužna što na njegovo pojanje o depeesu ne mogu uživo da vrisnem. Na momente, gost je bio skrušen, kao da će da se zamonaši čim se ispovijedi domaćinu... A onda je, u pokušaju da bude drčan, samo pokazao kako je polovina poslanika bila u pravu kad je izašla iz skupštinske sale uoči glasanja.

Nakon što je 45 minuta objašnjavao koliko je veliku žrtvu on prinio na oltar vlasti, čašćavajući Vijesti biranim riječima, uspio je nekako da sroči još pet rečenica.

Zamislite što bi se desilo da je pala Vlada, dramatično je pitao... Ništa, dobili bismo novu, bolju, jer goru ne možemo... Imali bismo, reče vidno zabrinut, desetine hiljada ljudi na ulici... Neće biti, nego dvjesta i kusur hiljada na biralištima... Jurili bismo ljude kao zečeve, kategoričan je negdašnji zeleni aktivista... Zamalo da uzme hljeb Specijalnoj jedinici... Mi ne želimo da slijedimo, priprijetio je odlučno, nego da predvodimo... Jedan je Gospodar! I nije zimus raspisivao tendere za gazde, nego za sluge.... Za nas vlast nije vreća koju neko treba da zakrpi, kao neki 18 godina... Pogodi čovjek konačno! Zakrpa se našla na vreći za tri minuta glasanja...

Laku noć, poštovani gledaoci. Bila je ovo živa istina. Ne znam što ste vi radili u neđelju veče, ali ja sam se do ponoći prisjećala baksuznog paroha sa početka priče... Njemu je imao ko da vikne.

***

Popova se ovih dana prisjetio i botaničar Vukić Pulević. Suviše blagoglagoljivo za moj ukus, zamolio je svoju CANU da ne bude trvoglava kao SPC. Našao je u Rječniku neke floralne probleme. Sigurno je u pravu. Samo, javnost se nije uzburkala zato što je neko uvrijedio biljke. Nego cijeli jedan narod. Albance. Od kojih, izgleda, nijesu bolje prošli ni Bošnjaci. Botanačar je o tome ćutao.

Oglasio se i jedan od autora, Bojan Minić. Pokušavajući da popravi ono što se ne da lako popraviti. Ovo je, kaže, prvi rječnik, težak je to posao... Samo je šestoro obrađivača, ne čitaju svi sve... Neke riječi su višeznačne... Mnogi se bore protiv crnogorskog jezika... I, sve mu vjerujem na riječ... Ali, ne radi se ođe o lingvističkom ispadu. Nego o šamaru albanskoj manjini. Slaba je utjeha što namjere obrađivača nijesu bile loše.

Uvreda je, da se manem težih riječi, kada Akademija nauka objavi da je Albanac stanovnik Albanije. Ili je porijeklom iz Albanije. Pa još kad se autohtoni narod tako počasti o trošku države. Crnogorske. Čiji su preci ođe zatekli albanske pretke, a ne obrnuto. Za toliko znanja i nije potrebna titula akademika. Dovoljna je osnovna škola.

Ako ćemo mak na konac, nauka kaže da su crnogorski etnički korijeni iza Karpata. Bogme, i srpski... Zato jedva čekam nove tomove Rječnika. Posebno onaj pod S. Živo me zanima koji će junak smjeti da napiše kako je Srbin stanovnik Srbije. Ili je porijeklom iz Srbije. Bojim se da se uvrijeđeni ne bi zaustavili na saopštenjima...

Iz CANU je, očigledno, samo procurilo ono što dobar dio političke elite i sljedbeničke javnosti misli o Albancima. Ova država je sve bliže pravoslavnom fundamentalizmu. Ne samo što cijela odumre na Vaskrs i Božić, nego ne dozvoljava da u te dane slobodno rade muslimani, katolici, ateisti, antiteisti... Više ni novine ne izlaze za te praznike, taman kao da ih sve izdaje Svetigora... Od jeseni je na uličnoj i skupštinskoj sceni i nekakvo mirenje dva pravoslavna naroda. Kao da samo oni žive u Crnoj Gori.

Nije se proslavio ni ministar Pavle Goranović. Bio je dužan da učenim akademicima i neukom puku objasni kako su Albanci, kao i Crnogorci, stariji od svojih država. Trebalo je da kaže još ponešto... Ne samo o porijeklu naroda, nego i novca za Rječnik... Umjesto toga, sročio je odbranu tako kao da Albance treba poštovati samo zbog doprinosa obnovi nezavisnosti Crne Gore...

Sad možemo samo da nagađamo što bi s njima bilo da nijesu dali taj doprinos. Štampala bi država još koju uvredu? Ili bi im osvježila sjećanje na 1991...

P.S. Kad god vlast naumi da proda još koji hektar domovine, blagovremeno skrene pažnju podanika na kakav nacionalni problem. Dok se traži redaktor za Rječnik, oni će raskrčmiti Buljaricu...

( Ratka Jovanović-Vukotić )