On sale

Prodato. Tako bi se u najkraćem mogli opisati izborni rezultati u Tivtu. Danima slušamo naklapanja samozvanih, spin analitičara oko najregularnihjih izbora, još jednog trijumfa DPS kao najorganizovanije partije, nenadanom uzletu SD, padu SDP, još većem SNP, krahu ideje bojkota,prokletom D'ontu... I u svemu tome ima istine. Ali to nije suština problema. Svi zaobilaze, uglavnom svjesno, da kažu kako su i tivatski izbori još jedna tužna ilustracija zarobljenog društva i soft diktatutre u kojoj sve izgleda pravo, kako bi rekli Bosanci, a u biti je falš.

Za dokazivanje ove teze ne treba uzimati već toliko puta potvrđeni slučaj DPS, ili citirati djelove iz rijalitija ”Snimak” - dovoljno je, a možda i još ubjedljivije, na tivatskom primjeru analizirati fenomen "suštinskih pobjednika" tih izbora, kako sami sebe nazvaše Brajovićevi aktivisti. Dakle, u čemu je fora - kako je više od 10 odsto građana Mankistana prepoznalo u tek formiranoj partiji, čije je stvarno sjedište u Splendidu, opciju koja može najbolje da vodi Tivat?! Da li je, u stvari, tajna “uspjeha” u receptu “Snimka” - političkoj korupciji koja od izbora pravi tendersku utakmicu u kojoj pobjeđuje onaj koji da najbolju ponudu.

Ništa slikovitije ne razotkriva pomenutu poražavajuću situaciju nego poređenje rezultata “suštinskih pobjednika” iz SD i suštinskih gubitnika iz njihovih naoko sestrinskih stranaka, CDU i SDP.

Ako prilazimo izborima kao “prazniku demokratije”, gdje se građani slobodno opredjeljuju za najbolji program i najkvalitetnije ljude koji će voditi Tivat, naizgled nije jasno zašto su SD dobile tri puta više glasova nego CDU?! Kako je moguće da od dvije partije koje imaju istovjetan program, koje podjednako sanjaju koaliciju sa DPS-om, i strastveno vole Vođu, koje imaju podjednako nevažne lidere i još manje važna imena na odborničkim listama, dakle, kako je moguće da CDU završi u trnju, a SD među zvijezdama?! Odgovor je prost - on sale. Krkobabići iz SD, uz pomoć glavnog sponzora iz DPS i osnivača iz Splendida, imali su šta da ponude, to jest čime da kupe podršku tako značajnog broja Tivćana. Skoro njih 800. Aerodrom Tivat, Morsko dobro, druga javna preduzeća i opštinske službe, plus neka sića koja je kapnula iz crnih vreća kontroverznih biznismena i investitora - i eto 200 tivatskih porodica.

Kada se, kako bi rekao DPS kalkulator Jelić, sve to pomnoži sa 4, dobija se pomenutih 10 i kusur procenata podrške. I onda se slavi “suštinska pobjeda”! CDU je s druge strane nastupio goloruk, bez radnih mjesta u ponudi, bez javnih preduzeća, funkcija, vjerovatno i sa mnogo manje keša, tako da se broj njihovih glasača sveo na članove obitelji kandidata sa odborničke liste i vjernih prijatelja. Sve zajedno, nedovoljno za cenzus. Žao im što ih Vođa nije prikačio u neku koaliciju da se i oni omrse ulaskom u vlast, javna preduzeća, privilegije i tako obezbijede sebi politički opstanak.

Slični su zaključci ako se uporede rezultati dva krila donedavno jedinstvenog SDP-a. Organizovana grupa koja vodi SD i koja je nastavila da izigrava ikebanu na DPS trpezi, baštineći slične vrijednosti sa velikim bratom po pitanju političke odgovornosti, korupcije i zloupotrebe javnih fondova - oni su pokupili najveći dio tivatskih glasača nekadašnjeg SDP, naslonjenog duže od deceniju i po na iste državne jasle. S druge strane, Krivokapić sada može jasno da vidi kako je on 15 godina pobjeđivao opoziciju. Na isti način kao Brajović njega u nedjelju. Zluradi će reći - zaslužena kazna. Iako, opet, osvojenih nešto iznad 7 odsto podrške i za nepunih 30 glasova izgubljen treći mandat, za prvi put opozicionog Krivokapića i nije tako loš rezultat pod jednim uslovom - da su svi koji su zaokružili SDP istinski njihovi glasači, a ne drugih, programski bliskih partija koje su bojkotovale tivatske izbore?! U to je teško vjerovati, ali sve je moguće.

Sve u svemu, ispada da su “suštinski pobjednici" tivatskih izbora iz SD krunski dokaz stanja demokratije u crnogorskom društvu. Najveći dobitnici Tivta u stvari najbolje ukazuju na najveće gubitnike ne samo ovih izbora. A to su građani Crne Gore, koji poniženi egzistencijalnim potrebama preživljavanja, zarobljeni i neslobodni, i u Tivtu i svuda po Crnoj Gori, umjesto opredjeljivanja po principu opšteg dobra i interesa zajednice, donose odluku o partiji za koju će glasati na osnovu najličnije kalkulacije. Ko ponudi više za mene i članove porodice - njemu ide glas. A tender je otvoren, ne samo do dana glasanja već i do posljednjeg momenta i zatvaranja birališta. To se u civilizovanom svijetu zove politička korupcija. Pred životnim potrebama zaposlenja, školarine, karijere, biznisa... padaju i ideologija i vjera i nacija i program… Zato je u pravu jedan opozicionar koji slikovito opisa mentalitet i karakter većine crnogorskih birača riječima - ne glasaju oni za Mila, još manje za DPS, to im je samo izgovor, oni u suštini glasaju za sebe. Svoj mali privatni interes. Odgovorna vlast svuda u demokratskom svijetu razvija uslove za formiranje slobodnih pojedinaca i razvoj njihovih individualnih kvaliteta. To su preduslovi za bogato i za slobodno društvo. I za biznis i za politiku. Autokratska vlast kakvu mi imamo tokom čitave istorije radi suprotno, umnožava zavisne i neslobodne podanike da bi njima lako upravljali. Tako korupcija postaje endemska. Od vrha do dna - samo su cifre različite. Ovi gore vrte milijarde, oni dolje od 30 do 50 eura. Zato nema tog Sporazuma i tih fer uslova koji će omogućiti slobodno izjašnjavanje građana dok je ovakvog DPS i Vođe kojima ne pada na pamet da ispuste sve poluge kontrole nad ovim društvom i njenim građanima. Ovo nije poruka opoziciji da se mane ćorava posla - treba se boriti i u Vladi i na terenu, jer ne postoji alternativa tom putu.

( Željko Ivanović )