Atmosfera nezamjeranja

Naslov najviše govori o stanju u našoj akademskoj zajednici u borbi sa izmaštanim dometima pozorišnih performansa u korist privatnih interesa, koji možda dobače do nečega što liči na birokratsku reformu. Ali, nije to jer ima podjednako važnih javnih tema.

Posljednji dan marta je dan kada privredna društva u Crnoj Gori državnim resornim institucijama predaju finansijske izvještaje. Veliki priliv dokumentacije, velika gužva, značajni pritisak na državne institucije. Ovdje se nećemo baviti onim uvriježenim odsustvom kvaliteta finansijskih izvještaja privrednih društava, decenijskim prostorom kraha profesija kojima je zakonska i strukovna odgovornost da taj kvalitet obezbijede kao standardan, uporediv i transparentan. Ovome odsustvu je zdušno interesno kumovala crnogorska regulatorna zajednica, a posebno nekompetentna akademska zajednica, obje neopravdano sistemski podržane od međunarodne relevantne finansijske zajednice. Nada struke je da će takvo užasno stanje mijenjati, pošto je prostor za promjenu beskonačan, taman kao Pacifik.

Ovog 31. marta, a nakon prošlogodišnjih dopuna zakonskih odredbi, Poreska uprava Crne Gore je određena, kao ona nadležna institucija kojoj je posao da pravovremeno, organizovano i sistematično metodološki odradi taj posao, odnosno da u cjelosti podrži razvoj CRPS, instituciju koja treba da primi, obradi i kontroliše finansijske izvještaje privrednih društava Crne Gore, a koji sada radi unutar Poreske uprave.

“Prvi mačići se bacaju u vodu“, bila je iskustvena impresija nakon kraja ovog marta. IT podrška CRPS-a bila je odsutna pola radnog dana, izostalo je integrisanje po postepenom administrativnom rasporedu pošto ste taj dan ako ste se zatekli u PU osjećali da im je CRPS nešto slično “slijepom crijevu”.

Niko nije bio iznenađen, posebno ne ljudi koji imaju strukovnu obavezu da u ime klijenata ili poslodavaca predaju pripremljene finansijske izvještaje. S jedne strane, svako ko uopšte radi sa PU zna da će se u danu velikog protoka i obuhvata informacija desiti nešto što nije planirano, nešto za šta nisu spremni, niti im je obezbijeđeno da uopšte testiraju. S druge strane, svaki poreski obveznik Crne Gore zna kakvi su konundrumi birokratskog oduglovačenja; ipak, da CRPS ovog kraja marta na više sati završi zaleđen odsustvom pravilne organizacije i podrške, jasno je institucionalno dato do znanja da su se mjeseci prije kraja marta potrošili na sve osim na pripremu kvalitetne primjene inovirane regulative za PU/ CRPS. Ono, kao što se pet mjeseci sve radilo da se ne pripremi primjena zakona o majkama sa troje i više djece, pa se na kraju krenulo u hajku na žene i opozicione poslanike u glumljenom patetičnom dušebrižništvu oko stabilnosti budžeta.

Ideja da se napiše ovaj osvrt je došla prije koji dan, kada je poreski direktor u radio emisiji dramio oko internet objavljivanja turističkih kapaciteta, koje prati neplaćanje poreskih dažbina od strane svjetskih tur-operatora. Hinjena strogost kako će se sve kontrolisati bila je loša institucionalna poruka, iako je svaka pravilna kontrola više nego opravdana. To je posao poreznika, tako da je javna priča oko nečega što je svakodnevni posao, unaprijed promašena investicija.

Kod primjene propisa “đavo je u detaljima”. Poreski inspektori u većini ne umiju da koriste PC; zapisnike im pišu zaposleni poslodavaca kod kojih dođu u kontrole, ili da smanje kaznu ili da im ljudski izađu u susret, jer vide da je pomoć potrebna. Znači, ovakav tim poreznika bi trebalo da krene da kontroliše web site-ove, koji promovišu privatnu i hotelsku ponudu u Crnoj Gori, pošto se za taj prihod tur-operatora ne obračunava niti plaća porez.

S jedne strane, radimo u zajednici u kojoj su klikeraši ICT profesija svjesnim izborom aktivni socijalni “autisti“ unutar radnih sredina, fokusirani da kolektuju zarade na kraju mjeseca i slučajno ne odrade bilo šta na svojim radnim mjestima, prebacujući odgovornost i zadatke na sve ostale struke, posebno one koje se bave finansijskim izvještajima. Poreska uprava je jedna od rijetkih institucija gdje je ova sistemska limitiranost suprotna od vladajućeg trenda. To jeste dobro i znači da se ima na čemu graditi održiva promjena, a u korist razvojnih perspektiva ukupne crnogorske ekonomije.

S druge strane, naši poreski inspekori nisu spremni da rade posao bar malo van konteksta nekih dalekih decenija prošlog spoljeća, a takvo stanje u vrijeme savremenih tehnologija vodi običnom jalovom spinovanju poreskog direktora u najavi da će da kontroliše elektronsko-turističko oglašavanje.

Postoje važniji prioriteti; na primjer, svi unutar PU treba da se dokažu u korišćenju Word-a i Excel-a, da bi uopšte ušli na teren modernih tehnologija. Stoga, hajde prvo da istrčimo prvi kilometar u maratonu, koji očekuje poreznike u sljedećoj deceniji. Ne može se odmah stići na onih dvjestotinjak metara nakon 42. kilometra. Tamo, u tim posljednjim metrima, ne nalaze se ni poreske administracije najjačih ekonomija svijeta, što su “Panamski papiri” svima globalno pokazali do ogoljenosti bahatog stila rada modernog legitimnog biznisa svijeta.

( Mila Kasalica )