Miris i tuga nikšićkih lipa

“Priroda je gorivo za ljudsku dušu.“ (Ričard Rajan, psiholog, SAD)

Grad Nikšić, sumoran i siromašan, ukrašen je brojnim drvoredima lipa i divljeg kestena, koji svojom ljepotom i opojnim mirisom, prkose nevidljivim i vidljivim zagađivačima vazduha.

Lipa je sveto slovensko drvo. Živeći u lipovim šumama, prije prelaska na hrišćanstvo, Sloveni su poštovali božanstva šume i smatrali da su im duše povezane sa lipama. Svuda gdje su se naseljavali sadili su stabla lipe.

Lipu su smatrali drvetom mira, a postojalo je vjerovanje da sječa stabla hrasta i lipe donosi nesreću onima koji ih posijeku.

Ljubav slovenskih naroda prema lipi i hrastu traje do današnjih dana. S obzirom da se vijek življenja lipa proteže na decenije i vijekove, u mnogim balkanskim gradovima mogu se vidjeti divna lipova stabla.

Zato nije slučajnost da je najveći trg u Crnoj Gori, Trg Slobode u Nikšiću, ukrašen drvoredima lipa odmah nakon njegove izgradnje. Tadašnji guverner nikšićkog okruga, vojvoda Šako Petrović, sa građanima je zasadio poznate drvorede lipa i po neki brijest, donoseći sadnice iz Duge, Vojnika i Budoša.

Trgom prolazi čuveni nikšički korzo, koji je obilježio živote mnogih generacija. Opojni miris lipa na ljude djeluje umirujuće, za razliku od napitaka i preglasne muzike iz nikšićkih kafića. Šetači su se na Trgu zadržavali, ispod svetog drveća družili i dogovarali se za „još jedan krug“.

Na žalost, korzo kao institucija je izumro. Još samo penzioneri i mlađi ljubitelji šetnje, koriste ljepote koje im ruinirani Trg i drvoredi lipa nude u prolazu prema šetalištu „Vito Nikolić“ ispod Trebjese. Dio bivšeg korzoa i sve ulice koje ga presijecaju otvoreni su za saobraćaj.

O rekonstrukciji Trga Slobode priča se od kada su mu skinuli Titovo ime, jer današnja višedecenijska vlast ima naviku ne samo da razara industriju, rasprodaje zemlju i raslojava društvo, nego i da briše i prepravlja istoriju. Projektant Trga i mnogih građevina u Crnoj Gori, dr Josip Slade, „dobio je“ ulicu podalje od Trga.

Aktuelnim modernim projektom predviđena je „egzekucija“ lipa na Trgu, jer „kvare vizuelni doživljaj“. Nije tačno da ih njihova starost čini ružnima. Hrapava kora samo su staračke bore, a eventualno neka osušena grana govori o burnoj istoriji Nikšića u proteklih 130 godina. Još uvijek cvjetaju i mirišu, posjećuju ih pčele i ptice, a u svom hladu okupljaju sada više brižne nego raspoložene nikšićke šetače i prolaznike.

Za rekonstrukciju Trga Slobode je vakat, ali lipe vojvode Šaka Petrovića nijesu za sječu, kao što sve okolne dvospratne zgrade koje, takođe, vape za rekonstrukcijom, nijesu za rušenje. Buduća, rijetko posađena, mladikova stabla sa rijetkim krošnjama, bez mirisa i hlada, neće okupljati građane Nikšića, koji će, u prolazu ili s namjerom, posjećivati rekonstruisani trg.

Trg Slobode bez lipa neće biti ugodno mjesto za odmor malobrojnih šetača prolaznika, ali koga je briga za obične građane?!

( Milojka P. Perović )