Nik Vujičić u NK: Bitnije je držati za srce, nego za ruku

U prepunom Parohijskom domu u Nikšiću govoreći o vjeri, Bogu i praštanju Nik Vujičić, svjetski poznat motivacioni govornik, kazao je da mu je drago što ljudi na Balkanu razumiju strahopoštovanje prema Bogu.

„Moji roditelji znaju šta je rat, glad, i uvijek su mi govorili da moram biti zahvalan za ono što imam. Govorili su mi da ne budem ljut na Boga za stvari koje ne razumijem, već da budem zahvalan za one stvari koje razumijem“, kazao je Vujičić.

Svima su, smatra on, potrebni inspiracija, nada i vjera, a mladima posebno. Vjeruje da bi njegov život možda bio drugačiji da je kao dječak, dok je trpio poniženja i bio depresivan, sreo nekoga poput njega.

„Kada sam bio mali nijesam vjerovao da imam nadu, da ću da se oženim, da imam djecu. Danas sam shvatio da Bog može od vaših slomljenih komada da napravi čudo kada date slomljenim komadima šansu. Ne mogu da zagrlim djecu, ali kada moj stariji sin, koji je visočiji od mene, plače on mene zagrli. Ne moram da držim ženu za ruku, ja treba da držim njeno srce. I to je važnije“, kazao je Vujičić.

Svima je potreban oprost, kazao je Vujičić, i ljudi kada shvate da su svi grešni i da niko nije savršen, mogu biti slobodni da praštaju drugima.

„Kada vjerujemo u Boga razumijemo da ne postoji ni jedna osoba koja je manje važna od druge, da moramo da praštamo, iako je često teško praštati. Ukoliko je Bog tebi oprostio, onda i ti treba da oprostiš drugome. Mi koji nijesmo zaslužili oprost, a dobili smo ga od Boga, slobodni smo da praštamo drugima, jer shvatamo da smo svi jednaki. Zato se molimo i za naše prijatelji i za neprijatelje“, poručio je Vujičić.

Svrha života, kazao je on, nije preživljavanje, već mogućnost da nekome pomogneš, da budeš istinski srećan.

„Moj otac ima 61 godinu i ima rak. Iako je njegovo tijelo oslabljeno, oči su mu i dalje prozor u dušu. Kada imate jaku obnovljenu dušu to je zato što poznajete istinu da novac ništa ne znači. On pomaže, ali ne zasnivajmo našu sreću na novcu“, kazao je govornik koji je shvatio da od ruku i nogu postoje i važnije stvari.

To su mir, svrha, snaga i hrabrost, to je želja da pomažete.

„Ja nijesam uvijek srećan, ja još uvijek ponekad plačem, ali je Bog veliki i ja sam mu zahvalan na svemu“, poručio je Vujičić.

Protojerej Boban Jokić pozdravio je gosta citatom Ivana Bunjina uz napomenu da je Vujičić uspio da gorku suzu pretvori u zlatnu, ne sačuvavši je samo za sebe, već je izašao da svjedoči svijetu da novčić ima i drugu stranu, i da smisao života nije u očajanju i beznađu, već u snazi, radosti i miru.

“I cvijeće, i bumbari, i trava, i klasje, i plavetnilo, i podnevna žega… Doći će vrijeme – Gospod će bludnog sina da upita: ‘Jesi li bio srećan u životu zemaljskom?’ I zaboraviću sve – sjetiću se samo ovih poljskih puteva između klasja i trava. I pripivši se uz milosrdna koljena neću moći da odgovorim od slatkih suza”.

Jokić se zahvalio Evanđeoskom udruženju studenata koji su omogućili dolazak Vujičića.

( Svetlana Mandić )