Nema meni umora kad se radi nešto plemenito
"Ja pomažem svojom dušom i srcem, a da imam kakve pare, sve bih dijelila"
Za humanitarne akcije poput “Dnevnice” teško je naći pogodniju osobu od pjesnikinje i profesorice francuskog Gordane Sarić. Nikšićanka je, kako kaže, život posvetila pomaganju drugima, što je pokazala i na snimanju pomenute emisije TV “Vijesti”. Mada je u trećoj dobi života, nju krasi mladalačka energija i pozitivan stav. “Humanitarni rad - to je moj život. Ja sam dobila nagradu kao volonter godine čitave Crne Gore, Ranko Krivokapić mi je u Vladi uručio lap-top. To fondacija Petar Petrović Njegoš dodjeljuje nagradu”, ističe ona.
S obzirom na prethodno iskustvo u pomaganju drugima, kaže da joj ništa nije teško palo tokom snimanja “Dnevnice”, koje je trajalo cijeli dan. “Znam kako to ide. Pošto sam ja osoba koja je izuzetno ljubazna, koja voli da promoviše sve što je dobro i što je lijepo, plemenito... Ja sam bila sretna što sam mogla sve to da promovišem, sve te firme gdje sam bila, jer sam dio tih firmi - dolazim, kupujem, znam da je dobro i da je kvalitetno... Bilo mi je drago da pomognem da se što više toga proda i da te firme što više reklamiram na televiziji kad već plaćaju, da što više para skupimo onoj divnoj porodici”, priča Sarić. Susret sa porodicom kojoj je pomogla bio je izuzetno emotivan, kako to uglavnom i biva u “Dnevnici”. Pjesnikinja je priznala da ju je doveo do suza. “Plakala sam kad sam pričala sa onom djevojčicom. Pitala sam je što bi voljela da joj kupim, a ona mi kaže: ono što se može. Baš sam plakala kad smo donijeli stvari, ganulo me to, drago mi je što sam pomogla”, prisjetila se ona.
Nikšićka profesorica kaže da su humanitarne akcije poput “Dnevnice” stravično bitne po njenom mišljenju i da je potrebno da ih ima što više. “Kad smo pitali ovu porodicu što će sa parama, rekli su da planiraju da kupe frižider. A ostalo će sve da stave na knjižicu, za djecu, da imaju neku sigurnost... Donijeli smo im pun kamion hrane. To je tako stravično potrebno, ja se divim ekipi ‘Dnevnice’. Biljani (Savićević, voditeljka) pogotovo, koja traži pare od sponzora. Uvijek je teško naći nekog sponzora. To je zaista divno. Kad bi ta porodica imala jedan dinar? I npr. kad izađe neka emisija o nekom djetetu ili čovjeku jadnom, onda im počnu pomogati ljudi... Znači potrebno je ukazivati na sirotinju i svako ko ima dobro srce će priskočiti u pomoć. To je jako humanitarno, pozitivno i želim da je što više ovakvih akcija, da se pomogne ljudima. Ja pomažem svojom dušom i srcem, a da imam kakve pare, sve bih dijelila”, naglašava Sarić. Zato kaže da joj poslovi koji su joj bili dodijeljeni tokom emisije nisu bili izazov, a priznaje i da su je povremeno štedjeli, mada joj nije bio problem da odigra svoju ulogu.
“To je samo pro forme, složi ovo, prodaj ono... U ‘Dormeu’ sam bukvalno prodavala, dolazili su pravi kupci, a ja im pokazivala - imate ovo, imate ono, a divan ste aparat izabrali, to vam je korisno i tako. Osim toga sam pjevala, recitovala, bilo je mnogo lijepo... A reditelj nije znao mene i kazao mi je ujutro: ‘Gordana, samo opušteno i sa osmijehom’. A ja ga pitam šali li se, ne zna on ko je Goca, ja se čitav život smijem. Dosta sam pričala, vodila sam emisiju praktično. Vidjećete ko je Goca, ja sam osoba puna ljubavi, plemenitosti, umjetnosti, kulture... Samo me to interesuje. Ja ne znam ni gdje živim ni što se dešava oko mene, imam svoju tvrđavu ljepote, kulture i umjetnosti, plemenitosti i dobrote, ljubavi i osmijeha. Ne dam da padnem sa te kule. Pomažem gdje mogu, gdje ne mogu - što ću”, zaključuje ona. Zato kaže da joj ne bi teško palo ni da je više dana trajalo snimanje, jer ne zna za umor kada su u pitanju humanitarne akcije. “Bilo mi je tako ugodno i prijatno. Reditelj me pita jesam li se umorila. Ja da se umorim? Mi smo snimali od osam ujutro do uveče u sedam, čitav bogovetni dan. A ja rekoh: ko da sam se sad ustala. Nema meni umora kad se radi nešto lijepo i plemenito i s ljubavlju. Ja sam sva pozitivna”, ističe pjesnikinja. Emisiju “Dnevnica” pogledajte večeras od 20 časova na kanalu televizije “Vijesti”.
( Stefan Strugar )