Turistička ponuda Crne Gore ne smije da zavisi od uvoza hrane iz regiona
“Povezivanje turizma i poljoprivrede kroz organizaciju zajedničkih susreta proizvođača hrane i pića sa hotelijerima je način da se prije svega hotelijeri upoznaju sa domaćom ponudom, kao i da se proizvođači upoznaju sa potrebama hotelijera i posebnim zahtjevima turističke tražnje”
U Crnoj Gori se moraju što više koristiti domaći poljoprivredni potencijali, jer je nedopustivo da turistička ponuda bude neopravdano zavisna od uvoza hrane iz regiona, ocijenjeno je iz Privredne komore (PKCG).
Predstavnici PKCG su rekli da pri tome treba imati u vidu da svaka supstitucija uvezenih proizvoda domaćim direktno utiče na smanjenje deficita, bolje korišćenje kapaciteta kao i povećanje zapošljavanja.
“Povezivanje turizma i poljoprivrede kroz organizaciju zajedničkih susreta proizvođača hrane i pića sa hotelijerima je način da se prije svega hotelijeri upoznaju sa domaćom ponudom, kao i da se proizvođači upoznaju sa potrebama hotelijera i posebnim zahtjevima turističke tražnje”, rekli su iz PKCG agenciji Mina-business.
Takođe je, kako se dodaje, prepoznata potreba jačanja marketinških aktivnosti za poljoprivredne proizvode, koja često može biti presudna bez obzira na izvrstan kvalitet, kako bi se kod turističko-ugostiteljskih preduzeća stvorila potreba da se poboljša kvalitet ukupne ponude gostima kroz ponudu domaćih kvalitetnih proizvoda.
“Povećanje konkuretnosti, kao jedan od osnovnih zadataka domaćih proizvođača je takođe bitan preduslov za bolje pozicioniranje u turističkoj ponudi, a turistički radnici bi morali prepoznati potrebu popunjavanja turističke ponude domaćim tradicionalnim proizvodima, jer se posljednjih godina u svijetu sve više pažnje posvećuje etno i gastro turizmu”, ocijenili su iz Komore.
Dobra turistička ponuda se, kako su kazali, ne može bazirati samo na čistom moru i suncu.
“Kroz razvoj ruralnog turizma takođe postoje značajne mogućnosti za poboljšanje plasmana domaćih tradicionalnih proizvoda i specijaliteta. Seoski turizam povezuje poljoprivrednu proizvodnju i obezbjeđuje prezentovanje tradicije i tradicionalne gastronomije kroz turističku uslugu”, naveli su iz PKCG.
Razvoj seoskog turizma je, kako su dodali, veoma značajan za sjeverni region Crne Gore jer pruža mogućnost za stvaranje dodatnog prihoda domaćinstvima koji se bave poljoprivredom.
“Crna Gora je neto uvoznik hrane, pri čemu se oko 30 odsto uvoza odnosi upravo na uvoz proizvoda za koje Crna Gora nema komparativne prednosti za proizvodnju, kao što su: pšenica, kukuruz, šećer, ulja, margarin, stočna hrana, svinjsko meso, kafa, banane i pojedini mlječni proizvodi”, precizirali su iz Komore.
Najveći dio sredstava izdvaja se, kako su rekli, za uvoz mesa, mlijeka i mlječnih proizvoda, gaziranih pića, kafe i suhomesnatih proizvoda.
“Dio uvoza hrane i pića se odnosi i na rastuću turističku tražnju o čemu svjedoči podatak da se trećina vrijednosti uvoza odnosi na tri ljetnja mjeseca. Nažalost, u tim mjesecima se uvoze i proizvodi za koje Crna Gora ima komparativne prednosti i u značajnoj mjeri može da zadovolji potrebe turističke privrede”, objasnili su iz PKCG.
Iz PKCG su kazali da, imajući u vidu značaj poljoprivrede za razvoj ukupne ekonomije, kao i veliku senzitivnost tog sektora, sve države izdvajaju određeni dio nacionalnog budžeta za podsticanje razvoja domaće poljoprivredne proizvodnje.
Osnovni cilj podrške proizvodnji je, kako su podsjetili, povećati konkurentnost domaće proizvodnje, kroz direktne i indirektne stimulacije.
“U ovoj godini za mjere Agrobudžeta opredijeljeno je 22,67 miliona EUR. Podsticaji u poljoprivredi usmjereni su na razvoj stočarstva, pčelarstva, ratarstva i ribarstva. Mjere ruralnog razvoja, mjere podrške opštim uslugama i servisima u poljoprivredi i socijalnim transferima seoskom stanovništvu su takođe usmjerene na razvoj poljoprivrednog sektora”, precizirali su iz PKCG.
Oni su rekli i da je primjetno da se, u cilju postizanja standarda u proizvodnji hrane, mjere Agrobudžeta iz godine u godinu sve više fokusiraju na investicije koje su neophodne u procesu prilagođavanja domaće poljoprivrede principima Zajedničke poljoprivredne politike EU kao i u cilju ispunjavanja vrlo strogih zahtjeva u vezi sa bezbjednošću hrane.
“Pored Agrobudžeta, sredstva za investicije u sektoru hrane se obezbjeđuju kroz međunarodne projekte, donacije i kredite po povoljnijim uslovima u odnosu na druge sektore, kao što je slučaj sa ADMAS kreditnim aranžmanom u vrijednosti od 50 miliona USD koji je namijenjen povećanju proizvodnje hrane i nivoa konkurentnosti”, naveli su iz PKCG.
Sredstva Evropske unije (EU), kao grant podrška u iznosu od 10,4 miliona EUR, biće usmjerena kroz projekte IPARD Like 1 i IPARD Like 2, dok je u završnoj godini i projekat MIDAS kroz koji je posljednjih godina usmjereno 6,8 miliona EUR na ime granta za oko 700 projekata.
“Takođe, u narednom periodu započeće i realizacija IPARD programa do 2020. godine u iznosu od 39 miliona EUR granta za proizvodnju hrane”, dodali su iz PKCG.
Prema njihovim riječima, imajući u vidu još nedovoljno korišćenje raspoloživog zemljišta i još nedovoljnu opremljenost novim tehnologijama u preradi postoji potreba za stalnim povećanjem sredstava namijenjenih Agrobudžetu uz zaključak da izdvajanje sredstava za razvoj poljoprivrede ne predstavlja trošak već, prije svega investiciju, koja će kroz korišćenje sredstava EU obezbijediti značajna sredstva za sopstveni razvoj.
“Povećanje sredstava koja bi se opredijelila za poljoprivredu bi prije svega imala za rezultat povećanje zaposlenosti u ovom sektoru, a značajan uticaj imali bi i na smanjenje deficita u hrani”, smatraju iz PKCG.
Oni su rekli da je, uprkos tome što se deficit smanjuje, prvenstveno zbog porasta izvoza, to još nedovoljno i postoji potencijal za dodatno smanjenje, što je prije svega uslovljeno povećanjem konkurentnosti domaće proizvodnje.
"Upravo je to još jedan od razloga zbog čega bi trebalo iz nacionalnog budžeta usmjeriti značajnija sredstva za podsticanje razvoja poljoprivrede”, zaključili su iz PKCG.
( Mina bussines )