Demokratija je gola

U danskoj bajci „Carevo novo odijelo“, dječak je ukazao na ono što se nijedan stariji nije usuđivao da otkrije: Car je bio go, njegov dvor, gomilu nadmenih budala, nasamarile su varalice.

„Politiko“ piše da je vrijeme da se učini isto sa sistemom vladavine – predstavničkom demokratijom i njenim „takozvanim“ slobodnim i fer izborima.

„Šokantno? Naravno da jeste. Uče nas da biračko pravo smatramo svetim - da je, uprkos mnogim manama našeg političkog sistema, reprezentativna demokratija, da citiramo Vinstona Čerčila, ‘najgori oblik vladavine, ako izuzmemo sve ostale’“, piše portal.

Autor Patrik Čalmers kaže da možda postoji stvarna alternativa, nešto manje podmitljivo od demokratije putem izbora. To nešto ne bi moralo da zamijeni periodične izbore, ili makar ne odjednom, ali bi nas moglo zaštititi od njihovih najgorih neuspjeha, naročito prevelikog uticaja uskih interesa na štetu svih ostalih.

U članku, koji je dio serijala „Popravka demokratije“ o načinima za suzbijanje porasta neliberalizma i o opadanju povjerenja u institucije zapadnog svijeta, piše da postojeći sistem ne funkcioniše i da su dokazi svuda oko nas. Birače frustrira to što ne mogu da utiču na političke odluke koje se donose u njihovo ime. Mnogi gunđaju privatno, neki nađu manjinske žrtvene jarce, a neki izlaze na ulice u pokušaju da učine da se njihov glas čuje.

„Politiko“ ističe da su rizici od političke neefikasnosti ozbiljni i imaju višestruke posljedice. Kao najopasniju navodi klimatske promjene, tipičan primjer političkog neuspjeha na svim nivoima vladavine, pri čemu je predstavnička demokratija i njena ranjivost jedan od suštinskih uzroka odsustva akcije u toj oblasti.

Lavovi na riječima tokom kampanje postaju miševi koji cijuču kada dođe vrijeme za stvarne akcije. Kratkoročna računica glasova i mjesta nadjača bilo kakvu nadu za dugoročno razmišljanje“.

Tako su naše vlade, piše „Politiko“, uprkos lijepim riječima, protraćile decenije odlažući djelotvorne odgovore. Kratkoročni pobjednici su postali birači bogatih država, ohrabreni firmama za fosilna goriva i drugim kompanijama koje omogućavaju naše zavisnosti i životni stil masovne potrošnje. Gubitnici su siromašne zemlje, sva djeca i sav ostali život na planeti.

Da bismo prekinuli nefunkcionalno donošenje odluka, potrebno je prekinuti i izbornu dinamiku. „Isto kao što je car bez odjeće morao da se suoči sa svojom nagošću, moraćemo da razmislimo o našim najdubiljim ubjeđenjima“.

„Politiko“ navodi da su izbori, na kraju krajeva, uvijek bili korupcija demokratije. Drevni Atinjani su smatrali da neizbježno vode ka stvaranju oligarhijske vlade - tj. da je vlast u rukama nekolicine koji služe svojim interesima.

Njihova prvobitna demokratija je uključivala skupštine građana i nasumični izbor svih osim šačice javnih činovnika. Atina je isključivala robove i žene iz donošenja odluka, ali je tako u početku bilo i u Sjedinjenim Američkim Državama, podsjeća „Politiko“. Atinjani su činili da se njihov glas čuje i učesvovali u donošenju odluka podizanjem ruku. Hitne odluke su donosile male grupe nasumično izabranih građana u porotama, sa kratkim, ograničenim mandatima.

Tek su revolucije u Francuskoj i Americi uvele izabrane predstavnike, a rezultat je bio otimanje demokratije - i kao riječi i kao procesa. Ako je naša demokratija gola, potpuno je prikladno što je na to ukazala petnaestogodišnjakinja iz Švedske, navodi se u komentaru. Greta Tunberg je privukla pažnju prošlog avgusta pošto je odbila da ide u školu u znak protesta protiv klimatske politike njene vlade. Više od 20.000 đaka se priključilo Gretinom pokretu #fridaysforfuture. Školski štrajkovi su se proširili na najmanje 270 gradova, između ostalog u Australiji, Britaniji, Belgiji, SAD i Japanu. Kao dječak koji je razbio zabludu golog cara, Tunberg je razotkrila odrasle na globalnom samitu o klimi u Poljskoj ovog mjeseca, piše portal.

