Najteža godina u karijeri
Jedan od najtrofejnijih evropskih i svjetskih odbojkaških trenera u posljednjoj deceniji, Igor Kolaković na kraju sezone napušta francuski Kan. Razlog što ne želi da ostane nije samo u tome što mu ističe ugovor, jer bi klub volio da ga zadrži, ali Kan nema (finansijskih i drugih) uslova za to…
"Nažalost, klub koji ima veliku tradiciju u Francuskoj ide ka amaterizmu, koji se i sada uveliko osjeća. Ovogodišnje drastično smanjenje budžeta i najavljeno skoto toliko smanjenje za sljedeću godinu, prevelik su udar na mogući kvalitet i organizaciju ekipe", objašnjava proslavljeni crnogorski trener.
I pored naznaka da će sezona biti teška, Kolaković kaže da je “u ovoj sezoni žrtvovao profesionalni život zarad porodičnog”.
"Na kraju se ispostavilo da to nije baš ispalo najbolje. Ustvari, ovo je moja najteža godina karijere. Teško je objasniti šta se sve i kako događalo. Porodično smo samo djelimično bili zajedno. sinovi Veljko i Aleksa imaju svoje puteve ovdje u Francuskoj, sportske i školske, ali zbog neorganizovanosti klupske administracije u vezi boravišne vize moja supruga Sandra nije mogla da bude sa nama jedan duži period, što je pokvarilo moju ideju", ističe Kolaković.
Kolaković završava treću sezonu u klubu sa Azurne obale (u prvoj je preuzeo ekipu kada je prvenstvo već bilo počelo), koji se prošle sezone vratio na evropsku scenu, koje je izborio prvim mjestom u ligaškom dijelu prvenstva (ekipa je ispala u polufinalu plej-ofa). Ovu sezonu su obilježili problem od starta.
"Neadekvatan broj igrača na pripremama zbog učešća većine u raznim reprezentacijama, bez ijednog dizača, puno improvizacije i uzaludnog rada. Nastavilo se sa puno loših poteza u vezi klupske politike. Igrali smo dva i po mjeseca dva put nedjeljno, a putovali neadekvatno, noću autobusima po 13 sati. Nismo imali ni adekvatnu medicinski tretman, o oporavku da i ne govorim. Jednostavno, igrali smo i putovali, sa oskudnim fondom igrača. Trenažni proces nije postojao. Rukovodstvo je izbjeglo, već krajem prošle sezone obećano, ponovno potpisivanje korektora Kastarda, uprava je imala pasivan odnos prema nekim problemima francuskih igrača u vezi ugovora i isplata, što je za njih nezamislivo", ističe Kolaković, kome je pomoćnik u Kanu, kao nekada u Budućnosti, Srđan Popović.
Kulminacija problema je bila krajem decembra prošle godine, kada je uprava kluba organizovala sastanak sa ekipom i stručnim štabom, i to u trenutku kada je Kan imao skor od osam pobjeda i tri poraza i svih šest pobjeda u CEV kupu, gdje je dogurao do četvrtfinala.
"Tema sastanka je bila potpuno čudna, objavili su da više nemamo uslova da putujemo avionima i autobusima, već vozovima i kombijima, sa 10 igrača, i to na dan utakmica. Zbog nesposobnosti da se bolje organizuju oko utakmice. klub je promijenio raspored utakmica u četvrtfinalu kupa CEV i ekipi španskog Tereula poklonio domaćinstvo u drugom meču i mogućnost da zlatni set igra na svom terenu. To se pokazalo i odlučujućim, jer smo izgubili taj set u Španiji. Za nas sa ovih prostora to i nije toliiko strašno, ali za francuske igrače, pa i neke strance, je to bio dobar izgovor da jednostavno odustanu i počnu da razmišljaju o kraju sezone i novom klubu. Uprkos mojim naporima i traženjima najboljeg rješenja za tu situaciju, nijesam uspijevao da ih vratim na stari kolosjek. Vidio sam kuda to može da krene u ovakvoj teškoj i izjednačenoj ligi, a naročito nakon teške povrede Dejana Radića koji je do tog trenutka bio naš najbolji igrač sve mi je bilo jasno".
Sve se poklopilo i sa oduzimanjem četiri boda Kanu od strane Francuske lige zbog finansijskih propusta kluba.
"Na tu se odluku nismo ni žalili, čime je klub opet pokazao neambicioznost. Odjednom sam osjetio totalni pad motivacije, krenuli su porazi, loši treninzi, igrači su počeli da se tiho sukobljavaju, upirali su prstom jedni u druge, skidajući odgovornost i krivicu sa sebe i podvojili su se grupe. Ništa tu nije bilo otvoreno, već uvijek umotano u, nazovimo, korektne odnose, ali je bilo toliko teška, napeta atmosfera, da je bilo lako osjetiti. Uzaludni su bili pokušaji da se razgovorima nešto promijeni. Iskreno, nisu samo ovo razlozi za naše posrnuće. Dosta je tu sveukupne naše krivice, ali ima i važnih uzroka koje nije lako objasniti, a za analizu toga nisam dovoljno ni stručan i ne bih se usudio da o tome pričam".
Zbog oduzimanja bodova, umjesto da se bori za plej-of, Kan sa skorom od 13 pobjeda i 10 poraza mora i da strijepi za opstanak.
"U ovom trenutku nije mnogo bolje, iako smo pobijedili nekoliko mečeva, ali nam je nad glavom borba za opstankom u ligi, pa nas još to drži. Čelnici kluba se već od početka sezone samo pojavljuju na domaćim utakmicama i izgubili su bilo kakav autoritet. Jednostavno smo prepušteni sami sebi kada je rezultat kao proces u pitanju. Svi nekako čekaju kraj, mene samo brine da im je svejedno kakav kraj čekaju".
O budućim planovima Kolaković kaže:
"U ovom trenutku imam samo jedan, a to je da dam sve od sebe da održim ekipu, u ovakvim uslovima, i da pobijedimo dovoljno utakmica do kraja kako bismo završili tešku sezonu", zaključio je Kolaković.
( Saša Jončić )