Ljepši Ulcinj živi na fotografijama

U fleš privatizaciji i blještavilu 21. vijeka sa neukusnom dozom kiča, nepovratno je otišao prepoznatljivi dio Ulcinja. Taj Ulcinj danas živi samo na starim fotografijama koje krase gotovo sve lokale u gradu.

„Nema više starog Pristana, nema ni Jadrana, Galeba i Republike, a ni Tri ribara nijesu što su nekad bila. Nema ni urbanističke harmonije stare Čaršije, na Velikoj plaži nestali su Lido i Kalimera na Port Mileni“, priča direktor Muzičke škole u Ulcinju Jusuf Cufo Lika dok u njegovoj kancelariji gleda stare fotografije Ulcinja.

Na monitoru se ređaju fotografije hotela Republika na Pristanu, hotela Jadran i Galeb, pazara u gradskoj čaršiji, hotela na Velikoj plaži, restorana Tri ribara i Kalimera... Fotografije uglavnom datiraju iz sredine prošlog vijeka, ali ima i onih starijih od 120 godina.

Likine riječi i fotografije svjedoče o nestanku jednog grada koji je imao dušu, koga su jednako voljeli i mještani i turisti. Kao i većina Ulcinjana i Lika kaže da je Ulcinj prije pola vijeka i još ranije bio ljepši nego danas.

„To je dilema samo za one koji ne znaju kako je Ulcinj izgledao ranije. Evo fotografije iz 1938, kada je bio defile građana povodom Prvog maja. Vidi se Čaršija i taj tako autentični arhitektonsko urbanistički sklad. Sve kuće su spratne sa istim krovovima i obrisima osim jedne prizemne. A vidite danas kako izgleda Čaršija“, kaže Lika.

On je vlasnik fototeke sa hiljadama starih fotografija i gravura Ulcinja i koautor monografije o Ulcinju. Među najstarijim fotografijama Ulcinja su one koje su izrađene u Skadru, u prvom foto studiju na Balkanu, Marubi. Lika kaže da su fotografi Marubija bili angažovani i na dvoru kralja Nikole više od godine.

„Iz tog vremena su i fotografije fotografa Pici takođe iz Skadra. Francuski fotograf Mosinger bio je na Cetinju 1910, kada je knjaz Nikola krunisan. Na jednoj fotografiji ispred Dvora, vidi se ulcinjska delegacija u kojoj su bili ugledni građani poput Sadikovića i Hadžibetija, ne znam imena. U delegaciji je bio i crnac Maksut, takođe veoma ugledan”, pojašnjava Lika dok fotografiju iz svoje fototeke prenosi na USB.

Pokazuje i fotografije princeze Ksenije na Maloj i Velikoj plaži.

“Knjaz je imao ljetnjikovac na Suki, pa je ljeti sa porodicom dolazio u Ulcinj . Ksenija je imala svoj foto aparat. Ne znam tačno ko je djevojka sa njom, ali mislim da je iz nekog poslanstva”, kaže Lika.

On otkriva interesantan detalj o posjeti italijanskog princa Ulcinju.

”Emanuel je došao jahtom i pristao na Veliku plažu. Negdje postoji jedna fotografija Ksenije i njenog zeta”, naveo je Lika.

Monografija „ Ulcinj kroz prozore vremena“, koju je Lika radio sa dr Ruždom Ušaku, ima 422 stranice sa preko 700 fotografija i gravura.

”Pokušali smo da obuhvatimo sve segmente razvoja grada od antike do danas, počev od turizma, ribarstva i pomorstva preko prosvjete i kulture do zdravstva i sporta. Imali smo dosta pozitivnih reakcija. Jedna Ulcinjanka koja se udala i odselila, kupila je tu monografiju. Kada me je kasnije srela, rekla mi je da su joj kćerke, obje fakultetski obrazovane, kazale da su kroz stare fotografije spoznale kakav je Ulcinj nekada bio”, priča Lika.

Njegov prijatelj iz Novog Sada rekao mu je da je Ulcinj spoj ljepote i katastrofe.

“Upravo je mislio na Ulcinj nekad i sad. Zato je moj motiv bio da prikupim fotografije pomažući bratu Hajru, koji je bio fotograf i imao svoju radnju. On je bio učenik kod našeg starog Riza Šurle, vjerovatno najpoznatijeg ulcinjskog crnca”, sjeća se Lika kako je od mušterija tražio dozvolu da napravi kopiju svake starije fotografije bilo grada ili nekog sugrađanina.

O Ulcinju nekad i danas svjedoči i njegova priča o poznatom arheologu iz Beča, koji je nakon Dubrovnika došao da obiđe Ulcinj .

“Nakon što je obišao grad rekao mi je da je razočaran onim što je vidio. Mislio je da smo sačuvali ono što je pročitao i vidio sa starih fotografija putopisaca koji su prolazili gradom. Vidio je Stari grad koji je poslije zemljotresa bio djelimično izgrađen i obnovljen. Rekao mi je da je Ulcinj tipičan primjer kako se u arhitektonskom smislu ruinira jedna lijepa, neponovljiva sredina”, rekao je Lika.

