Jedistvena umjetnička djela pod vodom koja čuvaju prirodu
Nastojanje čovjeka da očuva prirodu koju je ugrozio, dobilo je potpuno novi oblik kroz Tajlerove radove. Počevši od skulptura koje je postavio u blizini ostrva Grenade 2006. godine, Tajler je morsko dno obogatio stotinama umjetničkih djela
Čovjek je, inspirisan prirodom, počeo da stvara umjetnička djela. Nažalost, sve češće, drugačija djela ljudskih ruku štete prirodi. Zato je jedan umjetnik odlučio da svojim djelima vrati dug prirodi. Džejson de Kari Tajler od 2006. godine ukrašava morske dubine posebnim skulpturama. Stvarajući riznicu umjetničkih djela pod vodom, pokušava da napravi intrigantnu okeansku atrakciju koja će brojne turiste i avanturiste Karipskog mora odvratiti od obilaženja ugroženih koralnih grebena, kojima ljudsko prisustvo šteti.
Razvojem turizma i porastom ronilačkih aktivnosti, koralno bogatstvo okeana postalo je veoma ugroženo. Grebeni su jedan od najvažnijih elemenata u formiranju okeanskog ekosistema, upravo zbog toga što pružaju stanište brojnim podvodnim mikroorganizmima. Njihova čvrsta struktura omogućava život algama, sunđerima i koralima, a brojnim vrstama riba pruža sigurno utočište za razmnožavanje.
Samo 10‒15% morskog dna prekriveno je prirodnim grebenima, a taj procenat opada usljed čovjekovih aktivnosti. Jedan od vodećih projekata u očuvanju morskog ekosistema jeste izgradnja vještačkih grebena na golim mjestima morskog dna. Na taj način ne samo što se povećava broj koralnih grebena već se i smanjuje broj ljudi koji posjećuju prirodne grebene.
Vještački grebeni se proizvode od ekološkog betona, koji je trajan i neškodljiv za okolinu i pruža sve pogodnosti prirodnog staništa za mnogobrojne stanovnike mora.
Ipak, nastojanje čovjeka da očuva prirodu koju je ugrozio, dobilo je potpuno novi oblik kroz Tajlerove radove. Počevši od skulptura koje je postavio u blizini ostrva Grenade 2006. godine, Tajler je morsko dno obogatio stotinama umjetničkih djela.
Njegove skulpture se mijenjaju, kao i priroda. Nastanjuju ih razne podvodne biljke i životinje, mijenjajući im izgled. Vremenom propadaju, kao što propadaju prirodni ekosistemi. To je jedna od osnovnih poruka Tajlerove umjetnosti - pronalaženje ravnoteže između prirodne evolucije i uloge koju umjetnost može imati u njoj.
Jedno od njegovih najambicioznijih djela jeste „Tiha evolucija" (2012) u Meksičkom zalivu. Obuhvata 450 skulptura ljudi koje se prostiru na 420 kvadratnih metara morskog dna. Na mnogim figurama vide se znatne promjene, nastale usljed simbiotičkog odnosa koji imaju s morskim živim svijetom. Alge su ʼnapaleʼ brojne figure, morske zvijezde prekrivaju lica, korali rastu iz njihovih tijela kao izrasline. Tajler je želio da pokaže koliko priroda utiče na čovjeka i izabrao je veoma efektan način za to.
"Nacionalna geografija" je park podvodnih figura u Grenadi proglasila jednim od dvadeset pet svjetskih čuda. Magazin „Forbs" predstavio je podvodni muzej u blizini Kankuna kao najjedinstveniju turističku destinaciju na svijetu.
Tajler je 2014. godine postavio najveću podvodnu skulpturu u blizini Bahama ‒ „Okeanski Atlas" - statuu mitološkog Atlasa, koji umjesto nebeskog svoda na svojim ramenima drži okean. Trenutno radi na prvom evropskom podvodnom muzeju u blizini Španije. Okeani ne prestaju da ga inspirišu, strastveni je ronilac i ima cilj da stalno pronalazi nove načine kako bi vratio dug prirodi. Riječima jednog od njegovih najvećih uzora, francuskog oficira i naučnika Žaka Kustoa: „moramo čuvati ono što volimo".
Galerija
( Vijesti online )