Željezni kancelari

Desetogodišnjica ponovne crnogorske nezavisnosti ne bi mogla da protekne bez nacionalnog koktel majstora, Mila Đukanovića. Da bismo sagledali veličinu djela oca nacije, za potrebe ove kolumne uznemirićemo Ota fon Bizmarka i oživjeti ga radi sučeljavanja sa Đukanovićem. Postavićemo sagovornicima 10 pitanja na koja će oni paralelno odgovoriti.

1. Kako gledate na vaša najveća istorijska dostignuća, osamostaljenje Crne Gore 2006. godine i ujedinjenje Njemačke 1871. godine?

Đukanović: Osamostaljenjem, Crna Gora je dobila svoju adresu, a ja sam izbjegao da budem moneta za potkusurivanje između Srbije i međunarodne zajednice. Nezavisnošću sam omogućio sebi kontinuitet vlasti nad majušnim rezervatom, budući da kontrolišem sve resurse i poluge moći u zemlji.

Bizmark: Ujedinjenjem Njemačke 1871. godine, ostvarila se najgora noćna mora Francuske i Britanije. Francuska nastojanja još iz vremena kardinala Rišeljea da na svojim istočnim granicama postoje stotine njemačkih državica su izgubila svaki smisao. Takođe, raspršio se Pitov plan sa početka XIX vijeka o postojanju tridesetak njemačkih država dovoljno jakih da zaustave Francusku i dovoljno slabih da urade išta za sebe. Takođe, doprinjeli smo nezavisnosti Crne Gore 1878. godine na Berlinskom kongresu.

Đukanović : Crna Gora je ostvarila nezavisnost pobjedom u oslobodilačkom ratu i uz pomoć vješte diplomatije omogućila svoje pozicioniranje na političkoj mapi Evrope.

Bizmark: Nezavisnost Crne Gore smo dogovorili ja, Gorčakov i austrougarski predstavnik na kongresu grof Andraši. Vaše diplomate su stojale van kongresne sale i imali su dekorativnu funkciju, jer im je diplomatski protokol bio stran.

2. Kakva ste zvanja stekli i gdje ste radili prije nego što ste postali istaknuti državni funkcioneri?

Đukanović: Završio sam Ekonomski fakultet i bio aktivni omladinac u Savezu komunista Crne Gore. Naučio sam kako da povežem tržište i politiku, tj prazan stomak i amneziju glasača. Bez radnog staža u privredi postao sam premijer sa 29 godina i još uvijek sam na vlasti. Do 2002. godine aktivno sam se služio srpskim, a od tada crnogorskim jezikom.

Bizmark: Završio sam Pravni fakultet u Berlinu, a diploma mi je bila ulaz u administraciju, gdje sam godinama radio službeničke poslove i sticao znanja iz ekonomije, prava i politike. Zatim sam postao ambasador Pruske u sjedištu njemačke konfederacije u Frankfurtu, ambasador u Sankt Petesburgu, pa ambasador u Parizu. Na mjestu premijera došao sam 1862. godine i ostao sam na toj poziciji do 1890. godine. Pored njemačkog, govorio sam još francuski, engleski i ruski jezik. Nerealno mi je da je gospodin Đukanović postao premijer bez prethodnog radnog iskustva. Sa obzirom na tu činjenicu, sigurno baštini autokratski stil vladavine po uzoru na knjaza Nikolu Petrovića.

Đukanović: Uspjeh Vaše politike se temeljio takođe na autokratiji. I knjaz Nikola je postao kralj da Vas informišem.

Bizmark: Temelj mog uspjeha je bila autoritavnost, a ne autokratija. To su različiti pojmovi. Ne sumnjam da je to bila jedna vrlo tužna kraljevina.

3. Kako ste gradili nacionalni identitet u vašoj zemlji?

Đukanović: Sprovodio sam jednu pragmatičnu politiku baziranu na procjeni moći znajući da privatni interes upakujem u ambalažu nacionalnog interesa. Izgradnja građanskog društva je samo fasada, godinama cvjeta simbioza moje partije sa manjinskim strankama koje egzistiraju zapošljavajući uhljebe u ministarstvima i lokalnoj samoupravi, a ja se tim činom uglađeno šminkam pred stranim centrima moći.

