Država je na opasnom putu propadanja
Crnu Goru treba da vode savremeni ljudi i državnici, koji su spremni i sposobni za promjene, da su moralne veličine i da mogu slobodno da se kreću, da obilaze ljude, radnike i seljake, da se ne voze blindiranim kolima i uz veliko obezbjeđenje...
Crnogorska dijaspora očekivala je brži razvoj Crne Gore nakon obnove nezavisnosti, ali je to, kako kažu sagovornici "Vijesti", bila velika iluzija, a država je sada na opasnom putu ekonomskog, političkog, socijalnog i moralnog propadanja.
Predsjednik Crnogorske dijaspore u Švajcarskoj Miodrag Mišo Perović rekao je da se pokazalo da nije dovoljan prelazak iz poluzavisne u nezavisnu državu, bez korjenitih ekonomskih i političkih promjena i promjene vladajućih struktura.
"Realnost je teška i surova - nastupilo je veliko siromaštvo, nerazvijenost, mito i korupcija, nestabilnost i nesigurnost", kazao je Perović za "Vijesti".
Crnogorska dijaspora u Švajcarskoj, kao i ostali iseljenici po svijetu, kako je dodao, ponosna je što je učestvovala na referendumu za obnovu nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore. To je, prema njegovim riječima, bio neponovljiv izliv patriotizma i nemjerljiv znak nade da će se sa obnovom nezavisnosti i svrstavanjem u red savremenih i prosperitetnih zemalja Evrope i svijeta, Crna Gora preporoditi.
"Taj preporod se očekivao u sferi privrednog razvoja i socijalne politike, podizanju nivoa opšte kulture i prosvijećenosti uz obaveznu korekciju i prilagođavanje moralnih normi prema savremenim društvenim kretanjima 21. vijeka.
Šta je od toga urađeno, promijenjeno, samo je predmet dugogodišnjeg beskonačnog nadgornjavanja političkih struktura. Relnost je sasvim drugačija - Crna Gora je na opasnom putu ekonomskog, političkog, socijalnog i moralnog propadanja - samo je pitanje ko će, na koji način kako sve to zaustaviti", ocijenio je Perović. On smatra da oni koji su doveli do toga ne mogu biti nosioci izlaska iz takve situacije.
Perović je rekao da su očekivanja da će se Crna Gora brže razvijati poslije obnove nezavisnosti bila velika iluzija.
On smatra da Crnu Goru treba da vode savremeni ljudi i državnici, koji su spremni i sposobni za promjene, da su moralne veličine i da mogu slobodno da se kreću, da obilaze ljude, radnike i seljake, da se ne voze blindiranim kolima i uz veliko obezbjeđenje, jer "ako toga nema - nema spasa".
“U Švajcarskoj predsjednik države se može vidjeti u patikama i farmericama, sa cegerom na pijaci i u slobodnom razgovoru sa narodom. U Švajcarskoj se svake godine bira predsjednik i ništa im ne fali. U Crnoj Gori i na Balkanu to je nezamislivo - i zato smo tu gdje smo. Ogledalo i slika Crne Gore je crni petak (13. maj 2016. godine) - koja je to Crna Gora, čija je to Crna Gora, kuda ide takva Crna Gora?", pitao je Perović.
Predsjednik Crnogorskog kulturnog društva Toronto Zoran V. Raičević rekao je da se očekivao brži razvoj države nakon obnove nezavisnosti.
"Više puta je naše društvo reagovalo i državnim institucijama Crne Gore upućivalo protestna pisma zbog nerješavanja ili lošeg rješavanja određenih pitanja”, rekao je “Vijestima” Raičević.
On smatra da je Crna Gora ipak u boljem položaju nego u maju 2006. i da je društvo zrelije.
“Razvoj demokratije, pravda, borba za ljudska prava su putevi koji su vrlo dugi, ali dostižni. Kad-tad savremene vrijednosti čovječanstva će pustiti korijene i u Crnoj Gori", smatra Raičević.
Na pitanje šta treba promijeniti da bi država bila razvijenija, on je odgovorio da je prvo potrebna vjera u sebe i svoje potencijale.
"Više puta je naše društvo reagovalo i državnim institucijama Crne Gore upućivalo protestna pisma zbog nerješavanja ili lošeg rješavanja određenih pitanja”
"Crna Gora je na vrlo atraktivnom geografskom području, ali zemlja gdje je ostrašćenost politikom bila prevelika. Potencijali naše domovine su ogromni. Crna Gora bi mogla da bude prestižna zemlja po proizvodnji organske (hemijski neobrađene) hrane", poručio je Raičević.
On smatra da bi se u Crnoj Gori moglo uzgajati i izvoziti cvijeće, kao što radi Holandija ili San Remo, koji od izvoza cvijeća zaradi 90 miliona dolara.
"Imamo i borove šume koje su vrlo korisne za razvoj zdravstvenog turizma na sjeveru. Potrebno je da građani i Vlada nađu mehanizme da se takvi projekti pokrenu. Bjelopavlićka ravnica je dosta neiskorišćena, a Crna Gora i dalje uvozi mnoge poljoprivredne proizvode, čak i vodu, a toliko je kvalitetnih izvora neiskorišćeno...", podsjetio je Raičević.
On ističe i vrhunsko pčelarstvo i proizvodnju ljekovitog bilja.
