Bitka za Solanu i šampanjac u Veneciji

Apelujem na ekipu iz MORiT da govor ministra Gvozdenovića sa otvaranja CG postavke na ovogodišnjoj, XV Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji - učini dostupnim javnosti - kao što je učinila dostupnim i njegov govor sa otvaranja CG postavke na prošlom Bijenalu, 2014. godine

7 komentar(a)
Bijenale Venecija, Foto: Facebook
04.06.2016. 18:55h

U odbijanju da bude ličnost, Ajhman se u potpunosti odrekao i te najvažnije osobine koja definiše ljudsko biće, odrekao se sposobnosti da misli. I shodno tome, nije više bio u stanju da donosi moralne sudove.

Hannah Arendt, "Eichmann in Jerusalem", New Yorker, 1963.

Ko je ličnost na slici? Čime je to ovaj čovjek zaslužio da se njegov svijetli lik barem pojavi - ako ništa drugo - u svakoj ozbiljnijoj pričici o CG nastupu na XV Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji?

Nisam uspio da primijetim da se neko među CG medijskim poslenicima - što su se u pretprošli petak potrefili na otvaranju CG postavke na XV Bijenalu arhitekture - sjetio da zalijepi sliku ovog čovjeka uz svoju pričicu sa otvaranja CG postavke.

Ne znam je li to smiješno, ili je pak tužno - ali bih se bolje osjećao u ovom trenutku da je neko uvažio činjenicu da baš tom čovjeku treba zahvaliti što je sve u Veneciji ispalo kako je ispalo - ako zanemarimo, na trenutak, sveprisutnog ministra održivog razvoja i turizma u Vladi CG, gospodina Branimira Gvozdenovića, te gospođu Violetu.

Da su me Violeta i ministar pozvali na otvaranje - da mi je pripalo jedno mjesto u tom avionu - sigurno ne bih u Veneciji sramotio CG. Ne bih grlio proslavljene arhitekte, velike zvijezde - niti bih se slikao sa njima - kao što su radili pojedini viđeniji likovi sa CG arhitektonske scene - koji jesu bili pozvani na otvaranje - i koji jesu imali rezervisana mjesta u tom avionu - već bih iskoristio priliku da gospodinu sa slike postavim nekoliko suštinski važnih pitanja, vezano za širi kontekst u kojemu se desila ta njegova postavka - istorije radi, naravno.

Kada neka mlada arhitektica, doktorandkinja AF PG - za nekih 50 godina, recimo - riješi da se pozabavi CG prisustvom na Bijenalima arhitekture u Veneciji - od davne 2004. godine pa nadalje - teško da će uspjeti da iskopa bilo što od supstancijalnog značaja na tu temu - osim mojih tekstova - jer se niko osim mene nije potrudio da lijepo, svojim riječima, ispriča pričice o tim postavkama. Ispričao bih pričicu i o akteulnoj postavci - da sam je vidio - a kako je nisam vidio - moraće neko drugi da obavi taj posao umjesto mene.

Ali neka, važno je da je CG postavka na XV Bijenalu arhitekture otvorena u pretprošli petak - 27. maja - E viva vero Montenegro! - i sad nam ostaje samo da sačekamo akolade u vodećim medijima koji prate dešavanja na globalnoj arhitektonskoj sceni - ili barem na regionalnoj sceni - poput Orisa. Baš me zanima hoće li se taj neko - ko će pisati o XV Bijenalu arhitekture za Oris - sjetiti da pomene i CG postavku. Našu postavku iz 2014. godine nisu pomenuli u Orisu, kad smo već kod toga - niti bilo koju od prethodnih četiri.

Ako se ipak desi neka izrazito pozitivna kritika CG postavke - ako se naš prijatelj sa Kolumbije, na primjer, sjeti da izađe u javnost sa par pozitivnih, strogo-akademskih redaka o našoj postavci - a mogli bi da se sjete i njegovi prijatelji sa Harvarda, zašto da ne - sve ćemo mi to lijepo pohraniti u onu našu kutiju od cipela, među ostale naše preplaćene nacionalne uspomene - jer će nam zatrebati već na jesen - i to u funkciji neoborivih argumenata - kada se novi saziv Skupštine CG bude bavio usvajanjem važnog državnog dokumenta naslovljenog Prostorni plan posebne namjene Obalno područje CG - koji zonu Solane, ako niste znali, prepoznaje kao privatno vlasništvo.