Bizmark: Za trenutak sam pomislio da Vi sprovodite realpolitiku – spoljnu politiku zasnovanu na procjeni moći i nacionalnom interesu. To što ste rekli zvuči mi kao reanimacija feudalizma, što znači da Vi građansko društvo niste ni uspostavili. Da se razumijemo, ni meni se nikad nije sviđalo narastajuće građanstvo, ali zahtjevi vremena su bili takvi da su ustupci prema toj klasi bili neminovni tokom mog mandata.

Đukanović: Artikulacija interesa se u Crnoj Gori, gospodine Bizmark, odvija odozgo prema dolje, pa mi nemamo probleme sa kojima ste se Vi suočavali. Putem metode hljeba i igara upravljamo procesima kojim održavamo podijeljenost društva.

Bizmark: Kao konzervativac morao sam da se prilagođavam liberalnoj buržoaziji, između ostalog i radi jačanja građanskog društva kao branika jedinstva nacije. Njemačke zemlje su bile duboko podijeljene krvavim Trisetogodišnjim ratom (1618-1648) između katolika i protestanata. Pod vođstvom nas Prusa stvorili smo Sjevernonjemačku konfedaraciju 1866 godine, dominantno protestantsku koja se sastojala od kraljevina kao što su Pruska i Saksonija, vojvodstava, kneževina i slobodnih gradova. Identitet smo gradili postepeno, ulažući u obrazovni sistem, te sprovodeći zakone, dok je garant opstanka poretka bila pruska vojska. Nakon ujedinjenja Njemačke 1871. godine, južne katoličke države poput Bavarske, Saksonije i Vitemberga su izgubile svoj suverenitet, ali su zadržale važne povlastice i identitet. Sa druge strane, čini mi se da je upravo nedostatak principa i vrijednosti bio uzrok gubitka vaše nezavisnosti iz 1878. godine.

Đukanović: Kako Vi to znate, kada ste mrtvi već 118 godina?

Bizmark: Ali sam 1878. godine bio vrlo živ. Nakon Berlinskog kongresa, upućen je u Crnu Goru baron Testa radi uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Vašom zemljom, ali niko ga nije primio na Cetinju puna tri dana. Čim sam to doznao, poslao sam cirkularno pismo svim njemačkim diplomatskim i konzularnim predstavništvima širom Evrope da ignorišu postojanje Crne Gore. Tada sam vidio domete crnogorske vlasti.

4. Kako su ratovi uticali na vašu vlast?

Đukanović: U procesu raspada Jugoslavije, Crna Gora je imala krajnje pasivnu ulogu, iako je vodila rat za mir. Spoljnopolitički potezi srpskog rukovodstva su jačali podršku koju sam dobio od zapadnih sila. Ratom je uspostavljena oligarhija samnom na čelu koja ne polaže račune narodu koji glasa za nju decenijama.

Bizmark: Dakle, Vaša vlast je jačala, što Vam je država bila slabija ? Što se tiče Njemačke, ona je stvorena ograničenim ratovima u 3 koraka: ratom protiv Danske 1864. godine omogućeno je pozicioniranje Pruske kao sile u Evropi, ratom protiv Austrije 1866. godine stvorena je Sjevernonjemačka konfederacija, a ratom protiv Francuske 1870/1871 omogućeno je ujedinjenje Sjevernonjemačke konfederacije i južnih katoličkih njemačkih država u jedinstvenu državu. Zato se kaže da je ujedinjenje postignuto krvlju i željezom.

Đukanović: Ukoliko je država manja, to ne znači da je ona slabija gospodine Bizmark. Promijenile su se okolnosti u odnosu na Vaše vrijeme, danas postoje male i uspješne države sa velikim BDP-om, kao Andora ili Monako. Na tom putu je i Crna Gora.

