Sestra Ana

U svojoj ispovijesti kod Statisa, kao žena liderka, Ana Đukanović priznaje da je bila i ostala domaćica, kuvarica, profesionalac, žena, majka. Ne zna da vozi avion, ali ima od koga da nauči. Daliborka, da li se čujemo?!

Ana Đ. na istom mjestu otkriva da ima dva brata. „Moj brat je moj brat i imam dva“! Prosta računica onda implicira da Milo i Aco imaju jednu sestru. "Sestra je sestra, i ja imam jednu", mogao bi da se pohvali stariji brat. Za koga

Ana Đ. inače tvrdi da je “pravi”. Što opet sugeriše da je mlađi brat “pod manom”. Zato valjda sestra Ana priznaje da se prema njemu odnosi kao prema "najstarijem djetetu”.

Ana Đ. međutim ostaje tajanstvena i ne otrkiva muke koje joj zadaje mlađi brat što iziskuje njen majčinski nadzor i podršku. I ja ne bih iritirao dvorske papagaje i narušavao prezumpciju nevinosti kopanjem po porodičnim stvarima premijera, da se u čitavoj priči ne otvara društveno značajna tema - koliko se slabosti i mane članova najuticajnije familije, o kojima sami govore, mogu loše odraziti na realizaciju projekata od opšte važnosti. Recimo, šta ako Ani proradi ljubav prema ljudima koju je, kaže, ponijela iz porodice, pa pomogne da vlasnicima zemlje u Buljarici skoči cijena kvadrata! Da je ne prodaju kao Vlada za simboličnih 22 eura, već deset puta više? Ili ako Acu pukne film pa njegov Zavod za projektovanje umjesto apartmana i zgrada na istoj lokaciji ucrta zelene površine. Eto belaja. Propade još jedan posao vijeka. Za Crnu Goru i Darka Pajovića.

Da ne pominjem vođenje Vlade, Skupštine, sudstva, školstva, zdravstva, Filipa i Prve banke, što sve pada na pleća pomenute trojke. Unutar koje ne štima sve kako bi željeli, o čemu je nedavno svjedočio i stariji brat, ukazujući na pohlepu mlađeg - u slučaju Limenka. Sjećate se da je Milo nedavno rekao da on nikad ne bi tužio državu kao mlađi buraz jer ima drugačija moralna načela. Bravo ti ga, Milo. A Aco neka ide u ćošak.

Ako su stariji brat i sestra iskreni u svojim iskazima, onda smo kao društvo u problemu. Pitanje stabilnosti i zdravih porodičnih odnosa u vrhu je svake kampanje za predsjedničke izbore u Americi. Kandidat čiji brat ima Limenku i Ivana Brajovića kao zakupca bio bi bez šansi na izborima u SAD. Da ne pričam o takmacu za Bijelu kuću čija sestra prizna da ima dva brata, od kojih je jedan pravi a drugi je još u razvoju. Milo bi, dakle, propao na izborma u SAD. Ne bi mu pomogao ni DPS iz najboljih dana, dok je Milan Roćen još imao brkove.

Očekivano, veći respekt Ana Đ. pokazuje prema starijem bratu koga i zove „pravi brat“. „I ja sam njemu prava sestra iako nijesam član DPS-a“, zaključuje. Milo se opet slaže, baš zato što jeste član DPS-a, jer je slaganje recept za dugovječnost ove stranke. Dakle, Ana je Milu prava sestra, a on njoj pravi brat - iako nije član Advokatske komore. Kako vam zvuči? Prvi utisak je da advokatica Ana Đ. gleda na DPS kao na porodicu. Člana familije. Prije nego obrnuto - da je familija član DPS-a. Jer Ana Đ. javno kaže da nije. Ako Ana doživljava DPS kao dio porodice, a svi znamo da je Crna Gora partitokratska zemlja, onda ispada da je i država vlasništvo familije. Ili bar Ana Đ. na državu tako gleda?! Otuda ocjene iz zapadnih medija, da ne pominjem Pobjedu i Dnevne, kako je CG privatna država. S druge strane, zaklinjanjem bratu na odanost i sestrinstvo, iako nije član DPS-a, Ana Đ. poručuje Marti Šćepanović i Nadi Drobnjak da se ništa ne trude - nikada se one ne mogu ni blizu primaći Milu kao ona. Sestra nije dugme. Sestra je sestra, a ne poslanica DPS-a. I zato Milo nikada neće uvažiti Martu i Nadu kao Anu.

"Razumijemo se u dvije riječi, dvije rečenice", tvrdi Ana. Izraženo u vremenu, zaključujem da im je dovoljan minut-dva. Možda je za Martu i Nadu dovoljan mig, sekund-dva dakle, pa da razumiju i podrže Šefa, ali džaba. Jedna je sestra.

Sada se tu postavlja ključno pitanje. Ako Ana Đ. sama priznaje da ima braću, dva komada, šta je sa Darkom Pajovićem. On bi mogao da bude usvojeni brat, sa istim statusom kao onaj mlađi. Dakle, brat ali ga ona tretira kao svoje starije dijete. Ruku na srce i zaslužio je. Jer koji bi brat ili sestra onako zalegli u Nikšiću, Podgorici, Budvi, za DPS i pravog brata?! Ili koji bi se brat ili sestra odrekli poziva na doručak kod Obame makar se o životu brata radilo?! A ne o njegovoj Vladi. A Darko P. je i to učinio. Koja bi sestra, o bratu da ne govorim, usred Miločerskog parka pronašla rupu koja će biti neutralisana velelepnim apartmanskim naseljem što će ovaj park prirode učiniti starijim i ljepšim. A ekolog Darko P. je i to uspio. Dakle, draga Ana, vrijeme je da razmisliš o pomenutom predlogu. Mala je kompenzacija Darku P. mjesto šefa Skupštine, i to na dva mjeseca. Još se žali da nije dobio ništa keša. Čak i ako padne neka stambena jedinica u Miločerskom parku za koju godinu - malo je to za žrtvu koju je brat Darko podnio. Zato, usvoji ga. Makar i sa saznanjem da ćeš morati doživotno da brineš o njemu, da mu pregorijevaš mlijeko, pleteš čarape, mijenjaš pelene ili da ga spremaš za predsjednika Skupštine.

Ako mnogo tražim od Vas, sestro Ana, iako znam da za Vas ništa nije mnogo kada su ljubav i pažnja u pitanju, onda predlažem da Darka P. prigrlite kao lutku. Da Vam direktor Narodnog muzeja i naš čuveni vajar Pavle (Pejović) izradi plastičnu lutku sa likom šefa Skupštine. Pod uslovom da nikom po komšiluku u Beogradu ili krugovima Trilaterale ne otkrijete da je ta lutka predsjednik parlamenta. Lutku biste mogli da zakačite na ključeve od potencijalne stambene jedinice u Miločerskom parku. Ili da je objesite na torbu Hermes, koju nadam se i vi imate, a ne samo sestra Radmila. Na kraju, draga Ana, ideja sa lutkom je superiornija u odnosu na onu sa usvajanjem, jer lutka se danas-sjutra, za mjesec-dva, potroši, izliže, izduši, pa je i bacite. A brat je brat. Ako ga usvojite, eto vam ga na grbači čitavog života. Sami priznajete da imate jednog takvog. Mnogo bi bila dvojica.

Čudo su metafore. Bravo ti ga, Darko.

( Željko Ivanović )