Jedan od vodećih ulcinjskih arhitekata Selim Resulbegović kazao je da je Ulcinj kao mediteranski grad, jedan od najboljih primjera prožimanja zapadne i orijentalne arhitekture.

“Arhitektura Ulcinja karakteristična je po tome što se materijalni tragovi mogu prepoznati i da su nastali pod uticajem više civilizacija, od starih Ilira, Grka, Rimljana, pa preko Vizantije i Slovena do Mlečana i Osmanlija i današnjih dana. Uticaji svih civilizacija na ovom prostoru prepleteni su i stopljeni u jedinstvenu kulturno-istorijsku cjelinu, vrijednog i bogatog kulturnog nasljeđa“, rekao je Resulbegović “Vijestima”.

Analizirajući Ulcinj i arhitektonska svaralaštva u periodu od XX vijeka do danas, kao i upoređujući bogatu dokumentaciju, Resulbegović je podsjetio da je Ulcinj tridesetih godina prošlog vijeka bio u snažnom industrijskom i turističkom razvoju kada su izgrađeni Solana i hoteli Jadran, Galeb i Republika.

“Možemo reći da u tom periodu nijedan crnogorski turistički grad nije posjedovao hotelski kapacitetet ovih obima koje je imao Ulcinj . Posebno bih istakao Galeb, koji se u tom vremenu smatrao jednim od uzornih primjera savremene arhitekture u bivšoj Jugoslaviji, kako po svojoj arhitektnskoj vrijednosti, tako i po svojoj veličini i sadržajima”, naveo je Resulbegović.

Dalja tendencija izgradnje novih turističkih kapaciteta, kako je naveo, nastavlja se 60-ih godina prošlog vijeka, izgradnjom hotela Mediteran i Albatros u gradu, hotelskih kompleksa Belvi, Lido sa bungalovima, te hotela Olimpik kao i nudističkog naselja na Adi.

“Time Ulcinj dobija jedan veliki zamah razvoja turističke privrede, koja definitivno po ukupnom kapacitetu, postaje glavni lider u turističkoj ponudi Crne Gore”, ocijenio je Resulbegović.

Naveo je da su danas preostali hotelski kapaciteti sa izuzetkom Otranta, Dvora Balšića i Palate Venecija, u lošem stanju i predmet interesovanja uglavnom niskobudžetne klijentele.

“Do radikalne transformacije u arhitektonskom i ambijentalnom izgledu naslijeđene i tradicionalne arhitekture, dolazi nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. Kako je tada Ulcinj bio skoro polusrušen, mještani odustaju od obnove svojih kuća u autentičnoj arhitekturi. Vjerovatno zbog novih potreba, a sigurno i iz ekomoskih razloga, odustaju od sanacije i rekonstrukcije svojih srušenih objekata i počinju da grade potpuno nove objekte koristeći nove tehnologije i materijale iz straha od nekog budućeg razornog zemljotresa”, kazao je Resulbegović.

Dokumenta iz doba Mletaka i Turaka uništena

Arhiv Ulcinja uništen je u požaru 1947, u staroj zgradi Opštine ispod Sahat kule.

Lika kaže da mu je pokojni učitelj Mašan Pavićević pričao o tome kao o najvećem kulturnom zlu koje je napravljeno Ulcinju jer je požar podmetnut.

“Mašan mi je pričao da su u požaru nestala važna arhivska građa odložena u tri velika kašuna. U prvom su bili dokumenti i gravure iz doba Venecije nalatinskom i italijanskom jeziku. U drugom su bili katastri, dokumenta i fermani iz doba Osmanskog carsta na turskom i arapskom jeziku, a u trećem građa od kada je Ulcinj u Crnoj Gori”, kaže Lika.

Ne znači da je zauvijek sve izgubljeno

Ulcinjski arhitekata Selim Resulbegović ocijenio je da je graditeljska kulturna baština izložena trajnim uticajima i pritiscima modernizacije, pa je zbog svoje materijalne strukture posebno osjetljiva i sklona propadanju.

Kako je kazao, do degradacije dijela graditeljske baštine doveli su nebriga i neodržavanje, nedostatak finansijskih sredstva, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, nepoštovanje zakonskih propisa i neprimjenjivanje sankcija, neadekvatni građevinski zahvati i nedovoljna svijest o vrijednosti baštine.

Sve je to, kako navodi, uticalo na porazan zaključak da je degradacija dijela graditeljske baštine dostigla takve razmjere da se može govoriti o ugroženosti mnogih kulturno-istorijskih cjelina, pa i pojedinačnih kulturnih dobara.

Ipak, kako je dodao Resulbegović, to ne znači da su šanse zauvijek izgubljene.

On smatra da postoji mogućnost da se stara ulcinjska čaršija zajedno sa “trianglom” može dovesti u prvobitno stanje bez velikih materijalnih izdataka.

( Samir Adrović )