Bizmark: Da je Vaša tvrdnja tačna, tokom istorije ne bi bilo osvajačkih ratova. Te uspješne male zemlje o kojima pričate su mahom stara vojvodstva i kneževine sa dugom tradicijom, kao Lihtenštajn i Monako, koje su utemeljene voljom velikih sila.

Đukanović: Gospodin Bizmark je dokaz da su upravo Njemci često bili protivnici crnogorske državnosti, što nam je pokazao i XX vijek.

Bizmark: Očigledno gospodin Đukanović svoju odbranu bazira na ugroženosti nacije od spoljnih pritisaka. Znači da je strah od gubitka nacije suština njegove demagogije, dok je taj strah bio suština moje spoljne politike.

5. Kakve ste odnose gradili sa crkvom?

Đukanović: Crna Gora je sekularna država, barem deklarativno. U stvarnosti, crkva se miješa u državna pitanja, a i država u crkvena. Radi potreba vlasti postoje dvije crkve, dvije akademije nauka, niz jezika, dva sindikata. To su džokeri u mojim rukama koje izvlačim radi suzbijanja klice građanstva. Poput hijene njuškam te klice, a onda mašem nacionalizmom, vjerskim pitanjima, jezikom, zastavama, kako bi mase bauljale u pogrešnom smjeru.

Bizmark: Fascinantno je to što Vama u XXI vijeku uspijeva u unutrašnjoj politici ono što meni nije uspijevalo u XIX vijeku. Vi praktično vodite politiku bez davanja ustupaka potlačenim klasama, Vi ne strahujete od uticaja crkve, ni pred kim ne polažete račune.

Đukanović: Crnogorci su izdržljivi, oni i danas najviše vjeruju crkvi, pa sam osim postojanja SPC, podržao i stvaranje CPC, za one koji istinski crnogorski dišu. Dok se narod bavi neopipljivim i religijskim, ja pažnju poklanjam isključivo onom materijalnom i opipljivom.

Bizmark: Radikalni sekularizam koji sam provodio kroz Kulturkampf (borba za kulturu) je bio pečat mojih odnosa sa crkvom. Katolička crkva je težila da dominira društvom poput političke institucije. Donesen je zakon koji je sankcionisao upliv crkve u svetovna pitanja. Sveštenici koji bi u javnosti iznosili politički stav, išli su u zatvor. Isto je važilo i za protestantske sveštenike. Takođe, doneseni su i drugi zakoni u cilju jačanja sekularizma: ukidanje crkvenog nadzora školskog sistema, uvođenje građanskog vjenčanja, uspostavljanje građanske države.

6. Kako tumačite Vaše vladanje zemljom duže od 25 godina?

Đukanović: U politici nema morala. Prešao sam put od “komunističkog” lidera do neoliberala, koketirajući sa nacionalizmom s vremena na vrijeme, ponajprije sa srpskim, a kasnije sa crnogorskim. Osim manjinskih stranaka, lansirao sam i SD, CDU, a u mojoj orbiti su još LP i Pozitivna. Moja dugogodišnja vladavina je ispunjenja varijacijama državotvornog kiča, jer je to najvarljivija hrana koju narod preživa.

Bizmark: Oduvijek sam u prvi plan stavljao interese Pruske, a kasnije Njemačke. Da bih se približio liberalima branio sam izbor sa opštim pravom glasa, kao i pravo na slobodnu trgovinu u okviru Sjevernonjemačke konfederacije. Nisam želio parlamentarizaciju monarhije, već samo uprezanje liberalne buržoazije u korist feudalne države. Kasnije sam se uz pomoć tih istih liberala borio protiv Centruma, partije koja je branila interese Katoličke crkve. Jasno mi je gospodine Đukanoviću da ste Vi konvertit lišen ikakvih vrijednosti, ali zar su stanovnici Crne Gore balsamovani? Zar oni nemaju zahtjeve za progresom, stvaranjem, boljim životom ?

Đukanović: Mislim da je Vaša opaska da sam konvertit lišen vrijednosti krajnje maliciozna, budući da ste i sami često mjenjali političke stavove. Stanovnici Crne Gore imaju jedino zahtjeve za opstankom, a ja to uslišavam samo uhljebima i to većini na kašičicu. Mase ne mogu da priušte sebi inostrano školovanje, putovanja, niti imaju mogućnosti za uvažavanjem ili ličnim samoostvarenjem. Politike koje sprovodim omogućavaju građanima da jedino streme ka opstanku.