"Treba dati šansu svakom pojedincu, jer samo jaka, stabilna, razvijena Crna Gora može da ide naprijed i da bude vrhunska destinacija na Mediteranu. Prelijepa, pitoma, a u isto vrijeme divlja priroda", ocijenio je Raičević.
Što se tiče odnosa Vlade prema dijaspori on smatra da je bio većinom korektan.
"Ipak, u par navrata smo kritikovali politiku Vlade prema određenim pitanjima. Recimo ne vidimo valjani razlog zašto nije otvoreno diplomatsko predstavništvo u Kanadi", kazao je Raičević. On je dodao da bi crnogorska dijaspora u Kanadi voljela da vidi i završetak Crnogorske kuće u Njujorku, koja se "gradi" od 2008. ali nikad da se "temelj završi".
Predsjednik Crnogorske etničke zajednice u Australiji Mihailo Miško Mandić smatra da razlozi zašto se Crna Gora ne razvija brže ne leže u vlasti, već u karakterima.
"Sumnjam da je bilo koja vlada u mogućnosti da učini nešto više sa ovako velikim dijelom nacionalistički nastrojenom opozicijom. U Australiji se birači opredjeljuju prema programima koje stranke nude. Vode se pravi ratovi po ekonomskim pitanjima, a u Crnoj Gori se još vodi borba za državu. Crna Gora je napadnuta i spolja i iznutra i treba imati mnogo političke mudrosti da bi se sačuvale dostignute vrijednosti. Zato će ova vlast, dokle god bude imala ovakvu opoziciju, imati i našu bezrezervnu podršku", poručio je Mandić.
Prema njegovim riječima, država će početi da se razvija kada bude država za sebe, kada primarne teme u parlamentu budu životni standard građana, zdrava ekološka sredina, očuvanje prirodnih bogatstava, školstvo, zdravstveni sistem.
"Država će krenuti putem punog razvoja kada nestanu nacionalističke stranke ili njihov uticaj bude beznačajan. Treba i religiju uvesti u zakonske okvire. Svjesni smo da ovo ne može da se desi preko noći, pa moramo biti spremni na dugotrajan proces osvješćivanja i prosvjećivanja građana", naveo je Mandić. Na pitanje da li je zadovoljan odnosom crnogorske vlasti i prema dijspori, on je odgovorio da imaju nagovještaje da se Vlada ozbiljnije okreće dijaspori - donesen je zakon, a uskoro će biti formiran i Savjet dijaspore.
"U predreferendumsko vrijeme imali smo izuzetno aktivnu saradnju i možemo biti obostrano zadovoljni doprinosom dijaspore procesu obnove crnogorske državnosti. Nakon proglašenja nezavisnosti Crna Gora je bila razapeta na mnogim frontovima. Nacionalno nehomogena, vjerski povampirena, najednom otvorena za sve vrste ulaganja i privatizacije, teško da bi izdržala i neka država sa daleko dužom demokratskom tradicijom", naveo je Mandić.
Od dijaspore za deset godina stiglo više od tri milijarde eura
Crnogorski građani koji rade u inostranstvu i iseljenici transferisali su u Crnu Goru za deset godina, prema podacima Centralne banke, oko 3,1 milijardu eura, malo manje od jednog prosječnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) u tom periodu.
Od ukupnog priliva doznaka iz inostranstva u periodu 2005-2015, oko 1,69 milijardi eura odnosi se na kompenzacije zaposlenih, odnosno rezidenata Crne Gore koji rade u inostranstvu.
Na lične transfere odnosi se oko milijardu eura, a na ostale transfere, koji obuhvataju penzije, invalidnine i druga socijalna primanja 391,3 miliona.
U skladu sa metodologijom Međunarodnog monetarnog fonda, koju CBCG primjenjuje od 2014. godine, lični transferi su nova kategorija koja predstavlja širi koncept od do sada korišćenog koncepta radničkih doznaka. Osim radničnih doznaka, koje obuhvataju samo transfere migranata koji su zaposleni u stranim ekonomijama, lični transferi obuhvataju i sve druge transfere između građana.
Dijaspora je prošle godine, prema preliminarnim podacima CBCG, transferisala 378.906.148 eura, oko pet odsto više nego 2014.
Iako se ne zna tačan broj crnogorskih iseljenika i njihovih potomaka širom svijeta, Ministarstvo vanjskih poslova procjenjuje da ih ima koliko i stanovništva koje živi u Crnoj Gori. Crnogorskih iseljenika i njihovih potomaka najviše ima u Sjevernoj i Latinskoj Americi, Srbiji, Turskoj, zapadnoevropskim i zemljama bivše Jugoslavije, ali značajan broj njih živi i u Australiji, Rusiji i nekim afričkim zemljama.
Sve se radi da se dijaspora ne pojavi
U Crnoj Gori se, prema riječima Perovića, sve čini da se dijaspora i ne pojavi, a pogotovo ako nije naklonjena vladajućim strukturama. “Dok su aktvisti dijaspore Crne Gore u Švajcarskoj, prije referenduma krstarili po samoj Švajcarskoj i Evropi, ubjeđujući svoje sunarodnike u ispravnost glasanja za obnovu državnosti Crne Gore, isključivo o svom trošku, te 2006. godine visoki funkcioneri vladajućih struktura u siromašnoj Crnoj Gori, polagali su milionske sume novca u švajcarskim bankama. Šta ima i sa kime da se razgovara?", pitao je Perović.
( Biljana Matijašević )