Suljo i Darko

„Predloženog kandidata podržao je više nego dovoljan broj poslanika, među njima su svi poslanici BS. Smatramo da dijelimo mnoge zajedničke vrijednosti“, kazao je Mustafić. (Vijesti 2.6.2016)

Izjave političara na vlasti vazda zrače nekom pribranošču, prituljenim mirom i spokojem. Građani su to, zanago, koji imaju svega „više nego dovoljno“. I poslanika i ostalog. Zajedničkih vrijednosti što im život znače. Ništa ih ne žulja, govore tiho, svečano, umilnom intonacijom. Jedino se koprcnu kad se neko usudi da im dirne u vlast i državu.

Riječi njihove teško bude pažnju - izgledaju nebitne, prazne, istrošene. Više ih je nego dovoljno, dok se zajednički i složno krčkaju u svili, kadifi i zajedničkim vrijednostima. Posjećuju hotele sa zvjedicama, a najviše vole Brisel i Vašington. Niži partijski i državni trudbenici poput Sulja i Darka su ranije, u radničkoj državi i mračnoj prošlosti, glockali špic rebra sa kupusom, i sanjali ćevape, po besplatnim sindikalnim odmaralištima.

Dosadile Titine vrijednosti. Tu nedavno je sedmostruki prvi ministar, (dugo)vječni sluga narodni i državni, poručio radnicima, vlasnicima radne snage - ali ne i kapitala - da sebe i svoje ćebe zadrže kod kuće. Nema mjesta na „našoj obali“. A pjevao je mlađan i pošten - Amerika i Engleska biće zemlja proleterska.

Država nevidljiva ali nezavisna

Suljo i Darko koriste mrske privilegije, ali nijesu oni zbog njih tu. Ima se, naravski, tu i tamo nešto keša, nevidljivog u nezavisnoj državi - ima se i nekretnina. Žive kao bubreg u loju, Suljo je nedavno dobio stan od zahvalne države ili otačastva. Kafana, u nedostatku nezavisnog sudstva, pokreće optužbu o pozitivnom kešu kod Darka. Ali zabave radi. Nezavisna država, kao i radnička ranije, na magistrali je revolucije, a tu Zakon samo smeta. Zadatak je ove, da obavi privatizaciju, integriše - i odumre. Ovo nam je već drugo odumuranje države: od Tite, Titinim đacima. Komunisti su smatrali istu tek alatom za ugnjetavanje, u rukama vladajuće klase, pak je radnicima kao takva suvišna. Neoliberalima je opet breme i višak, bogme i trošak, koji samo poskupljuje investicuje. Stoga se Milo uporno izvinjava i obećava smanjenje poreza i dodatno povlačenje države kojoj je to jedini izvor prihoda.

Ipak, Suljo i Darko, rado se sklanjaju i prijanjaju uz skute države kao vrhunske vrijednosti same po sebi. Država u njihovoj teoriji (i praksi) garancija je i nastavak privilegija koje su uživali još kao komunisti. Ali su neoliberalni benefiti i povlastice otišli u nebo, upravo tamo gdje za njih oduvijek stanuje i sama država.

Brijeg k Muhamedu

Kad se konačno pokazalo da Muhamed neće brijegu, prišao je brijeg Muhamedu. Svakojaki kapital je milijardama eura zapljusnuo naša brda i obale. Oduševio nastupom, manirima, najprvo mlade komuniste, koji su namah shvatili njegove prednosti. Kapital je postao novi opijum vladajuće klase. Suljo i Darko su, rekosmo li, u prethodnom životu bili, Titini komunisti, trudbenici nižeg i srednjeg platnog razreda. Mrzjeli su načelno i vrijednosno kapitalizam - po partijskoj liniji i inače: sav taj nepojamni red, izobilje i luksuz. Kapitalizam je za Titinog vakta, a njinog posvećenog službovanja, imao ljudsko lice, radnici u kapitalizmu uživali prava i visoke plate ali zaludu. Suljo i Darko imali su „zajedničke vrijednosti“. Uostalom kome je bilo tada do rada i zarade, mogao je otići na Zapad - u svijet kapitala. Suljo i Darko su kao pravi domoljubi ostali kod kuće. Da grade socijalizam koji će ubrzo propasti. Obnovljeni i sa mnogo žara prionuše obnovi države kapitala. I nezavisnosti. E, ako je vjerovati neumornim domoljubima i poslodavcima nji’ovim - ovo će trajati do kraja vremena. Ovo nije ono.

Kad se Komunizam urušio u svojim vrijednostima, a svjetski kapitalizam razulario pokazavši svoje najgore lice, Suljo i Darko su ponovo rođeni. Kao trabanti kapitalističke internacionale. Svjetski a naši. Djeluju atlantski, nacionalno i globalno - prisvajaju privatno.

( Ratimir Vujačić )