Bizmark: Mjenjao sam političke stavove radi stvaranja kompromisa koji služe višem cilju. Recimo nakon ujedinjenja, okrenuo sam se protiv slobodne trgovine u korist protekcionizma, jer liberali više nisu bili potrebni. Od Centruma sam dobio podršku za takve politike, ali uslov za to je bila federalizacija zemlje, što sam i ispunio. Poslije svakog sklopljenog sporazuma, država je postala jača i njemački građani su znali to da cijene, jer bi se kvalitet njihovog života poboljšao.

7. Objasnite ekonomsku politiku zemlje u vašoj eri?

Đukanović: Još od rata devedesetih godina sprovodimo doktrinu šoka. Dakle, fokusirani smo na nisku stopu inflacije, privatizaciju vitalnih grana privrede stranim korporacijama, uklanjanje zaštitnih mjera za domaću proizvodnju. Impozantni rezultati se ogledaju u porastu broja hotela, poslovnih banaka, srednjih preduzeća, mada je malo toga naše, pa se profit isisava van zemlje. Tu je zatim i izgradnja autoputa, koji će imati multiplikativan učinak na crnogorsku ekonomiju: spoljni dug će eksplodirati, a kreditni rejting zemlje će dodatno pasti.

Bizmark: Procvat ekonomije je omogućen zahvaljujući industrijskoj revoluciji i ležištima uglja u Ruru, razvoju telekomunikacija, te razvoju željeznice koja je omogućila brz transport robe i vojske. Industrijski razvoj je pratio i razvoj socijalnih prava koja sam inicirao. Izglasana su tri socijalna zakona: 1883. godine je ustanovljena zdrastvena zaštita, 1884. godine osiguranje u slučaju nesreće, a 1889. godine starosno osiguranje i osiguranje za invaliditet. Ti zakoni su upravo bili dio politike nadogradnje temelja, kako se Njemačka ne bi srušila iznutra. Čini mi se da je taj ekonomski bedem potpuni kontrast od Đukanovićeve Crne Gore.

Đukanović: Gospodine Bizmark, DPS dosljedno krčka neoliberalne politike u “komunističkom” kazanu. Crna Gora svoju prazninu ostvaruje zahvaljujući životu na dug, postepeno pretvarajući sebe u rupu, odakle svako želi da izmili i pobjegne. Kolike su dimenzije te rupe, najbolje govori činjenica da su prošle godine sa sjevera zemlje pokušali da emigriraju stotine ljudi.

Bizmark: Vi u XXI vijeku sprovodite politike egzistencijalnog straha, ako sam Vas razumio?

Đukanović: Temeljno sprovodim politike koje teže slamanju srednje klase, kako bi ljudi postali jeftiniji. Zatim, da bi ljudi ublažili vlastiti očaj, često prihvataju donacije za glas na izborima.

Bizmark: Ljudi nisu slobodni prilikom izbora. Vi zapravo svojim delanjem suspendujete opšte pravo glasa, koje je uvedeno u Njemačkoj prije skoro 150 godina, doduše tada samo za muškarce. Slušajući Vas obistinilo se da sam bio u pravu u pretprošlom vijeku kada sam rekao da Balkan nije vrijedan života jednog grenadira iz Pomeranije.

8. Kakav ste odnos imali sa opozicijom?

Đukanović: Partije u Crnoj Gori su nastale pluralizacijom koju je početkom devedesetih sprovodila tadašnja državna bezbjednost, pa se i danas ponašaju kao male “komunističke” partije. Stoga, opozicija ima funkciju lizalice. Kada građani potroše određenu partiju misleći da ona zastupa njihove interese, sistem stvara novu i šareniju lizalicu, kako bi bilo što manje apstinenata. Ako bi ogroman broj građana apstinirao, ja ne bih imao odakle da crpim legitimitet. Kada je neophodno da skrpim većinu, upecam ponekog opozicionog odbornika i završim posao.

