Knjige su stvorile ovaj grad i Francusku
Salon prima i velike i male izdavače. Ima ih oko 1200 iz 25 zemalja i stotine pisaca, na površini od 55.000 m2
Kao i svakog proljeća od 1981. godine do danas, Pariz slavi knjigu. I svaki put salon se obnavlja i nastoji da bude najznačajnija kulturna manifestacija u Francuskoj.
Ove godine novina je u promjeni imena i odsad će se zvati - KNJIGA PARIZ. Često sam isticala inventivni francuski duh u pogledu kulture, ali ovoga puta se uzdržavam od posebne pohvale i sama se čudeći što se ranije nisu sjetili toga naziva, ako se uzme u obzir da je knjiga stvorila i Pariz i Francusku.
Salon prima i velike i male izdavače. Ima ih oko 1200 iz 25 zemalja i stotine pisaca, na površini od 55.000 m2. Kao i uvijek ovdje su miriade ukrašenih štandova sa romanima, esejima, pamfletima, stripovima, reklamama. Sva velika imena su prisutna.
Tradicionalno se održavaju konferencije, rasprave i susreti sa raznim temama na kojima učestvuju pisci i poznate ličnosti iz različitih oblasti kulture. Evo nekoliko tema: Dosta sa politički korektnim; Teror nad slobodama; da li se religije mogu promijeniti u ekologiju? Svijet poslije Fukušime; Baba - moje dragocjeno nasljeđe; Iskaz poetske riječi; Grad - fabrika nejednakosti; Glas tekstova; čin pisanja; Pedeset izuma koji su stvorili svijet; Prvobitni grijeh - u čemu je zlo? Prvi roman; društvo likova – šta ih povezuje? Može li se sve oprostiti? Može li se davati otpor bez nasilja? Poezija - posljednji bedem od varvarstva; Da li je poezija mistična? Zašto meditirati? Glas žena; Film i literatura…
Salon uvijek poziva neku stranu zemlju kao gosta. Ove godine je to po prvi put Južna Koreja, jedna od velikih literatura azijskog kontinenta. Nju je predstavljala delegacije od trideset pisaca svih generacija i oko dvadesetak izdavača. Interesovanje za ovu, manje poznatu književnost, u Francuskoj je pojačano posljednjih godina, a zasluga za to pripada jednom malom izdavaču, porodičnoj instituciji Descrecenzo. Sve je počelo 2009, časopisom preko Interneta, da bi, profesor na jugu francuske, njegova supruga Koreanka, prevodilac i sin, direktor edicije, objavili knjige devetorice od trideset pisaca koji su došli na Salon!
Takvi mali izdavači su bili posebna atrakcija Salona, na štandu Ile de France, pariske regije, kojima je ovo bila prilika da pokažu svoja otkrića, jer su često oni ti koji donose nešto novo.
Gosti salona su bili i dva grada iz Afrike, Brazavil iz Konga i Konstantin iz Alžira. Iz oba ta velika grada pozvani su njihovi najznačajniji pisci.
Ima jedna pojava kod francuskih čitalaca koja me zadivljuje. To je trka za posvetom. Ponekad je nemoguće proći nekom alejom zbog ogromnih redova za potpis pisca. Srela sam ženu koja je prestojala tri puna sata za taj čarobni trag. Klanjam se pred tolikom odanosti.
Kod Galimara, koji je postao prava imperija po značaju i veličini, nalazi se ogromna fotografija Vargasa Ljose koja najavljuje objavljivanje u Plejadi njegovih knjiga.
Galimar slavi i pedeset godina poezije. To je najveća kolekcija pjesnika prošlosti i sadašnjosti - mitska kolekcija par excellence. U tu svrhu je priređena izuzetna izložba gdje su predstavljene knjige, fotografije pjesnika, rukopisi, korespondencija, gdje se čita i njihova poezija. Čitav jedan pano je bio okićen stihovima raznih pjesnika.
