Nevena ne podnosi gluten i jedini lijek joj je doživotna dijeta

Nevena (4) boluje od celijakije, doživotne autoimune bolesti koja se manifestuje oštećenjem sluzokože tankog crijeva. Nevena ne podnosi gluten i jedini lijek joj je doživotna bezglutenska dijeta

85 pregleda13 komentar(a)
beba, Foto: Shutterstock
09.06.2016. 19:37h

Gordana (30) iz Podgorice ima dvoje djece. Nenad (7) nikada nije bio bolešljivo dijete i sa njim je cijelo rano djetinjstvo prošlo kao po udžbeniku. Kada je rodila Nevenu (4), Gordana nije ni slutila sa kakvim će problemom rasti. Naime, kada je imala samo osam mjeseci, Neveni je dijagnostikovana celijakija - nepodnošenje glutena.

“Od kada smo saznali da Nevena boluje od celijakije, stalno slušam kako od nje obolijevaju genetski predisponirane osobe. Ipak, mi u široj familiji nemamo slučaj celijakije ili bar ona nije otkrivena. A gledajući probleme sa kojima se borilo moje dijete, čisto sumnjam da je mogla da prođe kod nekoga neopaženo”, počinje priču mama Gordana. Nevena je rođena u terminu, iz normalne trudnoće, kao sasvim zdrava djevojčica. Gordana je dojila do četvrtog mjeseca.

“Kada je ona napunila četiri mjeseca, počela sam da gubim mlijeko. Kada sam to primijetila, obavijestila sam njenog pedijatra, ali je ona rekla da treba da nastavim sa dojenjem, jer je to možda samo faza. Tako sam i uradila, da bismo na sljedećoj kontroli shvatili da je Nevena za mjesec dana dobila jako malo na kilaži. Doktorka je rekla da nema mjesta panici ida počnemo sa dohranom, a da ćemo vrlo brzo početi i sa nemliječnom ishranom. Neveni sam uvela dohranu Bebelacom, a sa njenim šest mjeseci počeli smo sa kašicama”, prisjeća se Gordana. Nevena je počela da jede sve što jedu i druge bebe - najprije kašice od povrća i voća, kasnije i kašice od žitarica.

“Počela je da bude veoma razdražljiva. Kada je imala sedam mjeseci počela je jako malo da spava. Ali, kada imate bebu, onda sve to razumijete kao faze kroz koje prolaze u svom razvoju. Jako malo je jela i mislila sam da je jednostavno takva beba, nikada nije jela previše. Ipak, ono što me je brinulo bilo je njeno slabo napredovanje. Doktorka je imala zamjerke i za samo dvadeset dana tri puta smo provjeravali krvnu sliku. Treća provjera pokazala je da Nevena postaje anemična. Vrlo brzo počela je dijareja, koja me je zaista zabrinula, jer je bila sasvim neobična - to su bile stolice koje su u sebi imale bijele kuglice, sasvim čudnog mirisa, ponekad pjenušave. Bilo mi je jasno da nešto nije u redu”, kaže Gordana. Dijete je ubrzo povela kod pedijatra koji je do tada nije liječio. Odmah mu je zapao za oko izgled Neveninog stomaka.

“Njen stomačić bio je nekako naduven. Nekada je to bilo izraženije, nekada diskretnije, ali definitivno je bio čudnog oblika. Rekla sam mu da je Nevena često razdražljiva, da nema interesovanja za šarene stvari, da se rijetko smije, da slabo spava. Predložio je biopsiju tankog crijeva, što je za mene bilo strašno”, priča Nevenina mama. Odmah joj je objašnjeno da svi simptomi liče na netolerantnost na gluten i da se to mora isključiti.

“Rekao je da je jako bitna dijagnostika i da moramo utvrditi o čemu se radi. Nije mu se dopadao izgled njene stolice, ni boja njenog lica. Ona, po njemu, nije bila zdrava beba. Pitala sam ga da li je moguće tako nešto otkriti vađenjem krvi, ali je rekao da to ne preporučuje jer je Nevena još mala. Rekao je da nalaz neće biti sasvim validan. Nisam imala kud - zakazali smo biopsiju”, kaže Gordana.

Po njenim riječima, to je bio rutinski zahvat.

“Bojala sam se, jer je trebalo da je uspavaju. Ipak, sve je prošlo dobro, ostale smo jedan dan na odjeljenju, a zatim puštene kući. Nalaz je bio pozitivan, Nevena je imala netoleranciju na gluten. Pedijatar je, ipak, bio optimističan. Naravno, objašnjeno mi je da će Nevenu pratiti, da će se uraditi i nalazi krvi na antitijela, ali da je biopsija crijeva pokazala oštećenja crijevnih resica. Za mene je tada počeo novi život. Sada smo svi u tom svijetu, svaki dan nam počinje i završava se pričom o glutenu”, kaže, smijući se, Gordana.

“Nevena je na bezglutenskoj dijeti već više od tri godine. Prve godine bilo je užasno teško, sanjala sam gluten, proizvode koji ga sadrže a koji ne. Danas je bolje. Ušli smo u sistem, u vrtiću ima poseban jelovnik i zaista sam zadovoljna našom saradnjom. Svjesna sam da će vjerovatno nekada naići na probleme, da neće svi ozbiljno shvatiti njenu bolest, ali sada se zaista snalazimo. I na našem tržištu odnedavno postoje proizvodi koji joj zaista odgovaraju i često jede bolje nego mi (smijeh)! Svakog drugog dana joj pravim hljeb od bezglutenskog brašna, a jedini problem su nam neke stvari za koje ponekad ni ne slutimo da se gluten u njima nalazi. Recimo, imali smo problem sa Labelom koji sam joj kupila za usne - sadržao je gluten i to joj je smetalo. Kasnije smo shvatili i prestali da ga koristimo. Iz ove perspektive doživotna bezglutenska dijeta nam se ne čini toliko strašnom, vidjećemo kako će ići dalje”, optimistična je Nevenina mama.

Šta je gluten?

Gluten je bjelančevina koja je prisutna u pšenici, ječmu, raži i ovsu. Kod pojedinaca, koji su za to već genetski predodređeni, unošenje čak i najmanje količine glutena u organizam pokreće odbrambeni mehanizam i dovodi do zapaljenja. Ukoliko se nastavi sa unošenjem namirnica koje sadrže gluten vremenom dolazi do ozbiljnog oštećenja i uništenja crijevnih resica. Ovaj proces prati čitav niz simptoma, koji se razlikuju od osobe do osobe. U Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi i Australiji prosječno jedna osoba od 100 ne može da vari gluten .

Pretpostavlja se da u regionu između 35000 i 70000 ljudi boluje od celijakije. Gluten je prisutan u gotovo svim industrijskim proizvodima, pa i tamo gdje ga ne očekujemo: u ljekovima, pastama za zube, kozmetičkim proizvodima, začinima, pićima, kafi, čokoladi, bombonama...

Crijevne resice, kod zdravog pojedinca, prekrivaju crijevne zidove i značajno povećavaju površinu kojom crijeva mogu upijati hranljive sastojke. Kod oboljelih od celijakije crijevne resice i sluzokoža crijeva ozbiljno su oštećeni.