Selo živi kad ima put, vodu i struju
Raseljavanje počelo je nakon 1962. godine, a ukidanjem pruge Nikšić - Čapljina 1976. mnoga sela počela su da se “gase”...
Po završetku Drugog svjetskog rata Nikšić je imao oko 4.000 stanovnika, a Banjani hiljadu više, kaže predsjednik Mjesne zajednice Crni Kuk Veljko Milović.
Te brojke danas se ne mogu upoređivati.
Raseljavanje stanovništva počelo je nakon 1962. godine, kada je Velimlje izgubilo status opštine, a ukidanjem pruge Nikšić - Čapljina 1976. godine, mnoga sela počela su da se “gase”.
Milović kaže da zna da je teško vratiti život u napuštena sela, ali tvrdi da to nije nemoguće uz dobru infrastrukturu, vodu, struju...
Kaže da Gornji Banjani upravo godinama kubure sa tim problemima - lošim putevima, izostankom struje, vode, zdravstvene zaštite, trgovina...
Milović ističe da je najprije neophodno obnoviti nekoliko putnih pravaca, ukoliko se želi vratiti život na prostor Gornjih Banjana.
Potrebno je, kaže, asfaltirati oko 12,5 kilometara makadamskog puta koji prolazi kroz MZ Crni Kuk, a koji predstavlja najkraću dionicu koja povezuje Nikšić sa granicom Republike Srpske.
“Na tom putnom pravcu, pored samog puta, postoji pet škola i to nove ili adaptirane zgrade, kao i dvije na udaljenosti četiri i pet kilometara u kojima sada nema đaka. Svaka od tih škola ima svoj osnovni inventar, kao i po jedan manji pomoćni objekat i čatrnju”, kazao je Milović.
Rekao je da bi trebalo asfaltirati i tridesetak kilometara puta koji od Velimlja, preko Crnog Kuka, vodi do Crkvica.
Na tom putu asfalt je oštećen, a Milović kaže da ga je neophodno makar prekriti novim asfaltom, jer je to posljednji put urađeno prije 30 godina...
Tvrdi da je frekvencija saobraćaja tuda duplo veća nego na magistralnom putu.
Naglašava da se ne smije zaboraviti ni put prema Goliji.
“Iako put nije jedini uslov da bi narod tamo mogao da živi ... Odmah iza puteva dolaze struja i voda. Svaka kuća u Gornjim Banjanima ima uvedenu struju, ali mreža je stara oko 40 godina, a trafostanice su dotrajale pa je sve vrlo teško održavati”, kazao je Milović.
Banjani se smatraju bezvodnim područjem. Tamo ne protiče nijedna rijeka, čak ne postoji ni “jači potok”...
Jedina živa voda na prostoru Banjana je voda Crni Kuk koja je, prema nekim dokazima, nađena krajem XVIII vijeka i koje ima dovoljno: “Samo je treba pravilno iskoristiti. Postoje pisani dokumenti o vijećanju banjskih glavara koji su uvijek bili saglasni da je to svojina svih porodica koje žive na tom prostoru”, kazao je Milović.
Ta voda, ističe on, bila bi dobra da se napravi rezervoar tako da bi se mogao uraditi vodovod u gotovo cijelim Gornjim Banjanima.
Kaže da je svjestan da je teško doći do novca, ali da bi se te investicije višestruko vratile...
“Uvjeren sam da, kada bi se riješili problemi oko vode, struje i putne infrastrukture, da bi se na tom području moglo pristojno živjeti. Naravno, uz veliki rad kao što je to uvijek bilo. Smatram da se, bez obzira na krizu, ovo može uraditi, jer je krajnje vrijeme da se ovdje interveniše”, zaključio je Milović.
On je pozvao ministarstva i lokalnu upravu, da pomognu da se život u Gornjim Banjanima vrati.
Dok je Velimlje bilo opština i Banjani se razvijali
“Opština Velimlje je za 15-ak godina rada više doprinijela razvoju Banjana nego 50 godina od kako je pripojena Nikšiću.
Probijeni su putevi, urađene dvije bolnice, u Velimlju i u Kosijerevu, od kojih sada nijedna ne radi, otvoren je rudnik boksita u Podljuti, urađene zgrade osmogodišnjih škola u četiri mjesna centra, nabavljena dva motorna mlina za mljevenje žita na Velimlju i u Crkvicama, a djelovi su dogonjeni na konjima sa najbliže željezničke stanice jer nije bilo ceste”, kazao je predsjednik Mjesne zajednice Crni Kuk Veljko Milović.
( Svetlana Mandić )