Glumci kojih više nema

Da me stižu godine potvrđuje i to što se sve češće vraćam u prošlost.

A na lijepe dane u SFR Jugoslaviji nostalgično podsjećaju omiljeni glumci iz TV serija, filmova i pozorišta, koji su nam uljepšali djetinjstvo i mladost. Mnogi od njih odavno „oru nebeske njive“. Neki su im se nedavno pridružili poput Bate Živojinovića i Dragana Nikolića, i nešto ranije Đuze Stojiljkovića i Bore Todorovića.

Vjerujem da većina nas iz pedeset i neke ima svoju top listu 20 glumaca iz sjećanja. Moja izgleda ovako: Zoran Radmilović, Danilo Bata Stojković, Pavle Vujisić, Velimir Bata Živojinović, Borivoje Bora Todorović, Ljubomir Ljuba Tadić, Dragoslav Dragan Nikolić, Fabijan Šovagović, Bekim Fehmiu, Slobodan Aligrudić, Olivera i Radomir Rade Marković, Vlastimir Đuza Stojiljković, Petar Kralj, Branko Pleša, Slobodan Cico Perović, uz četiri najveća jugoslovenska komičara, a to su Miodrag Petrović Čkalja, Milosav Mija Aleksić, Boris Dvornik i Nikola Simić.

* * *

Gledao sam, onomad, u Bijelom Polju “Filomenu Marturano”. Predstava je bila bolja nego u matičnoj kući u Tivtu. I mislio sam o tome kako je surov glumački poziv: sat i po – dva čitav svijet je njihov, sve dok su obasjani svjetlošću reflektora i divljenjem publike. A kad se zavjesa spusti, svako od njih je prinuđen da se iz tog izmaštanog svijeta vrati u ovaj svakodnevni, običan, i da se, nogu pred nogu, uputi ka svojoj kući, gdje god da je, noseći sa sobom manju ili veću muku.

I ko još pamti da je u toj predstavi, u režiji Jagoša M, briljirao, sa malo riječi, Đuza Stojiljković? Niko. Bole Stošić je potpuno nadoknadio to što Đuze više nema.

* * *

Jedan od duhovitijih Barana bio je pokojni Nikola Šaranović. Pisao je, pored ostalog, odlične aforizme. Kad je prvi put uzviknuo: “Brat je mio koje vjere bio – samo da nije Srbin!”, mislio sam da pretjeruje, ali kako vrijeme odmiče taj njegov aforizam ima izgleda da postane evergrin.

Čak ni ćirilica više nije moralno-politički i nacionalno podobna, ali, računam, opstaće, ipak je to pismo crnogorsko kulturno blago. Mada, nikad se ne zna, evo i prijatelji se na ulici sve manje ljube tri put u obraze. Za svaki slučaj, da ko ne zamjeri...

* * *

Ranko K. više nije predsjednik Skupštine Crne Gore, novi predsjednik biće Darko P.

I, sto cemo sad?

* * *

Ukoliko ministri iz redova opozicije svoj novi posao budu shvatili kao kaznu, a ne kao nagradu, onda njihova misija ima šansi na uspjeh. Jer, nema veće kazne nego kad neko mora da se svađa s ljudima.

Ako im prva pres konferencija počne rečenicom: „Imam izvanrednu saradnju sa ljudima koje sam zatekao u ministarstvu, to su pravi profesionalci...“ – znaćemo da je bila rabota...

* * *

“Kanal nije otkupio prava prikazivanja sadržaja za teritoriju Crne Gore. Izvinjavamo se zbog neprijatnosti.”

Zašto se to takozvano “skremblovanje” uvijek desi kad se zagledam u neku utakmicu, seriju ili kviz poput “Potere” i zašto se samo zamračuju RTS i, povremeno, povodom sporta, HRT, ne znam. Nije jasno ni, u konkretnom slučaju, ko kome nije platio, RTS i HRT “Tikomu” ili obratno. A kad smo potpisivali ugovor pisalo je lijepo da su u ponudi sva tri kanala i RTS-a i HRT-a.

Bitno je da su “Parovi”, “Farma” i “Minut, dva” sve vrijeme na raspolaganju.

* * *

Nekada sam mislio da se jedino pasulj, sarme i slična kuvana jela mogu razvući na dva i više dana.Otkako Tanja sprema ručak samo za nas dvoje vidim da i kačamaku ništa ne fali kad se malo podgrije...

* * *

Najmilija rečenica gubitnika glasi: “Ovo se neće ovako završiti!“

Ne, no kako?

( Milan Vujović )