Bizmark : Tokom vladavine sarađivao sam sa liberalima, socijaldemokratama, katolicima, ali sam se i borio protiv njihovih politika. Izigravao sam klase jedne protiv drugih, gazio radnički pokret i vodio politiku zasnovanu na odnosima snaga. Nikada nisam bio u prilici da budem ribar ljudskih duša kao Vi, jer bih bio na udaru javnog mnjenja, parlamenta, sudskih organa, pa i pruskog kralja, a kasnije njemačkog cara. Čitav niz institucija bi bio usmjeren protiv mene, a time bi bio uništen i svaki pokušaj stvaranja unutrašnje kohezije.

Đukanović: Upravo iz tih razloga, sprovodim koncept da iz svake institucije stoji moj smješak.

Bizmark: Svaka institucija države je Vaše utočište ? To priznajem, prevazilazi čak i moju izreku da je politika umjetnost podnošljivog. Vašim politikama kojim pelcujete stanovništvo činite da su oni imuni na razum.

9. Objasnite spoljnu politiku vaše zemlje.

Đukanović: Spoljna politika Crne Gore je bazirana na slijepoj servilnosti stranim centrima moći. Zahvaljujući distanci od politike Srbije sredimo devedesetih, izborili smo minimalno bombardovanje od strane NATO pakta. Nema snažnijeg argumenta za integraciju u NATO od bombardovanja 1999. godine. Mirno čekamo da budemo usisani u EU i NATO, kako bi zacementirali našu suverenost.

Bizmark: Spoljna politika Njemačke se temeljila na realnom procjenjivanju odnosa snaga, a mene je uvijek progonio košmar koalicija, realan strah od saveza Francuske i Rusije. Zbog toga sam gradio sistem ispreplićućih saveza kako bih očuvao i ojačao Njemačku. Nejasna mi je Vaša tvrdnja da ćete ulaskom u neke nadnacionalne organizacije odbraniti suverenost.

Đukanović: Vi ne možete da razumijete kontekst sadašnjeg vremena, jer su u međuvremenu nastale mnoge međunarodne organizacije čiji je cilj stabilnost i očuvanje mira. Svoju ekonomsku i bezbjedonosnu poziciju Crna Gora će poboljšati ulaskom u nadnacionalne organizacije kao što su EU i NATO čije temeljne vrijednosti su bazirane na vladavini prava. Vaš pogled na međunarodne odnose pripada prošlosti.

Bizmark: Gledajući političku mapu Evrope i svijeta u 2016. godini, sumnjam da je i današnja Njemačka suverena država, a kamoli Vaš zbijeg. Ulaskom u te organizacije Vi odustajete od sebe i zapravo se odričete suverenosti i to smatrate napretkom. Namučili ste ste da izađete iz te Jugoslavije, odnosno zajednice sa Srbijom, kako biste ušli u EU gdje ćete imati još manje suverenosti. I to još namjeravate da proslavite.

Đukanović: Mislim da su vaše tvrdnje krajnje neutemeljene. Niko ne može da dovede u pitanje crnogorsku državnost i suverenitet.

Bizmark: Vaš suverenitet je fikcija. Moje tvrdnje su potkrepljene logikom i razumijevanjem geopolitike. Nema više Istočne Pruske, između Rusije i Njemačke postoji čitav niz zemalja, što znači da je Velika Britanija spriječila zbližavanje kontinentalnih sila uz pomoć neke velike sile, vjerovatno Amerike. To je suština NATO-a i EU – držati srce kontinenta podalje od Rusije.

10 . Što biste na kraju poručili sagovorniku?

Đukanović: Poručio bih mu da se okane Crne Gore, ima ona dovoljno kretena i bitangi.

Bizmark: Sjećam se da mi je njemački car Vilhelm I rekao da je teško biti car pod Bizmarkom. A u XXI vijeku, u Crnoj Gori, teško je biti građanin pod Đukanovićem.

Izvor: Krivašin

( Miloš M. Krivokapić )