„Nismo došli ovdje da molimo svjetske lidere da se pobrinu za našu budućnost. Ignorisali su nas u prošlosti i ignorisaće nas ponovo. Došli smo da im stavimo do znanja da promjena dolazi, svidjelo im se to ili ne“, rekla je Tunberg na pregovorima o klimi u Poljskoj. Njeni napori možda djeluju kao mala stvar, ali pokreti poput ovog ukazuju na nešto izvan frustriranog potencijala demokratije. Svakako izgleda vjerovatnije da će oni izvršiti pritisak na vladu da krene u akciju nego čekati na sljedeću šansu za glasanje, piše u komentaru. U isto vrijeme kad i Tunberg, u Britaniji se pojavio pokret, za koji „Politiko“ kaže da se vodi primjerom demokratske prošlosti Atine. Pobuna protiv izumiranja (The Extinction Rebellion) ima hiljade pristalica koje od vlade traže konkretnu akciju na polju klime. Jedan od njihovih predloga je formiranje porota građana da bi se utvrdilo kako Britanija može svesti emisije štetnih gasova na nulu do 2025. Ideju o tome da bi grupa nasumično izabranih građana mogla otvoriti direktnije kanale između političara, aktivista i birača svakako vrijedi ozbiljno shvatiti, navodi „Politiko“ i ukazuje na obećavajuće rezultate onih koji su krenuli tim putem.

Irska, učeći iz teške ekonomske situacije tokom globalne finansijske krize, je istaknuti primjer. U toj zemlji je održano niz porota građana različitih formata i tema, i na tom putu je donekle vraćen kredibilitet u njene političke procese. Još konkretnije, Irci su kanalisali razmišljanje građana da bi kreirali pošteniju politiku povodom najvrućih tema poput istopolnih brakova i okončanja de fakto zabrane abortusa. Irske javne porote, sastavljene od nasumično izabranih građana, pomogle da su da se podstaknu smislene, konstruktivne rasprave uoči javnih glasanja. Država je čak suzbila rizike od upliva stranog novca za finansiranje reklama na društvenim mrežama kako bi se uticalo na ishod glasanja o abortusu.

Naša zajednička budućnost zavisi od toga kako donosimo političke odluke. Na kraju krajeva, navodi se u komentaru, predstavnička demokratija je ta koja nam daje američki Senat.

Džejms Medison, pisac ustava SAD, tu granu vlasti je zamišljao eksplicitno za „zaštitu manjine bogatih od većine“. On je smatrao da se manjina vlasnika kapitala mora zaštititi od ostatka društva jer kad bi se većina, koja je siromašna, udružila i odlučivala, ona bi bogatašima otela imovinu.

„Politiko“ ocjenjuje da su efekti takvog uređenja spriječili američke građane da igraju značajnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. „Ako ne promijenimo pristup i ne nađemo način da primoramo političare da snose odgovornost i učinimo da se naš glas čuje, ista sudbina čeka bilo koji klimatski sporazum, koliko god bi to moglo biti opasno za našu planetu“.

Ako promijenimo pravac na efikasan način, to će biti zato što smo slušali ljude poput Tunberg. Ili, još boljem zato što smo postali ljudi kao Tunberg dodaje „Politiko“.

„Pošto se naši lideri ponašaju kao djeca, moraćemo da preuzmemo odgovornost, koju je oni trebalo davno da preuzmu“, poručila je mlada aktivistkinja glavarima okupljenim u Katovicama. Portal ocjenjuje da je njeno razmišljanje teško osporiti.

„Ako ćemo da radimo zajedno kao svjesna, misleća bića, moramo da odjenemo naš sistem vladavine. Vrijeme je da okončamo demokratiju putem izbora“.

Irci začetnici, praksa javne porote se širi

„Politiko“ navodi da su Irci nesumnjivo začetnici pristupa porote, ali da nikako nisu sami.

Praksa javnih porota raste širom svijeta - u Australiji, Kanadi, širom evropskih država i čak u SAD. Jedan školski projekat u Boliviji je eksperimentisao sa tim da studentske upravnike bira lutrijom. Akciju je pokrenuo i poljski lučki grad Gdanjsk

„Nijedan od ovih procesa nije savršen, niti imun na politički uticaj. Međutim, njihove udružene rasprave su svakako uzvišenije od izbornih kampanja uprljanih novcem“, ističe „Politiko“.

( Angelina Šofranac )