"Vijesti" u Jerusalimu, gradu oko koga se lome koplja

Skidanje kaiša, istresanje sadržaja džepova, skeniranje prtljaga kroz rentgen, te prolazak kroz metal-detektore, uobičajena je procedura prije nego što ćete na bilo kojem aerodromu u svijetu, kročiti u avion. Isto to vam je međutim, potrebno i da stupite na oko kilometar kvadratni površine „pupka svijeta“ - Jerusalima, glavnog grada Izraela i prijestonice Svete zemlje.

Dragulj Bliskog Istoka, Jerusalim je fascinantan grad oko koga se i dalje lome politička koplja Palestinaca i Jevreja - za Izraelce, on je nesporna prijestonica njihove države i sveti grad svih Jevreja, za Palestince Jerusalim je okupirani dio njihove države i treće po važnosti sveto mjesto za muslimane, dok je za sve hrišćane svijeta ovo najvažnija tačka svemira - mjesto gdje je razapet na krstu, stradao i kasnije sahranjen, Isus Hrist.

Simbolika i značaj Jerusalima za sve tri strane je tolika da ne čudi da na mjestu gdje i svaki laik koji prije i poslije ne ide ni u crkvu, ni u džamiju, ni u sinagogu, osjeća „nešto“ specifično u atmosferi, i gdje bi spokoj i mir trebalo da ispune duše naš svih ljudi, ipak preovlađuje ogroman kontrast, svojevrsno „naelektrisanje“ i latentna, ali konstanta tenzija koja povremeno prerasta i u međusobne sukobe pripadnika različitih religija i etničkih grupa. Stoga i ne čudi da će vas, odakle god da ste došli, prije nego što prođete kroz kapije starog grada Jerusalima i pristupite nekoj od njegovih svetinja, dočekati moderne kapije sa bezbjednosnim skenerima, čuvarima i policajcima na vječitom oprezu. Oni će vas ljubazno, ali detaljno pregledati i provjeriti prije nego što vas puste na veliki plato pred jugozapadnim dijelom drevnih zidina, a gdje se dodiruju jevrejski i muslimanski kvart Jerusalima. Ovdje je Zid plača, najsvetije mjesto za Jevreje, jedino što je ostalo od ogromnog i raskošnog njihovog tzv. Drugog hrama.

Pred zidom plača, odvojeno žene i muškarci, Jevreji se mole i u fugama velikih kamenih blokova što stoje preko dva milenijuma, ovdje ostavljaju ceduljice - poruke sa zavjetima ili molbama Bogu. Iznad ženskog dijela prostora za molitvu na Zidu plača, proteže se staza koja vodi do jedine kapije koju nemuslimani mogu koristiti da uđu i izađu iz najvećeg, muslimanskog kvarta Jerusalima. Ovdje je treće po važnosti najsvetije mjesto muslimana - džamija Al Aksa i impoznatno svetište Kupola na stijeni, čija 21 metar visoka zlatna kupola upečatljivo sjaji na panorami starog grada, na mjestu gdje nekada stajaše Prvi, odnosno Drugi hram jevrejskih kraljeva. Ta zaravan u centru onoga što je danas muslimanski kvart Jerusalima naziva se Temple Mount - Gora Hrama (Morija) i uz Zid plača, sveto je mjesto Jevreja, ali se na njoj ipak ne može moliti niko osim muslimana. Gora Hrama je glavna tačka arapsko-izrealskih sukoba koji traju već decenijama i mjesto koje privlači na stotine hiljada muslimanskih vjernika, dok se podno nje, na Zidu plača, mole stotine hiljada Jevreja. Stoga i ne čudi što je ovo jedna od sigurno najobezbjeđenijih tačaka na planeti, sa nizom izraelskih policajaca u uniformi i civilu, stotinama kamera koje nadziru bukvalno svaki kuptak starog grada, policijskim barikadama, skenerima, rentgenima i svime drugim što je potrebno da održi mir i spriječe sukobi među prvenstveno, muslimanima i Jevrejima. Izrealska policija u kojoj preko 10 odsto sastava čine neJevreji (Arapi, beduini, hrišćani) u Jerusalimu primjenom najmodernijih tehničkih sredstava, beskompormisnim stavom i izuzetnom obavještajnom aktivnošću i van granica grada, bdije nad sigurnošću svih 36 hiljada stalnih stanovnika Starog grada Jerusalima i milionima hodočasnika svih religija koji ga godišnje pohode. Preko 80 odsto rada policije u Jerusalimu, fokusirano je na prevenciju terorističkih napada koji su skoro isključivo motivisani religijskim razlozima, a samo 20 odsto policijskih poslova odnosi se na sprečavanje i suzbijanje opšteg kriminaliteta.