Koreansku delegaciju sačinjavaju pjesnici i pisci kao i veliki broj autora stripa. Koreja je jedna od zemalja u kojoj se najviše čita. Među piscima se osobito ističe Huang Sok-jong, disident-pjesnik. On se smatra glavnim predstavnikom južnokorejske literature i jedan je od najvećih azijskih pisaca svoje generacije (čije je ime često pominjano za Nobelovu nagradu). Njegovi poznati romani su Sve stvari našeg života, Zvijezda psa koji čeka svoj obrok …
Ove godine je on bio najzanimljiviji slavljenik, umjesto Ruždija, Ostera, Eka… Bila je milina vidjeti red za njegov potpis.
Koreja je poznata i po stripu. Polovina od pozvanih pisaca su autori stripa, a među njima je i fenomenalni crtač Kim Jung Đi. Poznat je po monumentalnim crtežima i po isto tako velikoj mašti. On je napravio i demonstraciju na samom štandu pred publikom i naravno oduševio i začudio svojom vještinom i brzinom crtanja. Posebnu paznju izazvala je edicija Mala Stripoteka znanja, u kojoj su na jednom projektu sarađivali naučnici i crtači. Izdvajamo Kosmos Danijela Kazanove i čuvenog astrofizičara Ibera Rivsa.
Na temu Može li se dati otpor bez nasilja? - gost je bio Cvetan Todorov: “Odgovara mi miroljubivi otpor koji su pružali komunisti - disidenti u obliku morala koji je bio i otpor i potvrda.” Dao je kao primjere mirnog otpora Mandele, Pasternaka i Solženjicina ili Edvarda Snoudena.
“Pasternak je u Doktoru Živagu dao prednost - životu, a Solženjicin u Arhipelagu gulag - istini. Mandela je djelovao kvalitetom individualnog morala. On je naučio da se neprijatelj ne gleda kao neko koga treba uništiti. Nego mu treba uliti povjerenje da bi se transformacijom neprijatelja pretvorio u osobu koja učestvuje u dijalogu. A nepokorni Mendela je učio narod da se oslobodi mržnje. Njihovi stavovi su izazivali moje divljenje.”
Na istu temu je učestvovala Jeomni Park, minijaturna djevojčica sa 22 godine koja je zadivila slušaoce svojom energičnošću. Ona je pobjegla iz Sjeverne Koreje sa 14 godina zbog gladi. I takvih ima puno. Opisala je strašne scene ubistva i silovanje njene majke umjesto nje kada su prelazili granicu. Zahvaljujući Životinjskoj farmi Džorža Orvela, shvatila sam šta znači diktatura. Sada je borac za ljudska prava i nastupa na međunarodnim tribinama. Član je asocijacije Liberty in North Korea koja štiti izbjeglice iz Sjeverne Koreje. Sad živi u Južnoj Koreji i putuje po svijetu. Napisala je životopis Htjela sam samo da živim, preveden na na 13 jezika.
Susret sa Huang Sok-jongom je okupio ogramnu masu slušalaca na najprostanijem forumu na sajmu. On se mnogo napatio u životu. Primoran, ratovao je na strani Amerikanaca za vrijeme vijetnamskog rata u kome je morao da uklanja leševe. Bio je osuđen na sedam godina robije za vrijeme diktature u Južnoj Koreji. Kazna mu je skraćena na pet, kada je došao na vlast bivši disident Kim Dae-jung 1998. godine.
Bio je hrabar u doba diktature, obožavaju ga studenti i koreanski intelektualci. Rat, bijeda, podjela zemlje su njegove glavne književne teme. To je pisac izazova. Pisac idealista u svijetu lišenom ideala. Organizatori salona se nadaju da ce ova nova formula, kao i novi naziv, vratiti interesovanje ne samo čitalaca, već i samih izdavača za ovu manifestaciju. Ako je prošle godine čuvena grupacija Ašet, u kojoj se posebno izdvajaju Lates i Grase, odustala od staromodnog i nekorisnog prezentiranja svojih knjiga, ovo je samo početak jednog novog procesa za očuvanje ne samo papirne i numeričke knjige, već i jedne vrste nezaobilaznog obrazovanja. A ono se ne odvija samo putem velikih izdavačkih projekata, već i onih naoko malih.
Neka naziv KNJIGA PARIZ bude kao neka magija iz koje će se roditi nešto novo i lijepo.
Galerija
( Branka Bogavac )