Policija me je slala na nišan ubici

Vlasnica kuće u kojoj je ubijen Goran Dragićević tvrdi da je policija ugrozila njen i život njenog supruga, kada su je čuvari reda noć prije likvidacije poslali da obiđe kuću u kojoj se krio dvostruki ubica.

Gorica Knežević Jelovac tim povodom pisala je Ministarstvu unutrašnjih poslova, oštro osuđujući ponašanje policije prije i nakon akcije Specijalne antiterorističke jedinice.

Sajovci su Dragićevića ubili 19. aprila u pljevaljskom selu Guke, nakon što se zabarikadirao u kući nakon počinjenog dvostrukog ubistva. Iz policije su saopštili da je Pljevljak na njih prvi otvorio vatru i da su ga ubili štiteći svoje živote. U saopštenju policije pisalo je da je Dragićević i noć ranije pucao na policajce, dok su tragali za njim.

Knežević Jelovac tvrdi da niko od nadležnih nije našao za shodno da ih obavijesti da se u njihovoj kući nalazi osoba koju potražuju, već da su nju poslali kao mamac da obilazi kuću dok je dvostruki ubica bio u njoj.

“U više navrata sam se interesovala kod policije, koja me je čak nagovorila da malo prije napada specijalnih jedinica, obiđem kuću kako bih procijenila štetu od pucnjave te večeri. Time sam izložila i sebe i supruga direktnoj opasnosti, jer je osoba koju su potraživali u tim momentima, kako sam kasnije zaključila, već bila u našoj kući. I ne mogu a da ne zaključim da sam namjerno poslata kao mamac, kako bi sakriveni policajci vidjeli šta će biti. Sami Bog me sačuvao toga dana, pa nisam ulazila u kuću jer su vrata bila normalno zaključana a prozori zatvoreni. Obišla sam kuću, vidjela čaure od metaka i otišla. Samo što smo ja i suprug otišli, krenuo je napad specijalnih jedinica i opet su me za to komšije obavijestile. Opet sam pošla na Guke, razgovarala sa inspektorom Planićem, koji mi je tvrdio da ne zna koja je kuća u pitanju, tražila sam nekog od nadležnih, nudila pomoć oko rasporeda prostorija u kući i opisa istih, ali sam bila odbijena uz tvrdnju da će oni to na ovaj ili onaj način završiti za pola sata. Molili smo Boga da se ne desi ubistvo u našoj kući, ali nažalost bilo je drugačije”, napisala je Knežević Jelovac.

Tvrdi da nije riječ o “napuštenoj kući”, već o objektu gdje je dio njene familije ljeti odmarao.

“Za jedno popodne uništeno je sve ono što su generacije stvarale, uništene su naše uspomene i jedna od najstarijih kuća u Pljevljima, sagrađena još za vrijeme Austrougarske. Kroz nju su prolazile mnoge vojske i nikome nije palo na pamet da je srusi i uništi kao sada vama. U prostoriji u kojoj se desilo ubistvo, nekada je radila prva stomatološka ambulanta u Pljevljima. Mislim da je ova kuća trebalo da bude zakonom zastićena a ne srušena i uništena. Nas kao porodicu interesuje ko je odgovoran za nanijetu štetu i ko će da obnovi porušeno i uništeno i da ukloni sve suzavce i šok bombe. Dok se problem ne riješi, tražimo da nam date policijsko obezbjeđenje kuće, jer nam sada po kući vršljaju stranci u želji da gledaju mjesto gdje je počinjeno ubistvo”.

Ostavili tragove krvi, lom i pune sobe suzavca i šok bombi

Knežević Jelovac tvrdi da iz kuće u kojoj je policija ubila Dragićevića još nije uklonjena krv, kao i da su prostorije pune isparenja od suzavaca i šok bombi.

U dopisu MUP-u piše da su policajci nakon intervencije iza sebe ostavili polomljena vrata i prozore, koje je nemoguće zatvoriti.

“Svjesni smo da kuća ne može da se mjeri sa izgubljenim životima i nesrećom koja je pogodila porodice žrtava, ali ne možemo a da se ne zapitamo šta ćemo mi da radimo sa onim što je učinjeno našoj porodici i porodičnoj kući. Teško nam je ne samo što nam je kuća uništena, već i što se u njoj dogodilo i ubistvo. Unutrašnjost kuće i procjenu štete još nismo mogli da sagledamo od suzavca, ali vidjela sam popadale plafone, ispreturane i izrešetane stvari… Nije ni dobro očišćena od šok bombi i suzavca, tako da nije ni bezbjedna. Sve to sam prijavila nadležnim u policiji, tražila policijsko obezbjeđenje kuće kako se ne bi dogodila još neka nesreća. U policiji su mi rekli da su nam predali kuću onaj dan kada su završili uviđaj… Kakve ključeve, pitam ja vas, kada ni vrata više nemamo na kući”, piše u pismu Knežević Jelovac.

( Goran Malidžan )