Migracije i bijela kuga u Andrijevici: Školu pretvorili u seosku kapelu

Sve više zatvorenih područnih odjeljenja osnovnih škola na području Andrijevice, svjedoči o nezaustavljivom talasu migracija i takozvanoj bijeloj kugi koja ostavlja pusta sela u Potkomovlju.

Prema procjenama, sljedeće školske godine na području ove opštine biće upisano najmanje prvačića, mada je sličan trend negativnog prirodnog priraštaja i pomanjkanja broja novih učenika zabilježen i u većini drugih sjevernih gradova.

Predsjednik opštine Andrijevica Srđan Mašović rekao je da su migracije generalno problem čitavog sjevera i ne krije zabrinutost za situaciju u opštini na čijem je čelu.

„Bojim se da se zbog sve manjeg broja đaka koji pristižu može dovesti u pitanje i opstanak srednje škole u Andrijevici“, zabrinuto je kazao je Mašović za “Vijesti”.

O problemu migracija i sve manjeg broja djece u osnovnim školama najslikovitije govori primjer nekada velikog andrijevičkog mjesnog centra Konjusi. Iako škola u Konjusima i dalje radi, istina sa manjim brojem učenika, u međuvremenu su zatvarena njena područna odjeljenja u Jošanici, Kutima i Cecunima, selima ispod Komova, gdje su školski objekti prepušteni konstantnom propadanju.

U ovim selima migracije su učinile da u njima ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Mještani Kuti pričaju da je školska zgrada u njihovom mjestu potpuno oronula i da se sa neskrivenom gorčinom sjećaju kad je u njoj nastavu pohađalo tridesetak đaka.

„Bilo je tada lijepo slušati kako dječja graja ispunjava cijeli ovaj prostor koji se naslanja na granicu sa Albanijom. Međutim, kako su godine prolazile, narod je sve više odlazio sa vjekovnih ognjišta u potrazi za nekim boljim životom. Tako je došlo i do opadanja broja učenika, pa je zatvaranje škole bilo neminovno. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada koja se polako urušava, nijemo svjedočeći o minulim vremenima“, pričaju mještani.

David Lalić iz susjednog mjesta Cecuni smatra da zatvorene školske zgrade svjedoče da je društvo u cjelini malo pažnje posvećivalo potkomovskim selima.

„U Cecunima je većina kuća odavno zatvorena. Da se život u ovom selu gasi svjedoči i školska zgrada koja godinama stoji zaključana, iako su se u njoj svojevremeno vaspitavavale brojne generacije učenika, koji su nakon osnovnog obrazovanja odlazili u svijet vraćajući se vrlo rijetko u mjesto svog rođenja. Da cijela priča bude još tragičnija, nekadašnji “svetionik znanja” u Cecunima pretvoren je u kapelu. No, zbog sve manjeg broja stanovnika i sahrane postaju rijetkost u mjestima koja su nekad živjela punim životom“, kaže Lalić.

Neslavan kraj doživjela je i škola u Jošanici, iako su u njoj svojevremeno istovremeno radila dva učitelja. Mještani navode da su izgubili svaku nadu da će ikada više doći do obnavljanja škole u ovom selu smještnom u samom podnožju Komova.

„Uporedo sa zatvaranjem fabrika u Beranama i Andrijevici ljudi su sve više, pritisnuti nepovoljnim ekonomskim prilikama, počeli da se iseljavaju prema Podgorici i drugim,uglavnom južnijim, destinacijama u Crnoj Gori, ali i izvan nje. Tako su naša sela ostala praktično pusta. Naročito je broj stanovnika desetkovan u udaljenim mjestima kao što je Jošanica. Zato se nije čuditi što škola u ovom selu godinama stoji zaključana, bez ikakvih izgleda da ponovo bude u funkciji“, kaže predsjednik Mjesne zajednice Konjuhe.

Predsjednik opštine Andrijevica objašnjava da je zapošljavanje jedini način da se mladi ljudi zadrže na selima i u Andrijevici. „U proteklih nekoliko godina zaposlili smo osamdeset mladih ljudi. To je jedina mjera koju možemo da preduzmemo. Nažalost, više nemamo prostora za nova zapošljavanja“, kaže Mašović.

Statistika, ipak, neumoljivo govori u prilog nezaustavljivim migracijama i negativnom trendu prirodnog priraštaja u ovom malenom gradu, koji je i po mnogim dugim pokazateljima, među najsiromašnijim u Crnoj Gori.

“Pala magla gusta, ostaše sela pusta”

Andrijevčani se prisjećaju kako se za nekadašnji veliki mjesni centar pjevalo - „Oj Konjuhe u doline, puno li si omladine“.

„Danas, nažalost, u selima ispod Komova skoro da je potpuno utihnula momačka i djevojačka pjesma, dok su poznate konjuške igranke odavno postale prošlost. Omladina iz godine u godinu odlazi, a zavičaju su vjerna još jedino staračka domaćinstva. Zato se sada u Vasojevićima uglavnom pjeva - Pala magla, pala gusta, ostaše nam sela pusta,“ kaže predsjednik MZ Konjuhe Raško Babović.

Vasojevićka univerza i akademici

U Potkomovlju se nekada posebna pažnja pridavala obrazovanju, a tragovi prosvjetiteljstva na ovom prostoru datiraju još iz 14. vijeka. O tome svjedoči i dugačak spisak akademika, doktora nauka i vrsnih intelektualaca poniklih u selima koja se prostiru sa lijeve i desne strane rijeka Perućice, Kutskaje i Zlorečice.

Jedan od starih dokumenata govori da je u drevnom manastiru u Košutićima pronađen zapis, prvi takve vrste na našim širim prostorima. Navodno ga je 1344. godine ostavio spisatelj Smilj Dabižov, zvani Vasilije, i da je u njemu, između ostalog, opisano kako su slovenska plemena stigla ispod Komova.

Nedaleko od ovog manastira, u kući Miškovića na Savrdaku, 1860. godine osnovana je škola nazvana kasnije Vasojevićka univerza, u kojoj su prva slova naučili poznati glavari iz ovih krajeva. Ona je radila sve do osnivanja škole u Andrijevici, odigravši značajnu uzlogu u opismenjavanju Vasojevića.

Tradiciju ove obrazovne ustanove nastavila je kasnije Osnovna škola „Milić Keljanović“ u Konjusima, koja je u selima Jošanica, Đuliće Cecuni i Kuti imala svoja područna odjeljenja.

Ova škola je prije samo nekoliko decenija imala četiri stotine učenika, da bi se kako je vrijeme odmicalo, zbog sve prisutnije migracije stanovništa i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao, i da bi sada područna odjeljenja bila potpuno zatvorena.

( Tufik Softić )