Naš crni kralj

Zamišljam crnogorsku političku scenu kao šahovsku tablu. Kad se čini da su se konačno svi podijelili na crne i bijele i da se opozicija konsolidovala, igra počinje. Neko bi uporedio Crnu Goru sa The Game Of Thrones, ali nismo tome dostojni zaista.

Mi smo obična tabla šaha na kojoj se dešavaju čuda. I igra krene, guraju se pioni naprijed i dostignu svoj limit, sudare se sa pionima druge boje. I ništa, baš ništa. Ostaju tu zaglavljeni, a kad se okrenu, vide da su njihovi čuvari, inspiratori, čak finansijeri i “istomišljenici“ promijenili boju. Konj, top i lovac ne mrdaju. Nisu više bijeli. Ostaju pioni zaglavljeni u toj situaciji, a kralj se smije. Crni kralj. Pioni samo galame i gore od frustracija.

Omiljena rečenica prilično zajedljivih ljudi kad vide političara na TV-u je: “Znam ga kad je bio niko i ništa“. Svako ili skoro svako je nekad bio niko i ništa, makar u smislu da ga neko može lako premlatiti, što se kod nas računa kao “niko i ništa“. Često uz pomoć bolesne ambicije i prikrivene istine da nije nizašto drugo osim za politiku, svim silama sebe izgura u prve redove, a osoba za tu priliku mora biti ili ostrašćena i radikalna, ili čisto podanička duša koja beskompromisno sluša i ispunjava sve naloge sa vrha.

Skoro nijedan političar nije ušao u tu igru da bi nešto promijenio, jer ako promijeni bilo što, on više neće biti političar. Svjesni toga, svi se drže za vratove, ne puštaju pozicije jer svima odgovara ova žabokrečina u kojoj crnogorski političar ima pravo na: pojavljivanje na TV, ljubavnicu, benificije, mikrofon u skupštini, besplatne večere, ugled kod naroda što pojma o životu nema, i prije svega novac.

U toj raspodjeli moći i ljubavnica, nikome promjene ne padaju na pamet, jer promjene po prilici stvari donijeće lomove, traume i potreban je velik napor da bi se društvo pokrenulo na bolje. Upravo zato, uvijek će prije glasati za žabokrečinu nego za promjene, iako će grmiti najglasnije kako se zalažu za demokratiju, prava i slobode i napredak.

Zato su svaka stranka kod nas može nazvati “Crnogorska Deklarativna Stranka“. U čast nekoliko ljudi koji su sa iskrenim namjerama ušli u politiku i čim su vidjeli da su izigrani, prevareni i da im niskoprofilne ličnosti ne dozvoljavaju napredak oni su napustili politiku, upravo zbog njih i treba napomenuti da se stranke mogu nazvati i “Crnogorska limitirana partija“. Nove partije mogu da traže onoliko slobode koliko im crni kralj dozvoli, ili im dodijeli. Ništa više.

Divno je vidjeti da se pojedini lideri opozicije lažno iznenade pred kamerama pokušavajući da izraze nevjericu što su neke njihove kolege “igrači“ odnosno figurice crne boje. Svi su znali, i svi znaju domete i kapacitete svojih kolega, tu su već četvrt vijeka i znaju dobro kako dišu i jedni i drugi. I sva su iznenađenja lažna. Ljudi u odijelima špartaju parlamentom, plasiraju vijesti portalima koji su im bliski, njihovi ljudi ispod tekstova slažu komentare, i sve se vrti u krug do tačke kad je nešto moguće promijeniti, a onda crni kralj kaže da sve kreće ispočetka. I opet isto, i tako godinama. Neko se čudi.

Onaj ko se zaista čudi može se smatrati budalom. Danas ne postoje neinformisani. Onaj ko se pretvara da je iznenađen, taj je podmukao i licimjer. Iznenadiće se lažno još stotinu puta. Onaj što se svemu tome smije uživa u svojoj predstavi i nastavlja da vlada.

( Đuro Radosavović )