Akademski slikar Luka Joksimović jedan od autora svijetleće skulpture u Bijelom Polju: Djed Radomir uvidio talenat i podržao unuka

Mladi akademski slikar Luka Joksimović jedan je od učesnika u izradi svijetleće skulpture visoke osam metara - Snješka Bijelića, koja je ukrasila gradski park u Bijelom Polju.

Pored grupe umjetnika, autor je i prošlogodišnjeg Ledenog zmaja koji je krasio gradski trg i ovogodišnji pobjednik 25. Likovnog salona “Bjelopoljsko likovno proljeće”’ koji organizuje Zavičajni muzej Bijelo Polje. Istu nagradu je dobio i prije četiri godine.

Luka je počeo da slika od pete godine, kada su počele da se rađaju i prve skulpture od plastelina i gline, a kasnije od drveta i kamena.

Njegov talenat prvi je primijetio i podržao djed Radomir, koji mu je donosio blokove, razne boje i olovke, plastelin i glinu, priča Luka.

Kasnije je talenat razvio kod poznatog bjelopoljskog slikara Milenka Vukojičića.

“Slikar Milenko je najviše uticao da postanem slikar i vajar jer je više puta dolazio kod mojih roditelja kako bi ih ubijedio da me pošalju na likovnu akademiju”, priča tridesetogodišnji umjetnik za “Vijesti”.

Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Trebinju, u klasi profesora Radislava Ratka Vučinića, na odsjeku slikarstva.

“Crtež je početak i kraj. Svaki ozbiljni umjetnik gaji i ima poseban odnos prema crtežu u svom staralašvu. Crtež je istina! U slici može nešto da se prepravi, zamaže i zamaskira, dok u crtežu to ne postoji. On objavljuje ono što zapravo jesmo. Sa njega može da se iščita senzibilitet i karakter linije, što se može dovesti u vezu sa samim karakterom stvaraoca, njegovom ličnošću”, kaže Luka.

Ističe da je konstantno u stvaralačkom procesu, u likovnoj i primijenjenoj umjetnosti, koja nosi učestaliju zaradu od slikarstva.

Pored crteža, kao posebnom slikarskom disciplinom, bavi se ikonopisom i ilustracijom.

“Ikona je prozor u duhovni svijet, ona se piše i kanonski je isplanirana i kao takva jedina je završena slika, dok sve ostale možemo dorađivati i prepravljati. Ikona mi je bliska jer se ona piše, slična je crtežu i zahtijeva posebnu koncentraciju jer ne trpi greške”.

Što se ilustracije tiče, ona mu je, kako navodi, pored crteža, najbliža srcu, jer je prve kontakte sa umjetnošću imao upravo kroz crteže u stripovima koje je čitao.

“Nastavio sam da radim ilustracije i danas, i ilustrovao nekoliko knjiga do sada, a među njima je i ovogodišnji zbornik priča, festivala fantastične kniževnosti ‘Refestikon’... Trenutno ilustrujem zbornik horor priča pod nazivom ‘Nešto diše u mojoj torti Vll’, koja će biti objavljena prvog dana 2019”.

U bliskoj budućnosti je u planu i strip, odnosno grafička novela po priči “Mrtvorođeni”’, pisca mlađe generacije Aleksandra Saše Obradovića.

Luka se bavi i izradom raznih unikatnih predmeta od od stakla, kamena, drveta, metala, papira, zidnih i podnih mozaika u kamenu i keramici.

Tu su razne lampe, ukrasi, svijećnjaci...

Mladi umjetnik kaže da je posebno ponosan na saradnju koju njeguju umjetnici Bijelog Polja, po čemu su posebni u Crnoj Gori.

Kroz tu saradnju su iznjedrili mnoge projekte, a Luka ističe izradu mozaika na stepeništu kod nikoljačkog mosta, ledenog krokodila, a učestvovao je u mnogobrojnim oslikavanjima javnih površina.

“Druženje i saradnja bjelopoljskih slikara su počeli kroz Likovnu koloniju, koju je pokrenuo akademski slikar Abaz Dizdarević, i od tada smo uradili veliki broj zajedničkih projekata, kako bismo oplemenili prostor oko nas”.

Imao je više kolektivnih i sedam samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Iako, kako objašnjava, od umjetnosti može da se živi, on živi umjetnost.

“Bog nam je ostavio umjetnost kao utjehu“.

( Jadranka Ćetković )