Matija pokojni

Potpredsjednik Vlade Duško Marković kazao je nedavno da je koalicija DPS-a, Force, Demokratske partije, Perspektive i Demokratske unije Albanaca u Ulcinju režirana da bude isključivo u funkciji građana, a ne uskopartijskih ili, ne daj Bože, individualnih interesa. Nešto slično rekli su i novi-stari predsjednik Opštine i lider Force Nazif Cungu i šef lokalnog parlamenta i OO DPS Ljoro Nrekić u razgovoru sa opštinskim činovnicima. Bez obzira što se tom izjavom drug Duško nametnuo kao najbolji prijatelj Ulcinja iz Vlade, ostaće nejasno kome se zapravo ideolog nove vlasti obratio - premijeru, Briselu, Moskvi ili Vašingtonu. Ulcinju to nije mogao reći jer građani znaju da stvari stoje posve drugačije - koalicija u Ulcinju sklepana je u interesu svega i svačega samo ne u interesu građana. Neke stvari se moraju nazvati pravim imenom, a o tome koliko ima istine u izjavama drugova Duška, Nazifa i Ljora svjedoči činjenica da će gotovo svi konstituenti nove vlasti imati po jednog potpredsjednika koje će građani plaćati. Jedan od rijetkih gradova gdje će i sam predsjednik Opštine teško zapamtiti ko ga sve može mijenjati u poslu kad on bude spriječen. Zna to drug Duško, jer je to bio jedan od uslova svih članica koalicije ali naravno, u dubokom interesu građana.

Ljoro je danima ubjeđivao centralu da njemu, kao šefu pojedinačno najjače partije u gradu, pripada čelna funkcija. Javna je tajna da je to davnašnja želja druga Ljora. Ali njegov drug Duško nije mislio tako. Odlučio je da starom drugu Nazifu prepusti prvu fotelju nevješto fingirajući stvarnu namjeru te akrobatike pozivajući se na demokratski kapacitet DPS-a. I sam drug Nazif, kao i drug Duško, dobro zna da će biti vrlo teško donijeti ijednu odluku bez znanja ili saglasnosti DPS, ali će za sve uglavnom sam snositi odgovornost. Drug Ljoro biće šef opštinskog parlamenta, odlučeno je u Podgorici.

Treba li trošiti riječi o tome koliko su se drugari iz sada već bivše vesele koalicije glođali oko čelne funkcije u lokalnoj Turističkoj organizaciji, ali i javnim preduzećima. „Oko čelnih funkcija smo se uglavnom dogovorili, ali nijesmo još po dubini“, reče jedan od pregovarača.

Treba li podsjećati građane da se sve to činjelo u njihovom interesu iako kad pomislim na način na koji je formirana koalicija, odmah reaguje želudac. Nakon izbora u januaru, drugari su naprasno postali Nazif i predsjednik Demokratske partije i dosadašnji predsjednik Opštine, Fatmir Đeka. Okrenuli su leđa tada mrskom DPS-u i pod misterioznim pritiskom dijaspore, Tirane i Prištine, napravili savez iz svega samo ne iz ljubavi. Ali nešto što je stvoreno u beznađu, ne traje dugo. Umjesto da u interesu građana vrate mandat, drug Nazif je prošle godine, iza leđa tada već bivšeg druga Fatmira, ponudio savez DPS-u - čelna funkcija grada njemu, a DPS neka uzme šta hoće. Kad je saznao za to, drug Fatmir je DPS-u ponudio da bira sam šta god hoće. Od decembra prošle godine pa sve do nedavno, Ulcinj je čekao da se sastane predsjedništvo DPS-a i izabere ponudu. Prvo se čekao poziv za NATO, pa pitanje povjerenja Vladi, pa raskid sa SDP-om... Ćutali su i čekali i prvaci albanskih partija da taj nekad mrski DPS konačno progovori, da se sjeti da u Ulcinju vlast ne funkcioniše, da nema ni rebalansa ni budžeta, ni plata, ni kredita. Ćutanje, koje je izazivalo mučninu, jer su mještani shvatili da se o sudbini njihovog grada odlučuje u Podgorici. „Kod nas dno nije dolje, nego na sve strane“, riječi poznatog glumca Petra Božovića možda najbolje govore o tom čekanju i ćutanju, poniženju koje nije trebalo ali se htjelo trpjeti. I onda je DPS „na silu i na sramotu“ u novu vlast ugurao i posvađane partnere koji se nijesu mnogo bunili što će opet biti drugari. Stvorena mržnja je, nažalost, ostala ali i misije na funkcijama, sve u interesu građana. Ostaje gorak ukus da je centrala DPS do kraja ponizila čelnike albanskih partija, ali i svoje ljude u lokalnom odboru, stavljajući im jasno do znanja da moraju da čekaju i ćute. Ne znam koliko i da li DPS ima uticaja na Katnića, ali su čelnici albanskih partija odlučili da je bolje ne ljutiti Podgoricu jer specijalni tužilac nešto izviđa o njihovom poslovanju.

I onda je to, kako je pojasnio drug Duško, model kako treba praviti vlast i u drugim gradovima. Kažu da su velike koalicije otrov za demokratiju. Dobro to znaju ideolozi DPS politike, zato je u opozciji u Ulcinju ostalo svega šest od ukupno 33 odbornika koliko broji Skupština.

Ulcinj je do sada bio talac politika iz Budve i Podgorice. To najbolje znaju sami Ulcinjani, bivši vlasnici Maslinade u Valdanosu, bivši radnici Solane, Primorja, Agropogona, Ultepa, Galeba, Lida... Zona morskog dobra samo u Ulcinju ide u dubinu i do dvije hiljade metara. Zahvaljajući takvim politikama grad je izgubio dio identiteta i imidža. Sada je, nažalost, postao i talac sopstvene politike.

Iako u sporazumu stoji stavka o zaštiti Valdanosa, Velike plaže, Solane i Ade, biće zanimljivo posmatrati kako će Podgorica svoje ideje i vizije, prije svega preko Prostornog plana, realizovati preko koalicije u Ulcinju skrojene po sopstvenom ukusu.

Kada su u lešu skitnice prepoznali njega, Pirandelijev Matija Paskal je bio srećan jer je mislio da je osvojio slobodu otarasivši se mrske supruge i opake tašte i dosadnog života kojim je živio. Sahranio je Matiju i stvorio Adriana Meisa. Dvije godine se potucao po gradovima u Italiji, a onda je shvatio da ga je Adrijan zapravo okovao, zarobio. Shvatio je da mu gubitak ili zamjena identiteta ne može donijeti slobodu. Može samo Matija i niko više. Zato se, iako kao pokojni, najzad vratio u zavičaj.

U metaforčkom smislu, Ulcinj je odavno upokojen grad. Zadržao je ime, ali njime upravljaju neki drugi ljudi iz Budve, Podgorice, Kolašina, Mojkovca... Uzimaju mu imidž, otimaju mu identitet, kradu mu dušu. Hoće ga kao nekog drugog, a ne sopstvenog, takav kakav jeste. Hoće ga neslobodnog, a ne slobodnog, žele da grad živi neki drugi život, a ne onaj koji bi on htio...

Pokojni Matija je shvatio kako ponovo osvojiti slobodu.

( Samir Adrović )