Turistička ponuda Crne Gore je danas lošija nego 80-tih

Konkurentnost turističke ponude Crne Gore na međunarodnom turističkom tržištu danas je niža u odnosu na period od prije 30 godina, u velikoj mjeri kao posljedica nekontrolisane urbanizacije, neadekvatne komunalne i saobraćajne infrastrukture, devastacije najvrednijih prirodnih resursa, kazao je u intervjuu za Vijesti” bivši dugogodišnji turistički funkcioner i ambasador, sada član Savjeta Građanskog pokreta URA dr Vanja Brailo.

Može li se na turizmu zasnivati budući ekonomski razvoj Crne Gore, s obzirom da od ostalih nekada velikih privrednih grana elektro, tekstilne, drvne i mašinske industrije nije ostalo mnogo?

Razvoj djelatnosti koje čine turizam je već decenijama jedan od osnovnih prioriteta ekonomske politike Crne Gore. I to s puno razloga. Turizam daje značajan doprinos društvenom proizvodu, koji iznosi oko 20%, zapošljava veliki broj radnika, podstiče razvoj saobraćaja, poljoprivrede, trgovine i drugih brojnih privrednih i vanprivrednih djelatnosti. Devizni priliv od turizma iznosi oko 450 miliona eura i znatno je veći od izvoza roba i ostalih usluga zajedno. Imajući u vidu veoma nepovoljan spoljnotrgovinski bilans u iznosu od 1,5 milijardi eura godišnje može se konstatovati da prihodi od inostranih turista veoma blagotvorno djeluju na ukupan platni promet Crne Gore sa inostranstvom.

Crna Gora ima potencijale za razvoj niza djelatnosti, ali ni u jednoj oblasti tako kvalitetne i raznovrsne kao što nudi turizam. Naravno, da bi se valorizovali izuzetni prirodni potencijali neophodna je adekvatna strategija, razvojna i podsticajna politika.

S obzirom da ste dugo u turizmu, možete li da uporedite crnogorski turizam iz 70-tih i 80-tih godina sa ovim što imamo sada ? Kakvi su tada bili planovi za razvoj turizma?

Crma Gora se za vrlo kratko vrijeme pozicionirala od skoro nepoznate do poželjne turističke destinacije. Samo u periodu 1965 - 1975. godine smještajni kapaciteti su povećani za tri puta, sa 34,5 na 103 hiljade ležaja, a samo hotelski sa 7 na 21 hiljadu. I turistički promet je višestruko povećan. Crnu Goru je u 1978. godini posjetilo 1,2 miliona turista koji su ostvarili 9,3 miliona noćenja. Razoran zemljotres koji je pogodio Crnogorsko primorje 1979. godine je uništio ili oštetio ono što je decenijama, pa i vjekovima građeno. Uz ogromnu pomoć čitave Jugoslavije, Crna Gora se brzo oporavila. Za svega 5 godina dostignut je obim turističkom prometa iz 1978.

Teško je upoređivati ono što danas imamo sa onim od prije 30 godina. Ranije je bilo mnogo više reda, neuporedivo manje divlje gradnje i sigurno mnogo manje gužvi u turističkim centrima, plažama, saobraćaju. Gro stranih turista dolazilo je iz Njemačke, Velike Britanije, Austrije, Italije, Skandinavije. Hotelski kapaciteti bili su popunjeni 170 dana u godini. Prema projekcijama u periodu 1985. do 2000. godine planiran je rast osnovnih smještajnih kapaciteta po stopi od 5,8% godišnje i udvostručenje turističke posjete, odnosno dostizanje prometa od 22 miliona noćenja u 2000. godini. Ne može se ni nagađati da li bi se te projekcije realizovale da nije nastupio krvavi raspad Jugoslavije i potpuna blokada i Crne Gore, kao dijela SR Jugoslavije. Trebalo je mnogo vremena da se dostigne obim prometa ostvaren 1987. godine. Više od četvrt vijeka.

Kako ocjenjujete dosadašnju privatizaciju hotela i turističkih kompanija u Crnoj Gori? Mnogi od tih privatizovanih hotela su sada, deceniju kasnije, ruine i nijesu u funkciji. Koliko zbog toga gubi Crna Gora?

Brojni su primjeri neuspješnih privatizacija hotela u Crnoj Gori, koji su prodati strateškim partnerima. Pomenuću samo neke od njih. Hoteli Plaža, Igalo i Tamaris u Herceg Novom sa 1.500 ležaja prodati su kompaniji Vektra. Novi vlasnik uzima velike kredite za renoviranje hotela. Ali od toga ništa, hoteli propadaju, Tamaris je i srušen.

Hotel Galeb, najkvalitetniji hotel u Ulcinju prodat je domaćem “strateškom“ partneru, koji ne samo da ga nije unaprijedio, već ga je sravnio sa temeljom. Šta je namjeravao da gradi na tom mjestu ne znam, ali ništa nije počeo.

Hotel As je prodat ruskom partneru, prije skoro 15 godina. Novi vlasnik je krenuo u velike investicije, udvostručenje kapaciteta, nove luksuzne sadržaje, mijenjajući konfiguraciju terena, da li bez saglasnosti ne znam i stao. Tek prije mjesec dana raskinut je sa njim ugovor. A trebalo je da se država zaštiti prije više godina.

Hotel Fjord je takođe prodat stranom partneru. Davno je zatvoren, a rekonstrukcija nije ni započeta.

