A ja je i dalje volim

Bliži se 21. maj, a sa njim, ove godine, i decenija od obnove nezavisnosti. Proveli smo je, uglavnom, u ekonomskome blagostanju i socijalnoj nirvani. Dobro, jedna mala grupa, njih 1-2%, je propatila, śekirajući se o privatizacionim i ofšor fukarlucima, državnim fondovima, političkim platformama, budućnosti zemlje, crkvama... Tako, i ne bi začudilo da nemaju potrebu da slave.

No, da bi se i njima približio 21. maj, tek toliko da se ni oni ne ośete odbačenima, pomenimo im primjere istinskoga patriotizma i neke od naših najvećih živih patriota. To će sigurno biti put i do njihovih srca, u kojima se, uprkos svemu, krije najčistija i iskonska ljubav prema partiji! Jer, primjeri istinskoga patriotizma dolaze od onih koji za sve nas, a time i za Državu, ginu svakog dana, a da od toga nemaju, kako bi rekli Cetinjani, ni za čibuk.

Navedeni će biti samo inicijali patriota, jer bi ih navođenje imena zasigurno postiđelo, zato što su to ljudi koji mrze samoreklamerstvo i politikanstvo, posebno kada je u pitanju njihova ljubav prema Crnoj Gori. A i da se ne ośete uvrijeđeni njihovi najbliži saradnici, koji su mjereno istim aršinima, ne manje patriote i ljubitelji naše Premale.

Rangirati ljubav prema domovini nije smisleno, jer svi je vole najviše. No, bez obzira na to, treba biti realan, pa kao jedan od najvećih primjera domoljublja navesti Č. V. Konkretno - njegovu čuvenu beśedu sa Konika, na dan potonjih lokalnih izbora u Podgorici. Bastaduran, pravičan, energičan, na trenutke i gord. A samo kad li pomene našu majku, državu Crnu Goru?! Kao jurišnik sa Carevoga laza (iz crnogorskih redova, svakako)! Ostaće upamćeno ono njegovo istorijsko: Mi danas ne branimo partiju, mi danas branimo državu i demokratiju! Ni država, ni demokratija prvo, pa onda ovo drugo, no država i demokratija u jedno! Kakav trenutak nadahnuća! Nagrađen iskrenim aplauzom! S pravom da se navodi u antologije iskaza patriotizma!

Ne manje suštinski značajni, a ni estetski dopadljivi, nijesu bili nastupi parlamentaraca mr M. S. i g-dina O. M. S., januara ove godine (uz nadu da mason Z. J. i dr M. V. neće zamjeriti što su ovaj put izostavljeni). Braneći premijera i Vladu, tj. Državu, svojom elokventnošću i markantnošću, izvojevali su gotovo mojkovačku pobjedu, za njihovu i našu Crnu Goru.

Kao da se poslije jednoga vijeka čulo ono čuveno ,,za mnom'' sa Mojkovca, kada su se, bilo mr M. S. bilo g-din O. M. S., javljali za riječ, u naletima podmetačine o navodnome ekonomskome pustošenju naše Premale. Poistovjetiše sebe sa Državom u tim maratonskim replikama, pa se sticao utisak da ne žale ni svoje živote, kao što ih nijesu žalili ni oni sa Mojkovca. Zato nas onako slavno i odbraniše! I nas i državu!

Kada se navode primjeri patriotizma, ne smije se preskočiti ni blagosloveni četnički vojvoda, građanske orijentacije A. M., tj. ono što predstavlja njegov legat, kada je u pitanju gore navedena tematika.

Skroman, nenametljiv, srčan, iskren - vjerovatno su prve asocijacije na pomen njega ili titule mu. I kao što je nemoguće navesti samo jednu njegovu vrlinu, isto je tako težak zadatak navesti najveći primjer njegovoga rodoljublja. Neka što ih je puno, nego što su svi veliki kao Lovćen, a čisti kao Tara. Ali kad se mora, nije teško, a i ne može se pogriješiti - postrojavanje njegovih drugara iz ex Sedmoga bataljona, kao njegove redarske službe, militarističkim manirom! I to ispred ambasade strane zemlje, čiju zastavu radije nosi umjesto svoje! Gladovao ili bio sit, njemu je uvijek srce puno Crne Gore. Taman, kao i njegovome ex drugaru D. D., onomad, dok je cijepao Ustav Crne Gore, u sred uzvišenoga nam Parlamenta, ispisujući svoje ime u istoriji kao istinskoga rodoljuba!

A kakav nam je samo R. K.! Kako samo on voli Crnu nam Goru?! Toliko, da kad neko pomene ljubav prema Crnoj Gori, treba da se śeti njegovoga cjelivanja zastave sa Lovćena! Ili njegove zastave sa revera! Pa tek onda da idu fleševi njegovih ex drugara V. L. i I. B. takođe, zakletih patriota i branilaca tekovina 21. maja!

A svi, oni, navedeni, za svoju ljubav ne traže ništa, što izdiže do nivoa epskoga njihove domoljubne zanose i ushićenja. Proguglajte im samo imovinske kartone.

Uh, Crna Goro, vječna bićeš, sa ovakvima sinovima stijenja tvoga!

Nema ovđe prostora koliko je još pregalaca i njihovih izliva patriotizma! S toga, i u inat njima, a i zbog P. S.-a, kao građanima našega maloga Montenegra, ne preostaje nam ništa drugo nego da pjevamo, da zlo ne mislimo! S tim što nećemo pjevati “U novembru, biće u decembru”, kako su planirali iz patriotske organizacije CKM. Smislenije će ovoga 21. maja zvučati Montano: Deset godina je prošlo, a ja nju i dalje volim!

P.S. Da bismo znali praviti razliku između pravih patriota i onih koji to nijesu, samo jedna crtica: Šezdesetogodišnji Cetinjanin, inženjer u penziji, izvan bilo kakvih državnih protokola, putuje za Sankt Peterburg. I ima potrebu da na grob vladike Vasilija Petrovića odnese grudu zemlje sa Lovćena. I to sve bez medijske pompe i samoreklamerstva!

( Petar Glendža )