Bajramspahić: Parlamentarni nadzor došao je u fazu stagnacije i “rutinskog” razmatranja materijala koji dolaze od Vlade

Parlamentarni nadzor došao je u fazu stagnacije i “rutinskog” razmatranja materijala koji dolaze od Vlade, dok su članovi Odbora za bezbjednost i odbranu zapostavili mogućnost da se sami interesuju za važna pitanja sektora bezbjednosti, ocijenila je danas istraživačica javnih politika u Institutu Alternativa, Dina Bajramspahić.

Ona je ocijenila da se Odbor zadržao na nivou svojih poslovničkih ovlašćenja i da u vrlo maloj mjeri koristi svoje posebne nadležnosti, koje mu omogućava Zakon i po čemu se razlikuje od ostalih radnih tijela Skupštine Crne Gore.

“...Osim što je primijetan nedostatak primjene kontrolnih mehanizama, ovaj Odbor se ne ističe ni u primjeni svoje zakonodavne uloge....”, ocijenila je Bajramspahić na konferenciji za medije.

Bajramspahić je ocijenila da Odbor nije kontrolisao mjere tajnog nadzora koje primjenjuje Agencija za nacionalnu bezbjednost od 2010.godine i mjere tajnog nadzora koje primjenjuje Uprava policije od 2012.godine.

“Odbor se nije bavio problemima policijske torture, mučenja i zlostavljanja, niti se ikada bavio stanjem u zatvorskom sistemu. Nije se nikada bavio niti jednom antikorupcijskom politikom, niti radom antikorupcijskih institucija u odnosu na sektor bezbjednosti”, kazala je Bajramspahić.

Odbor se, kako je ocijenila, nije bavio ni javnim ni tajnim nabavkama sektora bezbjednosti, nije razmatrao nijedan izvještaj Vlade ili Evropske komisije o poglavljima 23 i 24 u vezi sa sektorom bezbjednosti, niti se zainteresovao ni kada je upravo njihov član protivustavno “stavljen u zatvor”.

Ona je istakla da je Odbor u 2018-oj godini održao 19 sjednica, od kojih su svega tri održane na inicijativu članova odbora.

“Dok su sve ostale održane nakon što su Vlada i resorni organi u skladu sa svojim zakonskim obavezama podnijeli Skupštini odgovarajuće dokumente -zakone, odluke...Odbor je razmotrio 27 stručnih tačaka dnevnog reda i usvojio 31 zaključak”.

Odbor je u 2018-oj razmotrio samo jedan predlog zakona koji je dostavila Vlada.

“I dok je sa jedne strane razumljivo da se u odsustvu opozicije, vladajuća većina neće drastično konfrontirati sa Vladinim funkcionerima i politikama izvršne vlasti, ostaje nejasno zašto je Odbor pasivan i kada je u pitanju njegova legislativna funkcija i ne doprinosi rješavanju problema sektora bezbjednosti i odbrane aktivnijim kreiranjem dobrih zakonskih rješenja za ovaj sektor”, kazala je Bajramspahić. Iz Instituta su Odboru uputili 13 preporuka, među kojima i da Odbor treba više da koristi svoju zakonodavnu funkciju kao odgovor na probleme sektora bezbjednosti i odbrane.

“Potrebno je izbjegavati praksu objedinjavanja rasprava o različitim izvještajima koje Odbor dobija od subjekata nadzora, kako bi se svakom izvještaju posvetila temeljna pažnja. Takođe je potrebno uvesti praksu segmentiranih tematskih rasprava o radu institucija po tačkama nadležnosti”, navela je Bajramspahić.

Potrebno je, kako navodi, u najskorijem roku imenovati zamjenika predsjednika Odbora iz redova opozicije. Jedna od preporuka je i da Odbor u vršenju nadzora nad institucijama i organima iz oblasti bezbjednosti i odbrane uspostavi saradnju i s nezavisnim institucijama, kao što su Zaštitnik ljudskih prava i sloboda i Agencija za zaštitu ličnih podataka, kao i sa Agencijom za sprječavanje korupcije.

Odbor je tokom 2018.godine sproveo po jedno kontrolno i konsultativno i pet saslušanja u proceduri imenovanja vojno-diplomatskih predstavnika.

Jedino kontrolno saslušanje je, kako je kazala, bilo u junu, nakon ranjavanja novinarke “Vijesti” Olivere Lakić.

“Međutim, čak ni ovaj jedini slučaj koji je interesovao Odbor, nije zabilježio napredak, pa šest mjeseci kasnije i dalje nema ishoda u smislu konkretnog optužnog akta. To govori o ograničenom dometu uticaja Odbora”, kazala je Bajramspahić.

Ona je ocijenila da bi kontrolna saslušanja trebalo da budu redovna aktivnost Odbora, što nije slučaj u Crnoj Gori:

“U ovom dijelu je najvidljivije odsustvo opozicije koja ima pravo “manjinske inicijative”, odnosno, dva puta godišnje može bez glasova vladajuće većine, imati kontrolno saslušanje funkcionera koje sama odabere i na temu koju sama odabere”.

( Željka Vučinić )