Nema opravdanja za ravnodušnost

Povodom Svjetskog humanitarnog samita Ujedinjenih nacija, koji će biti održan u Istanbulu od 23. do 24. maja 2016.

Uprkos svjetskom šoku i revoltu, izgleda da je tragična smrt malog Ajlana Kurdija prošlog ljeta napravila male promjene. Ovo je tužan - ali brutalan - komentar na našu kolektivnu humanost, ako tako nešto još postoji.

Moć slika i društvenih medija, tako efikasnih za potrebe slavnih ličnosti, izgleda da nije uspjela u istoj mjeri da pomogne onima koji su manje sreće. Zaista, šest mjeseci od Ajlanove smrti je prošlo, a još bezbroj nevinih muškaraca, žena i djece bili su žrtve smrti koje su se mogle spriječiti.

Istina je da smo suočeni sa velikom humanitarnom krizom, najvećom od one iz posljednjeg Svjetskog rata. Ali, ne mogu postojati opravdanja za globalnu ravnodušnost koja se iskazuje.

Dok su velike prirodne katasrofe i dalje značajan uzrok smrti i raseljavanja, ono što danas najviše zabrinjava jeste činjenica da je ogromna većina humanitarnih kriza izazvanih sukobima, a one se stalno ponavljaju i produžavaju. Ovo nigdje nije tako očigledno kao u Siriji, gdje masovni ubica, uz pomoć sa strane, ubija sopstveni narod nasumično i bez kažnjavanja.

Pored Sirije, na Bliskom Istoku, Aziji, Africi ili negdje drugo, humanitarne krize premašuju granice. Danas 125 miliona ljudi širom svijeta treba humanitarnu pomoć. Broj raseljenih lica, 60 miliona, skoro se udvostručio za samo deset godina. Ovi brojevi stoje kao dokaz ljudske patnje izazvane rastućom kompleksnošću humanitarnih kriza, našom nesposobnošću i nespremnošću da ih rješavamo, kao i sve većem finansijskom jazu između rastućih potreba i ograničenih sredstava.

Nešto mora da se uradi i Turska je vodeća u tome, koja ne samo da predstavlja primjer, već podstiče međunarodne zajednice da djeluju.

Danas, kao veliki humanitarni donator, Turska je domaćin najvećeg broja izbjeglica - više od 3 miliona njih- u svijetu. To je uglavnom zbog rata u Siriji. Pružanje skloništa i osnovnih potreba kao što su besplatna zdravstvena zaštita, školovanje i stručno osposobljavanje, za ove izbjeglice predstavlja veliki finansijski teret koji je Turska morala uglavnom sama da preuzme.

Ali naša humanitarna diplomatija nije ograničena samo na naše neposredno okruženje. Kako je primala ugrožena lica, bez obzira na rasu, vjeru ili nacionalnost još krajem XV vijeka, tako i danas Turska odgovara na razne humanitarne krize od Haitija do Nepala, od Gvineje do Somalije i od Sahela do Indonezije. Naši humanitarni napori teže tome da ne samo ublaže simptome, nego da ih i izliječe. Ovaj holistički pristup pokriva humanitarnu pomoć i pomoć za razvoj, ali takođe nastoji da se bavi porijeklom uzroka i uklanjanjem faktora humanitarne krize. Ovaj pristup je uzrokovan potrebama i najbolje se može uočiti u Sahelu ili u Somaliji, gdje Turska sprovodi integrisanu politiku vođenu pristupom koji uključuje više interesnih strana. To je kombinacija javne pomoći uz aktivno učešće poslovnog sektora i civilnog društva, koja je uspjela značajno da poboljša bezbrojne živote.

Dok su pojedinačni napori poput ovih u Turskoj od krucijalnog značaja, međunarodni humanitarni sistem je uskraćen za raspoloživa sredstva, a sat otkucava onima koji su pogođeni mnogim krizama čiji smo svjedoci širom svijeta. Jednostavno, previše života je u pitanju i neaktivnost nije opcija.

U ovom kritičnom trenutku, Istanbul će biti domaćin prvog svjetskog humanitarnog samita Ujedinjenih nacija, od 23. do 24. maja 2016. godine. Izbor Turske za domaćina sigurno nije bio slučajan. To predstavlja pravovremeno prepoznavanje uspješne humanitarne diplomatije koju sprovodimo.

Svjetski humanirani samit će obezbijediti ključnu platformu za rješavanje izazova koji opterećuju humanitarni sistem. Pored pitanja kao što je odgovor na krize koje se ponavljaju i produžavaju i talas iseljavanja, ispitivaće se i druga goruća pitanja kao što su obezbjeđivanje održivog, pouzdanog i predvidljivog humanitarnog finansiranja. Druga pitanja, kao što su kakve inovativne metode mogu da se koriste, ili kako promovisati lokalne humanitarne reakcije kroz više namjenskih i pogodnih pristupa, kao i pitanje dostojanstva i bezbjednosti u humanitarnoj akciji, biće pokrenuta na ovom samitu.

Svjetski humanitarni samit će biti prilika za sve nacije svijeta i njihove lidere da preduzmu korake dok milioni ljudi stoje na ivici života i smrti. Sjećam se da kada sam prvi put vidio Ajlanovu sliku - osjetio sam ogromnu tugu razmišljajući o tome kako je to nevino dijete bilo samo i bez ičije zaštite. Želim da vjerujem da smo nešto iz te slike naučili i da nam ne treba još takvih fotografija da bi nas natjerale da nešto preduzmemo.

Svi smo mi odgovorni za ono što se dešava pored tih ugroženih ljudi koji traže našu pomoć. Istanbul je prilika da se istupi i preuzme breme te odgovornosti. Pozivamo lidere iz cijelog svijeta da dođu na humanitarni samit Ujedinjenih nacija u Istanbulu i da rade sa nama u pronalaženju rješenja za one kojima je očajnički potrebna pomoć.

Autor je ministar inostranih poslova Turske

( Mevlut Čavušoglu )