STAV

Srećna država

Na kraju, poštovani profesore, nama kao društvu preostaje pokušaj neformalnog udruživanja slobodno mislećih građana. U drugom krugu treba nam napor udruživanja svih interesnih - sindikalnih, kulturnih i svih staleških organizacija

93 pregleda5 komentar(a)
Dragan Hajduković
06.06.2016. 08:17h

Povodom kolumni gospodina Dragana Hajdukovića

Gospodine Hajdukoviću,

Želim da znate da s pažnjom pratim Vaše pisanje u dnevnom listu Vijesti.

Doživite ovo javno obraćanje kao moj lični i profesinalni čin podrške Vama i impuls stvaranju šire podrške ideji stvaranja srećne države Crne Gore. Namjerno pišem države, jer termin otadžbina je mnogo stariji, širi i svetliji od termina država. Na našu sreću, država je kvarljiva roba i da se popravljati, a otadžbinu nam nijesu uspjeli do sada ogaditi niti pokvariti ni pređašnja, a kamoli ova generacija političara.

Dok god je i jedan među nama koji pokušava misliti svojom glavom, ima nade za nas.

Duboko se slažem sa Vama da naši političari treba da se rukovode sopstvenim idealima i idejom opšteg društvenog dobra. Po mom mišljenju, ideju društvenog dobra definišem kao socio-ekonomsko dobro osnovne društvene klase - proletera i seljaka. Termin proleter shvatam u smislu građanina koji u svom posjedu nema značajnija materijalna dobra i živi isključivo od prodaje svog rada. Ova klasa našeg društva je najbrojnija i predstavlja njegov osnovni stub. Ako političari zadovolje njene interese, postigli su opšte društveno dobro, jer se svi ostali djelovi (klase) društva uklapaju u opšte društveno dobro.

Temeljnu vrijednost koju baštini zdravo društvo (a u osnovi je najbrojnije klase) istorijsku tradiciju i saznanje da je rad jedini meritum uspjeha u životu, naši su političari - napustili. Zarad tuđeg interesa, internacionalnog kapitala ili geostrateškog interesa drugih država, potpisana je kapitulacija naše države. Premijer javno govori da prihvatamo tuđe društvene vrijednosti. Tradicija crnogorskog društva se prekraja i bezočno briše, a nameću nam se nove društvene vrijednosti. Više govorimo i trudimo se da znamo o vrijednostima i problemima gej populacije nego o vrijednostima naših predaka. Muzeji , bibloteke i arhivi su nam prazni. Držim da se ovakva politika sprovodi po diktatu društveno ekonomskih multi nacionalnih centara. Po receptu - izbriši im pamćenje i dovedi ih na prosijački štap. Mogao bih još da elaboriram zadatu temu, ali čemu? Očigledno se ne dokazuje.

Kako dalje? Kako doći do srećne države? Vjerujem da je cjelokupni politički sistem u Crnoj Gori okupiran i radi u interesu neoliberalnog sistema. Sve političke stranke zastupaju interese kapitala. Pučko tumačenje identitetskih pitanja i naše istorije ovome društvu nameće se da bi narod držao pogled iza sebe, stalno se osvrtao . Da ne gledamo oko sebe i ispred sebe. Da ne stvaramo nove vrijednosti. U konačnom, da ne bismo cijenili sebe.

Na kraju, poštovani profesore, nama kao društvu preostaje pokušaj neformalnog udruživanja slobodno mislećih građana. U drugom krugu treba nam napor udruživanja svih interesnih - sindikalnih, kulturnih i svih staleških organizacija. To nam je potrebno da bismo artikulisali naše interese i društveno dobro. To nam je prije svega potrebno da bismo se pomirili sa sobom i sa drugima.