Samo u ovih 6 hotela bilo je oko 2.500 ležaja, koji su u normalnim godinama ostvarivali promet od preko 400.000 noćenja Uz ukupnu potrošnju (pansionsku i vanpansionsku) od 50 eura po danu boravka dobijamo iznos od 20 miliona eura izgubljenog prihoda godišnje. A do kakvih podataka bismo došli kada bismo uzeli sve hotele u Crnoj Gori koji su privatizovani, a ne rade. I prethodno je sasvim dovoljno za ocjenu da je privatizacija hotelskih kapaciteta u Crnoj Gori dobrim dijelom neuspješna, sa brojnim promašajima u izboru strateških partnera.

U kojoj mjeri je sadašnja turistička ponuda Crne Gore konkurentna ostalim destinacijama na Mediteranu. Da li je bilo pogrešnih politika u ovoj oblasti i šta se može uraditi da bi se stanje popravilo?

Umjesto izgradnje hotela, turističkih naselja, razvoja sadražaja za sport i rekreaciju u minule dvije decenije, naročito posljednjih deset godina najatraktivnije lokacije na primorju napao je virus besomučne urbanizacije. Izgrađene su desetine hiljada stanova i vikendica, višespratnice i oblakoderi čak i u sred Budve i tek poneki hotel. Pretjerana i nekontrolisana urbanizacija neminovno je dovela do brojnih problema: nedostatak prostora, parkinga, zastoja u saobraćaju u špici sezone duž obale i u turističkim centrima. Gužve su svuda i na plažama i na šetalištima. A sve to utiče negativno na konkurentnost.

Konkurentnost turističke ponude Crne Gore na međunarodnom turističkom tržištu danas je niža u odnosu na period od prije 30 godina, u velikoj mjeri kao posljedica nekontrolisane urbanizacije, neadekvatne komunalne i saobraćajne infrastrukture, devastacije najvrednijih prirodnih resursa.

Poučeni dosadašnjim iskustvom biće neophodno krajnje pažljivo planirati novu gradnju, pri čemu prioritet treba dati izgradnji hotela, turističkih naselja i sadržaja koji povećavaju kvalitet ponude. Posebnu pažnju treba posvetiti otklanjanju uskih grla, naročito u saobraćajnoj i komunalnoj infrastrukturi. Potreban je mnogo širi sistem mjera za podsticanje investitora za ulaganja u razvoj turističkih sadržaja u vanprimorskom, a posebno u planinskom dijelu Crne Gore, koji ima izrazite prirodne potencijale pogodne za turističku valorizaciju.

Čime je Statis zadužio Crnu Goru da mu se da Miločerski park

Biseri turističke ponude Crne Gore - Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža dati su u dugoročni zakup grčkom investitoru Petrosu Statisu. Nedavno mu je odobreno da gradi apartmane za tržište u zaštićenom Miločerskom parku. Da li smatrate da je taj posao dobar za Crnu Goru?

Prije 10 godina hoteli Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža dati su u zakup Aman Resortu. Prva dva hotela su renovirana, planirana izgradnja trećeg nije ni počela. Kasnije se kao zakupac pojavljuje Adriatic propertis, odnosno Petros Statis . Iznad najljepše plaže na Mediteranu Kraljičine plaže izgrađen je spa centar. To sigurno nije planirano baznim ugovorom. Uz medijsku kampanju prije pola godine najavljuje se izgradnja novog luksuznog hotela Kraljičina plaža (da li će se i kada graditi ostaje nepoznanica), ali i 120 vila i apartmana u Miločerskom parku, od čega će 60 biti namijenjeno prodaji na tržištu. Na kraju saglasnost daje i Skupština Crne Gore. Nije mi poznato čime je to Statis zadužio Crnu Goru. Motiv njegove kompanije i njegov je jasan: izgraditi vile i apartmane, prodati ih i zaraditi nekoliko desetina miliona eura. Ali ostaje nejasan interes Crne Gore, odnosno razlozi onih koji su dali odobrenje.

U Miločerskom parku nije trebalo nikom dozvoliti bilo kakvu gradnju, pa ma čime zadužio Crnu Goru.

Vektra bila “bolja” pa dobila Boku, Trigranit omela kriza

Bili ste ambasador Crne Gore u Mađarskoj. Da li ste upoznati zbog čega nije došlo do investicija mađarskih kompanija u HTP Boku i u projekat na Velikoj plaži u Ulcinju?

Renomirana mađarska kompanija Hungest hoteli (u čijem je sastavu 30 hotela) prvobitno je kupila hotele Centar i Topla u Herceg Novom, uložila značajna sredstva i dobila jedinstveni hotel Sunresort. Namjeravali su da kupe i ostale hotele HTP Boke: Plažu, Tamaris i Igalo. Javili su se na tender, ali “bolju“ ponudu je dala Vektra , pobijedila na tenderu i kupila hotele.

Jedna od najvećih građevinskih firmi u Evropi sa zavidnom tradicijom Trigranit još prije 10 godina iskazuje interes za velika ulaganja i turističku valorizaciju Velike plaže u Ulcinju. Radilo se o projektu vrijednom više milijardi eura. Vlasnici Trigranita razgovarali su u nekoliko navrata sa zvaničnicima Crne Gore. Trigranit čeka samo raspisivanje tendera. Međutim, u jesen 2008. godine izbija velika ekonomska kriza, koja pored ostalog rezultira vrtoglavim padom cijena nekretnina na svjetskom tržištu. Negdje u proljeće 2009. godine razgovarao sam sa finansijskim direktorom Trigranita. Saopštio mi je da ne odustaju od Ulcinjske plaže, ali da je interes bitno smanjen. I taj interes se gubi u narednom periodu.

( Goran Kapor )