Filmska priča u pozorištu

Publika je ovacijama i aplauzom ispratila glumce predstave “Jao, moj Jagoše“, koju je po tekstu Miodraga Karadžića režirao Goran Bulajić, a koja je preksinoć premijerno izvedena u Nikšićkom pozorištu.

Scenografiju za predstavu, koja je praizvedba Karadžićevog teksta, uradila je Anka Gardašević, dok izradu kostima potpisuje Jelena Đukanović. Brojnu glumačku ekipu čine Aleksandar Radulović, Gorana Marković, Ana Vučković, Jovan Krivokapić, Petar Novaković, Radmila Božović, Mihailo Perošević, Jelena Vidović, Nebojša Vulanović, Gordana Mićunović, Julija Milačić, Nikola Vasiljević, Anđelija Rondović, Boban Čvorović, Karmen Bardak, Kristina Stevović i Velizar Kasalica.

“Mislim da smo ispunili obećanje koje smo dali na početku ovog procesa. Radili smo aktivno i mislim da smo napravili žanrovski čistu predstavu. To je pokazala i reakcija publike, koja je u ovakvim zahvatima publika glavni kriterijum.

Ovo je komedija i ako nemamo reakciju sa druge strane, onda je taj trud uzaludan. Kada je reakcija publike u pitanju imali smo više od očekivanog“, kazao je Bulajić nakon premijere.

Prema riječima glavnog domaćina u predstavi Aleksandra Radulovića, veoma inspirativno mu je bilo da igra lik Goluba kome je najveći uspjeh u životu to što se prijatelji sa ministrom i što će kćerku udati za ministrovog sina.

“To potpuno daleko, suprotno i nemoguće da se desi u mom privatnom životu. Čak i kada bi to sjutra slučajno bio izbor mog djeteta, sestre ili mlađeg brata, pa i kad bi sve to bilo u redu, ja bih to nekako morao raskantati. Tim prije mi je i bilo zadovoljstvo da igram ovakvu ulogu“, kazao je Radulović.

Prema njegovim riječima, u predstavi ima dosta replika na koje ljudi reaguju na prvu loptu jer je riječ o replikama koje podsjećaju na pošasti koje se događaju danas gledajući Farmu, Velikog brata i sve rijalitiji programe.

“Ovo što se dešavalo na ovoj sceni to Karadžić vrlo dobro prepoznaje dramaturški i vrlo dobro spaja danas nespojivo. Ne mora više čovjek iz kuće izaći, jasno je kakvi nas zombiji okružuju. Zombi u smislu podanika režima ni zbog čega, ljudi poput Goluba koji nema vodu u kupatilu, ali je potpuno spreman na ministra. I kćerku odjednom počinje da voli kad mu je prijavila s kim je. I to su naši jadi”, kazao je Radulović.

Smatra da ko god dođe da gleda predstavu može da se prepozna, a zadovoljan je što su uspjeli da isprovociraju ljude.

“Prvi put sam radio sa Goranom Bulajićem. To je jedini reditelj u Crnoj Gori sa kojim nijesam radio do sada. Jako mi je bilo lijepo sa njim, sa cijelom ekipom. Pošto je riječ o ekipi od 17 ljudi to će vjerovatno biti kočnica u postprodukcijskom smislu da imamo igranja, iako što se publike tiče neće biti nikakvih problema. Ali ja imam iskustva sa svim predstavama koje sam do sada radio - dvije-tri reprize i dosta“, kategoričan je Radulović.

I Kristini Stevović je bilo jako zabavno da igra lik bake Ljubice, vitalne starice koja je u trendu, kojoj nijesu strani ni kompjuter, ni društvene mreže i kojoj ništa u selu ne može da promakne.

“Ovo je na neki način bila i moja tiha molba Goranu kao reditelju kad sam pročitala komad. On je možda i nešto drugo bio iz prve planirao a ovo je bio moj predlog jer sam osjećala da bi to moglo da mi bude dovoljno dobar izazov i nekako kako sam Nikšićanka žabljačkih korijena cijela jedna lepeza tetaka, strina i baba koje sam poznavala kroz život se otvorila“, kazala je Stevović.

“Bilo je tu i kikseva, padova, gaženja i gubljenja, hiljadu predloga jer sam gledala kako da nađemo u tijelu tu baku. Istraživala sam uz kolege i uz Gorana, malo pomalo maštala, i bilo mi je neviđeno zabavno“, priznaje Stevović i dodaje da je i publika osjetila da glumci uživaju u igri.

Prva repriza predstave izvedena je sinoć, takođe na sceni Nikšićkog pozorišta.

Žanrovski čist odnos

Bulajić kaže da je najteže igrati na domaćem terenu, ali da je mlada glumačka ekipa jako dobro i profesionalno iznijela predstavu. Nikšićko pozorište je od svog obnavljanja 1999. godine prvi put na scenu postavilo predstavu velike forme, sa tolikim brojem glumaca, a Bulajić smatra da je možda najveći uspjeh to što su uspjeli da 17 različitih naravi glumaca objedine i postignu “žanrovski čist odnos prema temi“.

“Ovo je filmska priča prenesena u pozorište. To je skoro 40 kratkih slika. Teška montaža i na filmu a kamoli u pozorištu“, istakao je režiser.

Galerija

( Svetlana Mandić )