CG fudbal - surova realnost
Bez odgovornosti prema ljudima koji su došli na stadion, a bilo ih je pet-šest hiljada, što je rijetkost kada se sastaju crnogorski klubovi, uokvireni u taktičke bedeme, sa strahom da se ne pogriješi, a nesvjesni da takvim stavom samo srljaju u greške, koje su sastavni dio svake igre, pa i fudbala - tako su igrali Rudar i Budućnost.
Fudbaleri Rudara osvojili su Kupe Crne Gore, četvrti put, pobjedom nad ekipom Budućnosti poslije izvođenja penala 4:3.
I to bi bilo sve što je zaslužila finalna utakmica - samo informacija i konstatacija u medijima.
Ni riječi više, ni detalj sa meča, osim ovih završnih scena, kada Radanović brani dva penala, postiže gol i sa saigračima podiže pehar.
Ipak - sinoć je pod Goricom viđeno najslabije finale ovog takmičenja. Jedina utakmica, koja crnogorski fudbal približi evropskom, odslikala je realnost domaće scene.
Bez odgovornosti prema ljudima koji su došli na stadion, a bilo ih je pet-šest hiljada, što je rijetkost kada se sastaju crnogorski klubovi, uokvireni u taktičke bedeme, sa strahom da se ne pogriješi, a nesvjesni da takvim stavom samo srljaju u greške, koje su sastavni dio svake igre, pa i fudbala - tako su igrali Rudar i Budućnost.
I tako 120 minuta, čekajući da se dođe do penala i da neko pobijedi “srećno”, a neko izgubi na “najteži način”.
Kao da neko ne bi pobijedio, a neko izgubio i da se igrao fudbal, a ne samo da su se šutirali penali...
Navike i shvatanje fudbala na ovim prostorima očigledno je teško promijeniti, možda i nemoguće. Nema sreće za cg-fudbal - dok god se broje trofeji, koji ne znače mnogo, osim na ličnom planu, i koji eventualno donesu premije igračima u četvorocifrenim eurima, sa početnom cifrom jedan, ili se organizuje zabava u noćnom klubu u Pljevljima.
Kada se za trofeje, izlazak u Evropu, ili opstanak u ligi, bude borilo na fudbalski način - igrom, tempom, energijom, željom, uz greške, koje se prave i na Nou kampu, Bernabeuu, ili Old Trafordu - tada će se makar ugledati svijetlo na kraju tunela.
Ovako, ostaje da se piše statistika da je Mladost šampion prvi put, Rudar osvajač Kupa četvrti put, Budućnost bez trofeja treću sezonu zaredom, a Bokelj debitant na evropskoj sceni.
Ostaje I da se konstatuje da od 241 utakmice na domaćoj sceni u sezoni, u prvenstvu i Kupu, ne postoji nijedna za koju se može reći - “šteta što sam je propustio”.
Vjerovatnoća da će se odgledati dobra fudbalska utakmica na crnogorskim terenima tek je nešto veća od mogućnosti da je Elvis Prisli živ, da će Kim Kardašijan postati predsjednica SAD, ili da će Lester odbraniti titulu prvaka Engleske.
( Aleksandar Radović )