Posljednji ozbiljniji incident ovdje se desio u julu 2016. kada je na Gori Hrama izveden teroristički napad islamskih ekstremista u kome su poginula dva izraelska policajca, a isto toliko ih je ranjeno. Koliko je njihov posao izazovan i bitan, pokazuje i podatak da je izraelska policija ove godine spriječila i preduprijedila čak 460 terorističkih napada širom te države. Stoga i ne čudi osjećaj koji vas obuzme kada dođete u Izrael, da se, uprkos konstanim izazovima, nalazite zapravo na najbezbjednijem mjestu na svijetu.... Sa vidikovca iznad platoa kod Zida plača, istočno se vidi Maslinova gora sa koje je Isus svojevremeno, jašući na bijelom magarcu, ušao u Jerusalim. Gora koja je većim svojim dijelom pod pod jednom od dvije velike palestinske samouprave u Izraelu - Zapadnom Obalom, mjesto je gdje postoji najveće i najstarije jevrejsko groblje na svijetu, staro više od tri hiljade godina, ali je ona i lokacija na kojoj je u obližnjem hotelu, 1964. osnovana Palestinska oslobodilačka organizacija, PLO, dok na njenom sjevernom kraju egzistira čuveni Jevrejski univerzitet, možda i ponajbolji u Izraelu. Dalje prema zapadu i jugozapadu, nastavlja se depresija - dolina u kojoj je Mrtvo more, koje je toliko nisko da ga ne možete vidjeti iz Jerusalima, grada smještenog na nešto manje od 800 metara nadmorske visine, ali zato odavde kao na dlanu vidite planine iza Mrtvog mora, koje su u susjednom Jordanu. Kontrasti se nastavljaju i unutar zidina Starog grada gdje nema fizičkih barikada između jevrejskog, muslimaskog, jermenskog i hrišćanskog kvarta, ali se prelasci iz jednog u drugi i te kako osjećaju i primijete, čak i ako nikada prije niste bili na ovom fascinantnom mjestu....

Svaki kamen Jerusalima priča priču o bogatoj i kompleksnoj istoriji grada čiji korijeni sežu u 4. stoljeće prije nove ere, a ponekad vas samo kapija ili neki zid dijele od bukvalno različitih svjetova i civilizacija koje su se ovako ili onako, našle u Svetoj zemlji. Tako na primjer, ulazeći kroz Jaffo kapiju Jerusalima dolazite na trg što arhitekturom i atmosferom ima sva obilježja Orijenta, a sa njega, prošavši samo kroz jednu kapiju, kao da ste se momentlno preselili u Englesku jer će vas dočekati sasvim druga arhitektura, bogatstvo zelenila i uređenih parkova, te velika Protestantska crkva iz 1848. koja iznutra obiluje jevrejskim simbolima, kao da je sinagoga, a ne crkva. Nezaobilazan za turiste je i Jermenski kvart sa fascinatnom katedralom Svetog Jakova, dok u Jevrejskog četvrti valja obići trg Hurvom, iskopine rimske ulice Cardo i neki od fascinantnih jevrejskih muzeja. Glavno obilježje hrišćanskog kvarta Jerusalima je bazilika Svetog groba - najsvetije mjesto za hrišćane, sagrađena na i oko Golgote, brda na kojem je razapet i na krstu umro Hrist. Čim sa glavnih vrata kročite u prilično tamnu unutrašnjost ove bazilike koja non-stop vrvi od mnoštva vjetrnika i turista, dočekaće vas stijena na koju je, kad je skinuto sa krsta, položeno Isusovo tijelo. Desno od nje je Golgota, na koju se uspinjete malim stepenicama do oltara sagrađenog na samom vrhu stijene, ispod kojeg se, spustivši se na koljena, možete dotaći sam vrh kamena u koji je bio poboden krst sa raspetim Hristom. Sama crkvica Groba Hristovog je u drugom dijelu bazilike, vječito okružena kolonom vjernika koji strpljivo satima čekaju u redu da na tren uđu u malenu građevinu i pomole se na grobu osnivača hrišćanske religije.