U međuvremenu se možemo o svemu vezano za CG postavku informisati na Internet strani projectsolana.me - kao i na Facebook strani Project Solana Ulcinj - Montenegro Pavilion.

Sa adrese projectsolana.me sam preuzeo Katalog CG postavke, u PDF formatu - i to na engleskom - i u tom Katalogu, s vrha, stoji tekst naslovljen "Sustainability as Development Platform" (Održivost kao razvojna platforma) - koji potpisuje uvaženi ministar Gvozdenović.

Pa kaže: "Prirodna je tendencija svakog čovjeka da svoj život učini boljim i materijalno bogatijim (mnogo je lakše, pretpostavljam, ako je taj čovjek na nekoj visokoj funkciji - poput gospodina Svetozara Marovića, na primjer, aktuelnog člana Predsjedništva i Glavnog odbora DPS, te predsjednika Političkog savjeta DPS - kojega optužiše da je podlegao toj "prirodnoj tendenciji" - op.a.)".

Pazite sad dobro: "U tom nastojanju, pogotovo kada materijalni ciljevi nadrastaju stvarne potrebe, čovjek postaje sklon, prečesto, da ignoriše moguću štetu koju produkuje njegova ekonomska aktivnost. Vremenom, to može postati sve više i više vidljivo, da bi i čovjek i društvo, sa osjetnom zadrškom, shvatili da ne samo što ekonomska aktivnost mora biti obuzdana, nego da i to što je učinjeno mora biti ispravljeno. U protivnom, dovodimo u opasnost naš opstanak i oduzimamo ili dovodimo u opasnost budućnost generacijama koje dolaze".

Dakle, ostao sam bez riječi...

I do sada sam uživao u riječima iza kojih stoji gospodin Gvozdenović - bez obzira da li se radi o pisanoj ili izgovorenoj riječi. Njegov govor sa otvaranja CG postavke na prošloj, XIV Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji - takođe je bio vrlo nadahnut - ali bojim se da taj govor nije ni blizu tekstu koji otvara ovogodišnji Katalog.

Kako bilo, apelujem na ekipu iz MORiT da govor ministra Gvozdenovića sa otvaranja CG postavke na ovogodišnjoj, XV Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji - učini dostupnim javnosti - kao što je učinila dostupnim i njegov govor sa otvaranja CG postavke na prošlom Bijenalu, 2014. godine - ako ni zbog čega drugog, onda zbog one doktorandkinje, tj. istorije.

I dok je vesela družina ispijala šampanjac u Veneciji, u pretprošli petak, ja sam revnosno isčitavao tekstove na Internet adresi montenegrinwilderness.wordpress.com - iza koje stoji Vernes Zagora. Preporučujem tekst "Solana - omiljena meta ekologa i krivolovaca", gdje imate vrlo uvjerljiv opis bliskog susreta hrabrih zaljubljenika u prirodu, ekologa, sa krivolovcima. U tom tekstu se pominje i policija - koju su pozvali ekolozi, naravno - i koja je uspjela da promaši mjesto na kojem je trebalo da se pojavi.

Bojim se da sve do trenutka kada krivolov u zoni Solane postane stvar daleke prošlosti - i ne samo u zoni Solane, nego i u čitavoj Crnoj Gori - lijepe pričice koje nam priča gospodin sa slike, uz blagoslov ministra Gvozdenovića i drage nam Viki, neće biti ništa drugo do - pričice - za malu djecu (i velike pare). Bitka za Solanu se bije u zoni Solane - dame i gospodo - a ne u Veneciji, ispijanjem šampanjca.

I nisu samo ptice ugrožene u zoni Solane - ugroženo je sve živo - pa i prelijepi naradžasti poskoci. Nije teško provjeriti koju cijenu postiže jedan ovakav narandžasti drugar u Londonu, Roterdamu ili u Inzbruku. U CG se zmije, srećom po zmije, još uvijek nisu uzdigle do statusa kućnih ljubimaca - ali u bijelom svijetu jesu - i to odavno.

I eto još jednog od lakših zadatka za ministra unutrašnji djela u 40. Vladi CG, gospodina Gorana Danilovića...