Država štedi na pogibiji pilota

Vrhovni sud Crne Gore zaključio je da majku jednog poginulog vojnika, koji je izgubio život u padu helikoptera na poluostrvu Luštica, više boli pogibija sina, nego majku drugog nesretno poginulog u uvali kod Tivta.

Zbog toga je, između ostalog, advokat Goran Rodić podnio ustavnu žalbu na reviziju Vrhovnog suda, kojom je za deset hiljada eura smanjena odšteta majci i bratu pokojnog majora-pilota Vojske Crne Gore Ivana Obradovića.

Obradović, kao i potpukovnik pilot Belhadin Šahbaz i stariji vodnik prve klase Vidoje Tomić, poginuli su, u septembru prije pet godina, kada je helikopter udario u stijene u uvali Dobreč, na ulazu u Boku Kotorsku.

U ustavnoj žalbi se ukazuje da je povrijeđeno pravo porodice Obradović na pravično suđenje, ali i prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima.

To, kako se dodaje, pokazuje, između ostalog, i to što je Vrhovni sud, u dva predmeta, koja se zasnivaju na identičnom činjeničnom stanju našao da su duševni bolovi majke pokojnog Tomića jačeg inteziteta, nego duševni bolovi Obradovićeve majke u istoj helikopterskoj nezgodi.

“Kontradiktorne odluke u sličnim predmetima koje donosi isti sud nesumnjivo mogu dovesti do povrede načela pravne sigurnosti, te dovesti u pitanje javno povjerenje u sudstvo...”, navodi se u ustavnoj žalbi.

Podgorički Osnovni sud je porodici Obradović dosudio naknadu štete zbog duševnih bolova od 35.000 eura, majci 20.000 eura, a bratu 15.000.

Tu presudu potvrdio je i Viši sud u Podgorici.

Vrhovni sud je prihvatio reviziju države, u slučaju porodice Obradović, i smanjio odštetu, navodeći da je pravična naknada za majku 15.000 eura, a za brata 10.000 eura.

Isti sud je, u slučaju drugog poginulog vojnika Tomića, sa čak jednim istim sudijom u vijeću, odbio reviziju države, smatrajući da majci Tomića pripada odšteta od 20.000 eura, koju su potvrdili i nižestepeni sudovi.

U ustavnoj žalbi se navodi da je u slučaju porodice Obradović povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost i obrazloženu sudsku odluku, te da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo.

Pojašnjava se da su nižestepeni sudovi, cijeneći mladost poginulog, da je bio oženjen i otac dvoje djece, te nemjerljivu bol koju trpe članovi njegove porodice, dosudili porodici Obradović maksimalnu odštetu predviđenu važećom sudskom praksom.

Za razliku od njih, čije su odluke detaljno obrazložene, dalje se dodaje, Vrhovni sud svoju odluku obrazlaže jednim pasusom, odnosno da je odšteta od 10.000 eura manje, “ pravična i u skladu sa svrhom koja se njome postiže”.

“Osim navedenog pasusa, Vrhovni sud u svojoj odluci uopšte nije izložio činjenice, zakonske odredbe i zakonske razloge za njihovu primjenu, što ukazuje na to da je zaključak suda proizvoljan”, dodaje se u ustavnoj žalbi. Do danas zvanično nije otkriven uzrok udesa “gazele” i njene posade, a jedino što je utvrđeno je da nije u pitanju greška trojice nesrećno stradalih.

Isti jedan od sudija, isti slučaj, drugačija odluka

Vijeće sudija Radoja Orovića, Gavrila Čabarkape, Dragice Milačić, Nataše Božović i Vesne Begović, u odluci za porodicu Tomić, navodi da su nižestepeni sudovi pravilno cijenili sve okolnosti koje utiču na visinu naknade.

Međutim, vijeće sudija Branimira Femića, Gavrila Čabarkape, Rade Kovačević, Radojke Nikolić, Natalije Filipović smatraju da su sudovi previsoko odmjerili naknadu Obradovićima zbog smrti bliskog lica.

( Maja Boričić )