Osim iz religioznih razloga, Jerusalim je fascinantan i kao kulturno-turističko odredište. Male i uske ulice starog grada sadrže niz trgovina i radnji sa lokalnim proizvodima, suvenirima, rukotvorimana, ali i čuvenim orijentalnim začinima čiji vas opojni mirisi bukvalno zarobe. Religiozni momenat ovdje ne predstavlja problem vještim i upornim trgovcima svih vjera i nacija koji nevezano za to, u skoro svakoj radnji drže suvenire koji „pašu“ i hrišanima, i jevrejima i muslimanima, ali su njihove cijene prilično paprene.... Generalno, u Izraelu gdje je prosječna plata 4.000 eura, računajte na značajno skuplje usluge, hranu i piće nego što je to slučaj u Crnoj Gori. Država koja je prostorno tek oko 60 odsto veća od Crne Gore i koja je do prije nekoliko decenija većinom bila pustinja i polupustinja, danas je - zahvaljujući vrijednom radu svojih oko devet miliona stanovnika i modernim tehnologijama koje primjenjuju u irigaciji i poljoprivredi - najvećim dijelom pretvorena u zelenu oazu. Podatak o čak 240 miliona posađenih raznih vrsta sadnica drveća i maslina u nekadašnjim pustinjama, te da 80 odsto vode koja se koristi za piće i navodnjavanje, zapravo potiče iz mora jer je dobijena desalinizacijom, istovremeno fascinira i nekoga ko dolazi sa Balkana, navodi na zavist. Bukvalno svaki komad zemlje od Jerusalima prema južnoj granici Izraela sa Egiptom je obrađen, a autoputevi i željeznička pruga prolaze kroz nepregledna polja povrtarskih kultura, voćnjaka, vinograda i maslinjaka. Potpisnik ovih redova nigdje do sada u svom životu nije vidio toliko besprekorno uređenih i održavanih maslinjaka, a Izraelci ovo plemenito drvo sade svugdje, čak i u putnom pojasu svojih autostrada. Izraelska vina nisu nimalo jeftina, ali su odlična, a od gastronomije - uz nacionalno jelo humus (namaz na bazi leblebije) - svakako valja probati košer spremljenu piletinu i fascinantne raznovrsne salate koje Izraelci služe sa njom ili malim, ali izuzetno ukusnim kebabima.

Moderni megalopolis Tel Aviv, osnovan 1909. na obali Sredozemnog mora, svojim neboderima tik uz dugačku pješčanu plažu pomalo podsjeća na Majami, ali Tel Avivu mnogo veći šmek nego što ga ima američki grad na Floridi, daje predgrađe Jaffo, maleni stari grad, prvobitna luka preko koje se snabdijevao drevni Jerusalim, a hrišćanstvo iz Svete zemlje krenulo brodovima preko mora, na Zapad. Uske uličice, kamene zgrade, džamije, crkve i palate, te luka i miris mora čine da Jaffo izgleda kao svojevrsna mješavina Dubrovnika, Mostara, Kotora i Budve. Na njegovim ulicama naći ćete i na leteće drvo - stablo čuvene jaffa narandže koja raste u velikom bronzanom loncu obješenom na čelične sajle, tako da drvo bukvalno lebdi u prostoru. Ovaj neuobičajeni hortikulturni detalj ujedno je i spomenik nekadašnjoj primarnoj privrednoj djelatnosti ovog gradića - uzgoju i izvozu jaffa narandži - što je nekad bila i jedna od preovlađujućih ekonomskih djelatnosti cijelog Izraela. Danas, kada ta država modernim agrotehničkim mjerama uzgaja mnoge druge za nju mnogo isplativije poljoprivredne kulture, jaffa naranče su se preselile na plantaže u Španiji, kojoj je prodata licenca za njihovu proizvodnju. Sjeverno od Tel Aviva je veliki lučki industrijski grad Haifa, a sami Izraelci kažu da se u trokutu između ta dva grada i Jerusalima, odvija svakodnevni život najvećeg dijela populacije te države.

„Radimo u Haifi, molimo se u Jerusalimu, a zabavljamo se i uživamo u Tel Avivu“, kažu Izraelci. Sudeći po tome kako im sređeno izgleda cijela država, oni rade ne samo u Haifi, već bukvalno na svakom dijelu Izraela. Brdoviti predjeli Galileje na sjeveru prekriveni crnogoričnim drvećem, slični su našim pejzažima, ali su i njih vrijedni Izrealci pretvorili u uređene maslinjake, bez obzira na kamen koji je valjalo raskrčiti i očistiti da se dođe do malo upotrebljive zemlje. Fascinantno djeluje to što se obrađena polja prostiru bukvalno do samih graničnih linija sa nimalo prijateljskim Libanom i Sirijom, odakle vrebaju teroristi Hezbolaha i raznih džihadističkih grupa. Gotovo nerealano djeluju prizori traktora koji mirno oru zemlju sa izraelske strane žice i minskih polja koja označavaju granicu, a sa druge strane, iz potpuno zapuštenih polja ili divlje neobrađene šikare, dopiru glasne prijetnje islamista.... Međutim, čak i to, Izrealci su pretvorili u izvor zarade jer na više vidikovaca iz samu problematičnu granicu sa Libanom i Sirijom, čak i na nekadašnje borbene položaje - bunkere i osmatračnice iz Šestodnevnog rata 1967. - danas dovode školske ekskurzije i brojne grupe turista iz cijelog svijeta koje žele da iskuse ovu specifičnu podvrstu adrenalinskog turizma.

( Siniša Luković )