Panama

Posljednjih godina sve učestalije se dešava da neko uspije da dođe do povjerljivih dokumenata raznih banaka koji svjedoče o globalnoj pohlepi i spremnosti mnogog bogataša da izbjegne plaćanje poreza u svojoj zemlji. Po cijenu nevjerovatno maštovitih lavirinata koji sakrivaju izvore novca i posjednike te i takve moći. Tako da se paralelno sa lijepim riječima kojima političari sa svih meridijana najavljuju obračun sa korupcijom, formiraju novi metodi praktikovanja i sakrivanja korupcijskih dilova. Vjerovatno je tome doprinijelo otvaranje Pandorine kutije elektronskog poslovanja. Bog neka blagoslovi hakere, jer ćemo, zahvaljujući njima i novinarima koji onda tako dobijen materijal objavljuju, imati pravu sliku prirode moći koja danas upravlja svijetom. Pa smo imali banku čiji su povjerljivi papiri obnarodovani - tako smo saznali da je Marovićeva supruga imala na računu pristojnu svoticu. I ovdje, u Panamskim papirima, kako je kodno ime dobila medijska operacija koja je u toku, zasigurno ima naših ljudi, biće zanimljivio ispratiti i taj, “lokalpatriotski” momenat.

Da nema Paname ne bismo znali da i kolonijalni projekat može uništiti kolonizatora. Naime, 1698. Panamsku prevlaku kraljevina Škotska je proglasila za svoju koloniju. Da vam je neko rekao da je i Škotska imala koloniju ne biste vjerovali. Ali, to ih je skupo koštalo. Vještiji igrači, Englezi su iskoristili škotske finansijske probleme u koloniji, a kada je zaduženje postalo ogromno, to je pretvoreno u politički pritisak da se stvori unija Engleske i Škotske 1707. godine. Od tada Škoti pokušavaju obnoviti nezavisnost.

Kasnije su ulogu gazde, nenadmašno, kako to samo oni umiju, odigrale - SAD. Nakon oslobađanja od španske vlasti, Panama je jedno vrijeme bila u sastavu Kolumbije. Amerikanci su podržali pokret za nezavinskot kada je postalo jasno što bi (ekonomski i politički) značio Panamski kanal. Tada je Panama postala konačno nezavisna, a Amerikanci dobili koncesije da “vječno čuvaju” kanal.

Iako je, poput mnogih latinoameričkih zemalja iskusila i periode demokratrije ali i vojne dikature, Panama je u novije doba bilježila značajan privredni rast i razvoj.

U novijoj političkoj istoriji Paname jedna od ključnih ličnosti bio je zloglasni general Manuel Norijega, diktator iz osamdesetih godina. Iako je bio stari saradnik CIA i američki čovjek, takođe i dugogodišnji “garant stabilnosti u regionu”, zbog raspomamljene korupcije i pranja novca, na kraju su ga nekadašnji pokrovitelji uhapsili tokom vojne invazije na Panamu 1989. Suđeno mu je 1992, a kaznu je odslužio 2007, kad su ga Amerikanci predali Francuzima da mu i oni sude za pranje novca. Očito da to što je neko “garant stabilnosti” nije pouzdana, niti vječita zaštita. Eto, neko postane previše pohlepan, čak i za američke standarde. Zvuči poznato?

No, što je suštinska poruka Panamskih papira?

Zapravo, zahvaljujući aktuelnoj aferi dobili smo pravu sliku Moći danas. Za Mosak Fonseka ekipu ne postoji ništa drugo osim njihov novac. Ono što se ostalim smrtnicima predstavlja kao ideološka, nacionalna, kulturološka razlika, u stvari je samo - maska za pučanstvo. Ovamo su svi zajedno - i Putin i Porošenko, i Ameri i Rusi, i šiti i suniti, i Srbi i Albanci... Sve ista ekipa. Kao da na svijetu danas postoje samo dvije nacije, samo dvije ideologije - oni koji imaju novac i oni drugi... A sve ostalo je predstava za naivce koji vjeruju da ideje pokreću svijet.

Le Kareov roman Krojač iz Paname (The Tailor Of Panama) jedan je od klasika žanra. Objašnjava, pored ostaloga, kako je funkcionisala špijunaža nekad. Ali on je pisao o jednom krojaču iz Paname, a danas imamo utisak da su svi koji nam kroje sudbinu, na neki način - krojači iz Paname.

Ili, što bi rekao moj komšo, institucija:

“Koja Panama... Sve je to PO NAMA, evo skoro trides' godina...”

( Balša Brković )