Lovćen, planina kojoj se rado vraćamo

Nacionalni park Lovćen se može pohvaliti, osim prirodnim ljepotama, i kulturno-istorijskim spomenicima od šireg značaja. U većem dijelu godine, kad god sam neodlučna kuda bih se uputila vikendom, znam da me odlazak na Lovćen neće razočarati.

Ivanova korita su posljednjih godina jedno od najljepših mjesta za jednodnevni izlet ljudi raznih interesovanja i svih starosnih dobi. Pored izvanrednog pogleda, prijatne klime ljeti, raznih oblika zabave i uživanja, ono zbog čega im ja dajem najveću ocjenu je što su uvijek besprekorno čista. Nevoljno ću priznati da to kod nas nije pravilo, već izuzetak.

Svako će naći način da mu dan proveden na Ivanovim koritima bude ispunjen. Možda najviše uživaju najmlađi koji jurcaju za loptom na prostranoj livadi, igraju badmingtona ili se kriju u kućicama specijalno njima namijenjenim. Malo stariji i spretniji mogu da se okušaju u avanturističkom parku.

Ko nije u nekoj kondiciji, može da pođe u laganu šetnju do obližnjeg sela Dolovi, tokom koje će naići na raznovrsne zanimljive pejzaže, ponekog konja, a na Lovćen i Štirovnik će gledati iz neuobičajene perspektive. Dolovi izgledaju kao slika iz neke bajke. Bar meni, velikom ljubitelju kamena u kombinaciji sa škrtom vegetacijom.

Čini mi se da sam malo gdje vidjela toliko različitih vrsta poljskog cvijeća kao na Lovćenu. Nikada ne posegnem da neki uberem. Dovoljno mi je da ga slikam. Volim da ga ostavim da ga i drugi nađu i da mu se dive. Ja, lično, najviše volim one neobične primjerke koji se vrlo dobro snalaze živjeći u simbiozi s kamenom.

Ko ima sreću da dođe u odgovarajuće doba godine, može da nađe najkrupnije i najmirišljavije divlje jagode koje se mogu zamisliti. Ako mi ne vjerujete na riječ, morate poći da provjerite.

Oni malo ambiciozniji mogu da prate putokaze i pođu u obilazak nekoliko Lovćenskih vrhova sa kojih se pruža veoma zanimljiv pogled na okolinu. U jednom danu se može obići više njih (Babina glava, Treštenik).

Do svih vrhova se moži stići laganom šetnjom. Pratite putokaze. Teško je promašiti. Čak i ako zalutate, ne možete se izgubiti. Pogled se pruža do mora, Skadarskog jezera i dalje, ako je lijep i vedar dan.

Ako te baš bije maler, može te dočekati i ova zavjesa od magle. Ali, ona je u prolazu. Samo treba biti strpljiv i sačekati da ode. ?

Ne mogu da se odlučim u koje doba godine najviše volim Lovćen. Ako izuzmem zimu, koju lično preskačem jer stvarno ne volim snijeg, ostala godišnja doba na Lovćenu su mi podjednako draga. U proljeće sve zazeleni.

Ljeti pobjegnem iz podgoričke vreline sa jednom prostirkom i knjigom pod miškom. Između poglavlja bacam pogled na nebo, koje, rekao bi moj drug Peđoni, nigdje nije tako plavo… ?

Ko dođe do Ivanovih korita , a nije bio ranije, ili nije skoro bio do Njegoševog mauzoleja, red bi bio da navrati. Dobro, mislim da naplaćuju ulaznice po 3 eura (plus 2 eura za ulaz u NP), ali vrijedi poći. U svakom slučaju, ovo mjesto zaslužuje da se posjeti iz brojnih razloga. Nisam čula da se neko pokajao, sem što se žalio na upalu mišića.

Ne znam za vas, ali su mene ove dvije skulpture uvijek fascinirale. One mi govore o tome koliko je umjetnik, mada ne Crnogorac, ili možda baš zbog toga, pronikao u naš mentalitet. Naime, kao što se jasno vidi, sve počiva na ženi.

Pogleda sa mauzoleja ima raznih, do mora i raznih drugih brda i dolova a ovo je pogled na seoce koje se smjestilo u nizini.

Jedna od stvari koje krase Lovćen su brojni vidikovci sa kojih se pruža pogled na Bokokotorski zaliv i koji su uvijek puni stranaca sa dobrim fotoaparatima. Ovaj je, ipak, bez konkurencije. Nikad ne prođem da se ne zaustavim i uživam sjedeći na klupici sa najljepšim pogledom u ovom dijelu planete. Možda pretjerujem, ali kad se ovdje nađem, to zaista i mislim.

I tako, šetnjom od klupe do klupe, od pogleda do pogleda, od jednog do drugog hlada, neosjetno prođe dan . Kao što rekoh na početku teksta, kad god ne znam gdje ću da “pobjegnem od kuće”, Lovćen se uvijek pokaže kao spasonosno rješenje.

Galerija

( Jasna Gajević )