Pijemo otrov iz iste čaše

Ljudima na vlasti nije lako u životu, kako o njima nezadovoljni narod misli. Nemoguće je istovremeno biti stručan, profesionalan, ugledan, moralan, pažljiv prema građanima... jer vlast u ljudima ubija čovjeka.

Nedavno je naša Vlada bila dobrovoljno „prinuđena“ da zasjeda izvan matičnog zdanja, iz čijih zidova isparava opojni „miris“ vlasti, koji premijera i ministre ometa u donošenju po narod i državu važnih odluka. U Kolašinu su u miru održali dvodnevnu tematsku sjednicu, bez obzira što gradom upravlja koalicija crvene ruže i maslinove grančice.

Vožnju autobusom su uvježbavali zbog buduće kontrole korišćenja državnih resursa u predizborne svrhe, ali se nijesu provozali autoputem do Mateševa, čiju su izgradnju 2009. godine svečano najavili premijeri Crne Gore, Srbije i Hrvatske, a koji je trebalo da bude završen upravo u izbornoj 2016. godini.

Iako bi presijecanje vrpce DPS-u donijelo laku apslolutnu pobjedu na parlamentarnim izborima, zadovoljni su činjenicom da su isti ljudi ugovorili izgradnju autoputa sa novim partnerima. Gradnja „neznatno“ kasni jer se u aranžman sa Kinezima ušlo prema izjavi predsjednika Vlade, datoj na Kongresu DPS-a 09. maja davne 2007.: „Potreban nam je autoput prema sjeveru, a ne dokumentacija o njemu.“ Kinezima je povjereno sve, od izrade projekata... do nadležnosti njihovih sudova u slučaju spora.

U kolašinskoj tišini raspravljalo se o konsolidaciji finansija i upravljanju javnim dugom, nakon brojnih upozorenja Svjetske banke i MMF-a. Možda bi autoput, prije početka glavnih radova, mogao da ode pod koncesiju.

Govorilo se djelimično o reformi sistema zdravstva, koje je „najlošije u Evropi“. Kasa u Fondu zdravstva šuplja, nedostatak stručnog medicinskog kadra, duge liste čekanja, umjesto elektronske pošte putuju „pisma“, i još mnogo toga.

O uslovima bolničkog smještaja odavno se malo vodi računa. Odjeljenje psihijatrije KCCG smješteno je u ruiniranoj baraci, koja je neuslovna za skladištenje betonskih elemenata, a kamoli za duži boravak posebno osjetljivih pacijenata. Ministar zdravlja reče da „čekaju strane donacije“, što je neozbiljna izjava, jer se sa rekonstrukcijom Psihijatrije kasni decenijama. Mnogi bi je, zbog predrasuda, rado izmjestili u neku drugu šumu, izvan Podgorice.

Političari bez duše ponižavaju duševne bolesnike, kojima sam posvetila sljedeće stihove:

Ne zazirite od sudbine naše, Svi smo mi ljudi od mesa i krvi; Pijemo otrov iz iste čaše, Samo smo ovamo dospjeli prvi...

Po povratku iz Kolašina, u finišu višemjesečnog parlamentarnog dijaloga između vlasti i opozicije, kojim se stvara izborno povjerenje za „slobodne i fer“ izbore, Vlada je razriješila kadrove članove SDP-a. Stručnost i kvalitet kadrova, Zakon o radu, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, sloboda, „fer“ i „povjerenje“, sve je bilo ništavno u odnosu na inat i htjenje pojedinih ministara i partija.

( Milojka P. Perović )