Tai Či za veći imunitet i vitalnost

Tai či uvećava sivu materiju mozga, i to kod starijih ljudi koji su ga praktikovali samo tri puta nedjeljno 10 mjesec

336 pregleda1 komentar(a)
Tai Či, Foto: Wikimedia.org
26.05.2016. 15:23h

"Ko redovno vježba tai či čuan, postaće savitljiv kao dijete, zdrav kao drvosječa, miran kao mudrac" Kineska poslovica

Ova kineska poslovica decenijama se prenosi s koljena na koljeno i mnogo govori o čuvenoj tradicionalnoj kineskoj borilačkoj vještini tai či. Nazivaju je i „meditacija u pokretu“, „ples kineskih mudraca“, „akupunktura u pokretu“ itd.

Međutim, iako je svaki od ovih naziva tačan, nijedan nije potpun jer upućuje na samo jedan segment ove kompleksne vještine.

Istina je da su pokreti spori i da liči na gimnastiku, ali je mnogo više od običnog vježbanja.

Brojne blagodeti

Tai či djeluje na svim nivoima tijela, energije i svijesti. Redovnim vježbanjem poboljšava se protok unutrašnje energije u tijelu (či), kao i protok krvi i limfe, jačaju zglobovi, tetive i mišići...

Mogu da ga vježbaju svi bez obzira na pol, uzrast i fizičke mogućnosti. Naravno, aspiracije su različite, mladi ga pretežno uče sa fokusom na borilački aspekt, dok stariji iz zdravstveno-meditativnih razloga, ali vještina je takva da se moraju obuhvatiti i zdravstvena i tjelesna i meditativna strana, jer one čine djelove jedne cjeline.

Ravnoteža je bolja, jačaju se noge, mišići oko kičme, pokreti su precizniji i spretniji, cijelo tijelo elastičnije. S meditativnog aspekta, fokus i koncentracija su bolji, stres smanjen, čovjek postaje svjesniji svog tijela.

Od zdravstvenih koristi, pored već spomenutih, pritisak se normalizuje, san je bolji, snaga se povećava, ubrzava se metabolizam, poboljšavaju pamćenje, motorika i rad bubrega, ubrzava se iscjeljenje, gradi imuni sistem i postiže relaksacija tijela.

Paralelno se rade i energetske vježbe čigong, koje daju sve ove prednosti, pa i još mnoge druge. Jedan od neophodnih preduslova da se tai či pokret izvede jeste prava kičma.

Ko ima problem s njom, zahvaljujući ovom vježbanju teži da ispravi.

Kao i meditacija, tai či uvodi osobu u alfa stanje odnosno podstiče aktiviranje alfa talasa u mozgu.

Forme Tai Či Čuana

Tehnika se sastoji od više samostalnih disciplina

- Tai či či kung – jednostavne vježbe za pokretanje unutrašnje energije či

- Tai či čuan forme ili formalne vežbe u kretanju i meditacija

- Tui sou ili gurajuće, ljepljive ruke – vježbe koje se rade u paru

Tai či čuan forme predstavlja vežbe sastavljene od više djelova, koji se izvode bez prekida po tačno utvrđenom redoslijedu.

Idealan za djecu

Tai či pomaže cjelokupnom razvoju i zato je idealno započeti vježbanje od malih nogu.

U selu Čen u Kini, odakle je tai či potekao, djeca ga uče i dan-danas.

On razvija tijelo i držanje, mišiće i tetive, uči djecu samorazvoju, saosjećanju, smirenosti, samokontroli i izgrađuje karakter. Sve se to dešava i kod odraslih, ali „drvo se najbolje savija dok je mlado“. Tradicionalne borilačke vještine uče ljude da je pravi put mira i ljubavi, uz kontrolu nad samim sobom, a ne put vječite borbe.

Činjenice o tai či čuanu

Poznatiji je kao Tai Chi; bukvalno značenje je vrhunski princip dualnosti ( Tai Chi) i pesnica (Chuan); vrhunska pesnica ili vrhunska borilačka vještina.

Tai Chi Chuan se piše i grafički predstavlja simbolom jin-jang

Prema legendi, vještina je nastala u Kini oko 12. vijeka kada je taoistički mudrac Čang San Feng posmatrao borbu zmije i ždrala.

U kombinaciji šaolinskih borilačkih vještina i taoističke metode disanja, uz podražavanje pokreta zmije i ždrala nastao je „Shadow boxing“, koji je čuvan do 19. vijeka u porodici Čen, a zatim je Jang Lu Čen osmislio sopstveni stil.

Njegov unuk Jang Čen Fu je popularizovao ovu vještinu i prekinuo tradiciju nasljeđivanja isključivo sa oca na sina. On je i najzaslužniji za širenje tai či čuana.

Nauka o Tai Čiju

Zanimljivo je što su Istraživački centar južne Floride i Fudanški univerzitet u Kini dokazali da tai či doslovno uvećava sivu materiju mozga, i to kod grupe starijih ljudi koji su ga praktikovali samo tri puta nedjeljno deset mjeseci. A kasnije su istraživači iz Masačusetsa došli do istih rezultata, samo još brže, za samo osam nedjelja.

Dalja istraživanja pokazala su da da kroz svakodnevno vježbanje dolazi do sinhronizacije lijeve i desne polovine mozga, što je izuzetno važno za zdravlje kao prevencija od moždanog udara, kao i Alchajmerove i Parkinsonove bolesti.