Šta pokazuju napadi u Briselu: Opasnost dolazi iz komšiluka

Osvetnički napad? Dokazi o novoj ćeliji i nekompetentnosti bezbjednosnih službi? Znak da mreža Salaha Abdeslama, "mozga" novembarskog masakra u Parizu koji je uhapšen u petak u Briselu, i dalje funkcioniše? Ili možda s obzirom da je malo detalja trenutno poznato o napadima u Briselu - ništa od navedenog?

Eksplozije u Briselu ukazuju na neke osnovne i vrlo bitne stvari.

Prvo, islamistički militanti mogu biti veća ili manja prijetnja po Evropu u nekom trenutku, ali ona ne prestaje kada se uhapsi jedna osoba, koliko god bila tražena. "Veliki udarac", kako su hapšenje Abdeslama nazvali funkcioneri sada ne izgleda baš kao veliki udarac.

Drugo, i teroristi i oni koji pokušavaju da ih sprječe žele inicijativu. To ima praktičan i psihološki aspekt. Za anti-terorističke agencije, cilj je dobiti informaciju dovoljno brzo da bi se pokrenule racije i pohapsili osumnjičeni prije nego što uspiju da iskomuniciraju da su otkriveni, da ima uhapšenih među njima i da je možda neko progovorio, a kamoli da uspiju da isplaniraju novi napad. Mreže se brzo raspadaju kada se na taj način pritisnu, primjer je Irak sredinom 2000-ih.

Za teroriste, cilj je da pokažu da i dalje mogu da terorišu, mobilišu trupe i polarizuju nasiljem. Ovdje nije toliko stvar o osveti, već o demonstraciji kontinuirane sposobnosti. Možda su izgubili neku bitku, ali ne i rat, je njihova poruka.

Belgijski ministar spoljnih poslova, Didije Rejnders, je u nedjelju kazao da je Abdeslam rekao istražiteljima da je planirao napade u Briselu.

"Bio je spreman da pokrene opet nešto u Briselu, i može biti da jeste tako jer smo našli dosta oružja, teškog oružja i otkrili smo mrežu oko njega u Briselu", naveo je Rejnders tada.

Mreža je možda ipak uspjela da uradi nešto prije nego što je bezbjednosna služba poklopila. Možda su u mreži i još dva muškraca koji su u bjekstvu od novembra, a imali su uloge u napadima na Pariz.

Mohamed Abrini (31), Belgijanac marokanskog porijekla, je nestao nakon što je navodno imao ključnu ulogu u planiranju i logistici novembarskih napada. On je drug iz djetinstva Abdeslama iz Molenbeka, kraja iz kog je bilo nekoliko napadača na Pariz. Na potjernici je Abrini opisan kao opasan i vjerovatno naoružan.

Policija traži i osobu koja koristi ime Sufijan Kajal. On je falsifikovane papire sa tim imenom predao na granici Austrije i Mađarske 9. septembra prošle godine, a putovao je sa Abdeslamom i Mohamedom Belkaidom, 35-godišnjim Alžircem koji je ubijen u raciji u Briselu u četvrtak.

Ali u mreži je zasigurno mnogo njih, Abdeslam je imao dovoljno vremena da se reorganizuje i regrutuje nove vojnike. To je realnost savremenog islamističkog ekstremizma u Evropi. Više se ne radi o pojedincima, već o manjim, ali značajnim grupama ljudi koji su duboko u sastavu širih zajednica i društava.

Ovi ljudi ili dijele ekstremističke stavove napadača, ili su barem spremni da ih podrže zbog prijateljskih i porodičnih veza, ili oboje. Studije su pokazale da se veliki procenat napadača kreće u bliskim društvenim krugovima. Vjeruje se da je neko iz tih krugova upravo i odao Abdeslama.

Problem za bezbjednosne službe je što pojedinci koji su samo podržavali militante i nisu se sami nasilno ponašali, mogu lako se preobratiti i postati bombaši i napadači.

Bez obzira na globalnu viziju ideologa ekstremizma i imidža grupa kao što su Islamska država i Al-Kaida, takav "aktivizam" je u suštini lokalan.

Tokom prethodne decenije, skoro svi napadi u Evropi su uključivali lokalne ljude koji su napadali lokalne mete sa oružjem koje su nabavljali u lokalu. I eksplozije u Briselu, za koje se ispostavilo da su teroristički napadi, su vjerovatno po ovom ključu.

Guardian

( Vijesti online )