Avantura od Gorice pravi kafanu

Gorica neće biti zelenija ni čistija kada se na njoj izgradi avanturistički kamp, i u okviru njega kafana. Od Gorice nije trebalo praviti Bokešku ili Hercegovačku ulicu, niti joj je trebalo dodavati restorane, makar i kao “privremene objekte”.

Ovih dana betonjerke pune temelje budućeg “privremenog objekta” na zaprepašćenje svih šetača po brdu po kojem je i grad dobio ime.

Začuđuje kako je javnost blago reagovala na ideju da se na Gorici pravi avanturistički kamp. Posao je dobila firma čiji je vlasnik član Opštinskog odbora kolašinskog DPS-a Luka Bulatović, koja je i jedina dostavila ponudu od 16.529, 98 eura.

Čak su iz Udruženja ljubitelja Gorice i prirode ocijenili “da sadržaji koje firma Explorer namjerava da napravi na toj lokaciji, neće ugroziti osnovne prirodne i ambijentalne karakteristike, već će djelovati afirmativno na razvoj rekreativnih potencijala brda Gorica, kao i na povećanje stepena zaštite i komfornosti. “

Ne vjerujem da će Goricu uljepšati ni nove klupe, putokazi, kante za otpatke, ni estetski uređen prostor oko crkve Svetog Đorđa, što je sve obećao investitor da će uraditi. Ni vještačka stijena nije potrebna podgoričkom brdu, ono već ima svoju prirodnu, na samom ulazu.

Posebno pitanje je kako će alepski borovi, stari preko šest decenija, izdržati teret avanturističke opreme i avanturista koji će pokušati poput vjeverica da se prebacuju s jednog na drugo stablo...

Nema mnogo živih podgoričkih gimnazijalaca čije su generacije 50-ih godina prošlog vijeka ozelenjavali Goricu, oni su sigurno protiv izgradnje kampa.

Gorica je postala terapija mnogima u ovim tranzicionim vremenima, posljednje utočište gdje Podgoričani bježe od stresa. Oni koji već decenijama “bježe uz goru” da bi uhvatili u zelenilu malo mira i drugačije arije znaju, da na Gorici nije trebalo ništa više betonirati i graditi. Spomenik, teren na vrhu brda, asfaltirane staze, to Gorica već ima.

Gorica je na mnogo bolji način od Skupštine izmirila političke i socijalne razlike Podgoričana. Na njoj utjehu nalaze bivši ministri, tjelohranitelji, bivši poslanici pozicije i opozicije,..svi kojima izmakne fotelja, šetnjama liječe gubitak funkcije. Tu su i prosvjetni radnici, nezaposleni, policajci, biznismeni, penzioneri, zaljubljeni i oni koji traže svaku vrstu utjehe. Svi oni čine armiju onih kojima je Gorica drugi dom, i iz godine u godinu ih je sve više.

Gorica je ugrožena divljom gradnjom, dozvoljenom gradnjom, ali sada i avanturističkim kampom. Valjda je procijenjeno da je avantura manja šteta od tunela.

Profit je jedini motiv izgradnje kampa i kafane. Prosta računica kaže da će od nekoliko hiljada šetača, ima dosta mladih roditelja sa djecom, određeni procenat njih poželjeti da koristi ponudu avanturističkog kampa i restorana u okviru njega. Sve da konobari i konobarice u tom baru budu najljubazniji na svijetu i obučeni u ekološko zelene uniforme, to neće uljepšati Goricu.. Ne bi bilo neočekivano da uskoro nadležnim gradskim službama stigne zahtjev da se pored privremenog objekta napravi i parking.

Gospodinu Bulatoviću je trebalo daozvoliti da svoj projekat ili biznis uradi na drugom mjestu.

Avanturistički kamp neće Goricu učinjeti čistijom, mirnijom, zelenijom...

( Boban Novović )