Dubioza kolektiv za "Vijesti": Svakog dana sve smo manje slobodni

Jedan od omiljenih bendova sa ovih prostora Dubioza kolektiv svojim balkan pank/fankom kao što smo i navikli bacio je u trans posjetioce City Groove festivala na podgoričkom Stadionu malih sportova.

Sastav poznat po društveno angažovanim pjesmama, koje opet nisu teške, već su pune humora i zvuka koji tjera na ples, skakanje, šutke, pa i padanje u sevdah, odsvirao je presjek najboljih pjesama sa posljednjih par izdanja, a najviše se koncentrisao na aktuelni album "Happy Machine".

Vidno raspoložen basista Vedran Mujagić uoči koncerta je za "Vijesti" pričao o novom albumu, Evropskoj uniji, odnosu s publikom...

Publika vas ovdje baš voli, kakav je vaš odnos sa crnogorskim fanovima, postoji li komunikacija?

Javlja nam se puno ljudi putem društvenih mreža i mi volimo da gledamo na te ljude kao da su ravnopravni sa nama, a ne sad da nam je draži neko iz Sarajeva u odnosu na nekoga iz Beograda ili Podgorice. Ljudi super reaguju na našu priču i mi se ovdje osjećamo dobro, kao kod kuće, bez razlike.

Kako je do sad primljen novi album?

Veoma dobro. On je naravno najviše usmjeren ka inostranom tržištu, a izašao je za etikete iz SAD, Italije, Francuske, Japana... Kao i posljednjih par izdanja je dostupan za besplatno preuzimanje sa našeg sajta.

Što znači naziv albuma?

"Vesela mašina" opisuje na ovim prostorima popularan stroj za pečenje rakije, za koju ne treba objašnjavati zbog čega je omiljeno piće svima. Zbog čega je to naziv albuma? Jer je to metafora za slobode koje nam se svakim danom ukidaju.

Fora je što u ove zemlje koje su već u EU, a imaju tu tradiciju pečenja rakije kod kuće u improvizovanim, veselim mašinama, poput Hrvatske, Slovačke, Češke, sad iz Brisela dolaze nametnuti zakoni koji regulišu to područuje. I onda da bi ti pravio rakiju u kućnoj radinosti za svoje potrebe treba da dobiješ gomilu dokumenata i dozvola, jer ako ih nemaš onda to kao predstavlja rizik za zdravlje. To je jedan od primjera prevelike regulacije besmislenih područja života.

Nije to problem samo Brisela, već bilo koje prevelike i presnažne birokratije koja vlada, jer mi već dugo ne živimo u demokratskim društvima već birokratskim. Te besmislene količine ministarstava i državnih činovnika su prava vladajuća klasa, a svi ostali rade za njih, plaćaju poreze koji njima obezbjeđuju luksuzne vile i skupe automobile.

Kako smo putovali van regiona, shvatili smo da je isto apsolutno svuda. Recimo nedavno smo bili u Parizu i tamo je bila aktuelna priča kako frizer predsjednika Olanda ima platu osam hiljada eura, a pri tom ovaj ima četiri dlake na glavi. Ta vrsta bahatosti političara je svepristuna. A mi volimo da imamo otklon da se zna da dolazimo sa Balkana i odatle ta konekcija sa rakijom koja je jedan od simbola ovog područja.

U toku je Evrovizija, a vi ste na Facebooku poručili kako vam je muka od toga da budete dio Evrope na samo jednu noć?

To je dio teksta pjesme "Eurosong", koja priča o tome kako nas posmatraju ove nesretne evropske zemlje koje su zapravo Treći svijet i pored toga što su u EU. Gledaju nas kao neke egzotične destinacije koje mogu da uđu u tu elitnu evropsku porodicu samo to jedno veče kad se takmiče sa nekom besmislenom pjesmom.

Uspješni ste i na ex Yu prostoru i na Zapadu, iako slušaoci sa ta dva područja nemaju dominantno slične ukuse?

Rano smo shvatili da nam odgovara da mijenjamo jezike i da nakon albuma na našem napravimo i na stranom, da izađemo iz komforne zone. Tako možeš slične priče da prevedeš i pokušaš da ih približiš ljudima koji nisu sa našeg govornog područja i imaju možda malo drugačiji mentalitet, kulturni bekgraund...

Ali kao što ne možeš vic koji je nama smiješan da bukvalno prevedeš da bude smiješan i Njemcu ili Englezu, moraš da adaptiraš priču, da je prilagodiš stereotipima, očima kroz koje oni posmatraju Balkan da bi ispričao nešto i poslao poruku. Tako smo eksperimentisali sa tim albumima.

Kako smo se svidjeli ljudima i vani i ovdje je pitanje za analitičara, to ne znamo da objasnimo. Nemamo recept, to se ne dešava tako lako. Imali smo sreću da se svidimo ljudima i sad nastavljamo tim tempom, pa ćemo vidjeti dokle.

Oni koji vas kritikuju zamjeraju vam na folk elementima u muzici. Što mislite o toj netrpeljivosti između rokera i folkera koja decenijama živi na ovim prostorima?

Nama je dosta netrpeljivosti svih vrsta. Ne vole se države, ne vole se gradovi, kvartovi... Na sve te animozitete onda još treba i muzički ukus da bude kamen spoticanja, da se ljudi dijele i mrze jer slušaju ovu ili onu vrstu muzike?

Mi smo to relativno bezbolno preskočili i ne posmatramo to kao neki civilizacijski sukob, kako neki ljudi žele to da prikažu. To se vrlo lako pretvori u elitizam gdje kažeš: "Mi smo pametni jer slušamo ovu vrstu muzike, a oni su glupi seljaci jer slušaju neku drugu".

Znate, obično priča nije tako crno-bijela. I kad se malo izmakneš sa ovih prostora, odeš negdje vani, shvatiš koliko ima smisla imati taj lokalni element. Jer ako ćeš da sviraš garažni rok i pjevaš na engleskom, po čemu ćeš ti da se od sto i jednog takvog benda iz Engleske. Što hoćeš, da u Engleskoj prodaš nešto čega oni imaju u izobilju? Valjda je logičnije da pokušaš da privučeš pažnju tako što ćeš biti svoj.

Večeras elektronski zvuk, zvijezda Fedde Le Grand

Osim Dubioze kolektiva publiku na Stadionu malih sportova prve večeri City Groovea zabavljao je i poznati slovenački kantautor Manjifiko koji je između ostalog izveo i pjesme koje je radio za “Montevideo, bog te video”. Kao predgrupa nastupio je mladi crnogorski bend Vertigo.

Večeras će, po najavi organizatora, domaći DJ-evi Mr Jools i Cule, nakon kojih će nastupiti najveća zvijezda ovogodišnjeg izdanja festivala - Fedde Le Grand. Ulaz će večeras koštati 10 eura. City Groove se završava sjutra besplatnim nastupima bendova VIII2, Ničim izazvan i Partibrejkersi.

( Stefan Strugar )